Tim Orešković je predsjednik Vlade, Karamarko i Petrov su prvi potpredsjednik i potpredsjednik, ali obojica bez resora, a uz njih Vladu čini još i 20 ministara. Milanovićeva Vlada imala je 21 čovjeka, a novom Vladom dobili smo dva više. Mislim da je to prva vidljiva reforma koju su proveli Domoljubna koalicija i MOST. To što su najavljivali manju i efikasniju Vladu, sad je manje bitno. Očito je samo bitno da se stvari – mijenjaju.
Pa će se tako, izgleda, mijenjati i reforma obrazovanja koja je pred implementacijom. Jer, kako bi to bilo da sad ova Vlada implementira reformu koju je pokrenula prošla Vlada. I kao da je uopće bitno to što su na reformi radili stručnjaci, ima i drugih stručnjaka koji bi radili na reformi, al valjda nekoj drugoj reformi.
Mijenjat će se, izgleda, i količina registara. Jedan novi registar posebno je zanimljiv. Onaj u kojem će se napokon pobrojati svi izdajnici. Ne znaju se još kriteriji, ali koga briga. Ta riječ “izdajnik” sasvim je dovoljna da se svakome, tko je ikad rekao išta loše o “svetinjama”, malo zatresu gaće.
Evo, ja se sjećam kad je Karamarko najavio: ” Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška.” Obećano – ispunjeno! Pa ajde sad neka netko kaže nešto protiv Tuđmana ili Šuška. Odmah ulazi u Registar. A što će se događati s ljudima u Registru, to još nije poznato. Za sad. Jednako tako nije poznato ni hoće li lustracija koju su najavili Karamarko i potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš zahvatiti i samog Tuđmana budući da je on bio najmlađi partizanski general.
Evo, odmah bih se nadovezao na tu temu i javno izjavio da su Tuđman i njegova kadrovska rješenja, kako mi se sada čini, bili prava uglađena gospoda. Ne kažem to samo zbog Registra, nisam baš kukavica. Nego, gledam novu garnituru pa se nekako sa sjetom sjećam ne samo Tuđmana, nego i Manolića, Gregurića, Šarinića, Valentića, Mateše, Kosor, pa čak i Sanadera.
Naime, Tuđman je imao tu pamet i razum da u Ustav RH unese antifašizam kao tekovinu i temelj na kojem je nastala hrvatska država, a čak je i Titovu bistu držao na Pantovčaku. Sad pak imamo frajera Hasanbegovića koji veli da je antifašizam floskula i da smo u Drugom svjetskom ratu imali tek takozvane pobjednike i takozvane poražene. Imamo frajera Crnoju kojem je prvi potez najava Registra izdajnika. I pritom imamo premijera koji valjda ne razumije to što govore njegovi ministri pa veli da mu se Vlada neće baviti svjetonazorskim temama nego gospodarstvom i financijama.
U ovakvim okolnostima ili uz ovakve nacionalne interese kakvi se sada izgleda propagiraju, časno je biti u Registru izdajnika.
Iskreno, pol ministara nove Vlade ne znam, neke znam, a s nekima sam čak i dobro surađivao kao primjerice s Dubravkom Jurlinom Alibegović i to konkretno na planiranju reforme lokalne i regionalne samouprave.
Predraga Šustara upoznao sam kao dekana Filozofskog fakulteta, a onda je ušao u Laburiste i bio mi protukandidat na lokalnim izborima za gradonačelnika. Iz Laburista se pretvorio u HDZ gotovo brzinom svjetlosti i, evo, u novom ruhu je lijepo napredovao. Na stranu ironija, vjerujem da je Šustar jedan od rijetkih u ovoj novoj Vladi koji bi mogao, budući da dolazi sa Sveučilišta, biti doista stručan u svom resoru.
Pomislio sam to i za Bernardicu Juretić jer je već i ranije pokazala da je empatična i socijalno osjetljiva, al onda sam vidio da poziva ljude na molitvu za sebe i za cijelu Vladu pa mi se to učinilo pomalo tragikomičnim, jer prva sljedeća misao mi je bila – a tko će moliti za nas koje je snašla ova Vlada. Jer izgleda da nam od svih silnih najavljivanih reformi i svih silnih pregovora o reformama, sad preostaje samo molitva da preživimo vrijeme koje dolazi.
Al, preživjet ćemo. Do sad uvijek jesmo. Doduše, nikad nije izgledalo ovako ludo kao sad, al prestao sam se pitati – može li gore? Jer izgleda da uvijek može. Pa iz te perspektive, bolje da se ne pitamo ništa. Kad sam prije par tjedana pomislio – ajde, Željko Reiner je bar akademik, nije neki anoniomus – obila mi se o glavu ta pomisao jer mi je odmah pokazao da može biti i gori od nekog anonimusa bez obrazovanja. Sjećate se, u svom je inauguracijskom govoru rekao da će ime Hrvatskog sabora promijeniti u Hrvatski državni sabor, naziv koji se koristio 1942. u vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Potrudio se kasnije Reiner objašnjavati da je taj naziv i stariji od NDH, ali bezuspješno. Demantirali su ga mnogi, ali čak i da nisu, ja se pitam – koja to motivacija nosi akademika Reinera kad nas vraća u ’42.? I zato se više ne pitam – može li gore? Može. Znam da može.
Kako čitam, lijepo je danas bilo i u Ministarstvu branitelja. Pjevalo se, čupalo pločice s vrata ministarskog ureda, blagoslovilo se, lijepili se plakati… možda se i roštiljalo u zgradi Ministarstva. Šator je, izgleda, napokon u zgradi.
Ne znam kako je bilo u Ministarstvu kulture. Jel obavljena primopredaja i da li se možda polagala anti-antifašistička zakletva kako bi se i na simboličkoj razini odrekli te floskule i napokon raščistili povijesno pitanje – tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu? Novi ministar kulture kaže da Hrvatska nije. A evo tu sam našao i malu kompilaciju njegovih hit izjava.
Kako se jedino Božo Petrov ogradio od svjetonazorskih zalaženja u mračne dubine straha i trepeti, ja sam zaključio da nam je sad Petrov zadnja nada da nećemo biti primorani svi obući luđačke košulje. On, izgleda jedini u novoj Vladi, misli da Registar izdajnika nije potreban, odnosno, što god da misli, rekao je da ga ne bi dozvolio da je za njega znao. A zašto nije znao, to je teško reći. Možda su ga salijetali stručnjaci iz neretvanskog kraja nudeći se u stručnu Vladu. Postigli su relativno dobar skor, od dvadeset troje ljudi u Vladi, četvero su iz Božinog kraja.
No ipak, kad sam već kod MOST-a, ne mogu se oteti dojmu da su neke stvari malo čudne. Božo Petrov je mogao biti predsjednik Vlade, al misli da će za Hrvatsku više napraviti s funkcije potpredsjednika (čak ne ni prvog, nego drugog), Robert Podolnjak mogao je biti predsjednik Sabora, al misli da će bolje raditi za Hrvatsku s funkcije potpredsjednika Sabora. MOST je predložene reforme mogao provoditi u čak sedam sektora (a možda i više), al zadovoljili su se da reforme provode u šest sektora. Most je od koalicije Hrvatska raste dobio javno objavljene odgovore o svim reformama koje su predložili, a odgovore HDZ-a o tim reformama nikada nismo vidjeli.
Ne znam jel to samo moj dojam ili ga imaju i drugi ljudi, al meni se čini da je cijela ova Vlada nastala “na prepad”. Možda se varam, možda se ljude dugo i pomno biralo, možda su teorije zavjere točne pa su Karamarko i Petrov sve to dogovorili još davno davno prije, dok ih nitko nije gledao, no ja se ipak ne mogu oteti dojmu da Tim nema tim nego jednu čudnu ad hoc grupu u kojoj je svašta. I da će mu biti jako teško uskladiti rad zupčanika tog mehanizma.
Tim teže za Tima jer ne razumije baš najbolje jezik svoga tima. Al, s druge strane, znamo li mi uopće tko je Timov pravi tim i za koga zapravo Tim igra?! Već nekoliko mjeseci sve izgleda kao velika predstava, al dok gledamo predstavu, redatelja najčešće nema na pozornici. On se predstavi tek na kraju.