”Kako je lijepo zmajem biti”, piše u jednoj objavi na svom Facebook profilu Bojan Šober, operni pjevač kojeg je riječko Gradsko vijeće nedavno imenovalo vršiteljem dužnosti intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Šober je, naime, član Družbe braće hrvatskoga Zmaja, zanimljivog udruženja koje je navodno osnovano 1905. godine, a čije ime seže u 1408. godinu u Red zmajskih vitezova hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda. Koliko sam uspio proučiti, ovi zmajevi nisu isto što i vitezovi Viteškog reda Svetog groba jeruzalemskog kojima, na primjer, pripada Željko Reiner, ali usko povezuju suvremeni hrvatski anakronizam u kojem mačevi, oružje, grbovi, arhaični obredi, lente, bizarne hijerarhije i simboli iz srednjeg vijeka predstavljaju fetiš za ljude poput zmaja Šobera ili viteza Reinera.

Osim što pripada zmajevima, Šober pripada i lionsima. Ovo udruženje nešto je mlađe. Naime, kao međunarodna organizacija osnovani su 1917. godine, a prvi hrvatski Lions klub osnovan je 1990. dok je tzv. hrvatski Lions District 126 utemeljen 1994. Predstavljaju se kao organizacija koja se bavi humanitarnim radom, a nemoguće je ne uočiti koliko im je, slično kao i zmajevima, bitna simbolika, hijerarhija, zlatna i ljubičasta boja, obredne svečanosti kod prijema novih članova i slično.

Imenovanju lava/zmaja Šobera vršiteljem dužnosti intendanta riječkog HNK prethodilo je razrješenje dosadašnjeg intendanta Marina Blaževića – dramaturga, opernog redatelja, kreativnog producenta, autora i urednika knjiga i časopisa, teatrologa te znanstvenika u području izvedbenih studija iz Rijeke i Zagreba.

Marin Blažević je, naime, intendantom riječkog kazališta postao 2016. godine, ali on je ujedno do 2016. bio profesor na odsjeku dramaturgije Akademije dramskih umjetnosti te na Odsjeku za operno pjevanje Muzičke akademije pri Sveučilištu u Zagrebu. Kao gost izvanredni profesor povremeno je izvodio nastavu i na Columbia University – School of the Arts u New Yorku, predavanja, seminare i majstorske radionice o teoriji i praksi suvremenog kazališta, izvedbenim umjetnostima i dramaturgiji izvodio je na sveučilištima i umjetničkim akademijama diljem svijeta, uključujući sveučilišta Yale, Stanford, Utrecht, Roehampton, Northwestern, De La Salle, Wisconsin-Madison, Južna Kalifornija, Royal Melbourne Institute of Technology, Victorian College of Arts i drugdje.

Kako je moguće da se u Rijeci dogodi da čovjeka, čija znanstvena i stručna biografija uključuje takve reference, zamijenimo čovjekom čija biografija uključuje zmajeve, lavove i vitezove?

E, pa moguće je. U riječkom su Gradskom vijeću to omogućili, među ostalima, članovi HDZ-a i Mosta, što i nije neko veliko iznenađenje jer lav/zmaj Bojan Šober je ujedno i član Hrvatske demokratske zajednice. Ali dolazak zmaja na mjesto vršitelja dužnosti riječkog intendanta omogućili su svojim glasanjem ZA i predstavnici regionalnog de facto lijevog PGS-a Nikola Ivaniš, Tea Mičić Badurina i Ana Trošelj, kao i članovi neobične ”ni lijevo ni desno” nezavisne liste Davora Štimca Maša Magzan i Marin Račić te Robert Salečić iz isto regionalne Unije Kvarnera, također nejasne svjetonazorske pozicije.

Mene osobno, kao bivšeg gradonačelnika, i kao SDP-ovog političara koji je surađivao s PGS-om, strašno zanima – kako se osjećaju Ivaniš, Trošelj i Mičić Badurina nakon što su digli ruku za HDZ-ovog zmaja Bojana Šobera? Koja se to koalicija PGS-a stvorila s HDZ-om i Mostom u izboru anakrone osobnosti i konzervativizma koji zrači iz lika i djela dotičnog lava/zmaja?

Zmajevo gnijezdo

Za one koji nisu pomno pratili zbivanja vezana uz riječki HNK Ivana pl. Zajca proteklih mjeseci, ispisat ću kratku kronologiju samo da mapiram tko se sve i na koji način našao u zmajevu gnijezdu.

Lokalne dnevne novine i novinar rubrike kulture započeli su serijal tekstova, uglavnom izrazito kritičkog karaktera, usmjerenih prema intendantu Marinu Blaževiću. Sugovornike je novinar nalazio među nezadovoljnim zaposlenicima kazališta koji su tvrdili da Blažević kazalište vodi autokratski i da je tiranin. Nisam brojao koliko je takvih intervjua izašlo, ali odokativno – desetak ili manje, a uz njih je objavljen i određen broj tekstova u kojima je i sam novinar, bez sugovornika iz kazališta, kritizirao rad intendanta.

Ti su tekstovi i intervjui, ostrašćeni i redoviti, zapravo bili početak formiranja zmajevog gnijezda. Iako je namjera možda bila tek pisati o kazalištu i prenijeti glas nezadovoljnika te napuniti novinske stupce, dogodilo se nešto puno gore.

U rad nacionalnog kazališta počela se uplitati stranačka politika. Na sjednici Gradskog vijeća u svibnju nije prihvaćeno izvješće intendanta o radu kazališta iako je to izvješće prethodno dobilo zeleno svjetlo Kazališnog vijeća kao tijela koje u ime Grada Rijeke nadzire rad Kazališta.

Protiv izvješća su, kao svojevrsni jezičac na vagi, glasali gore spomenuti članovi Primorsko-goranskog saveza, političke stranke koja sudjeluje u Gradskom vijeću s tri člana i čini svojevrsnu lijevu koaliciju sa SDP-om. Takvo svoje glasanje argumentirali su ”narušenim međuljudskim odnosima u kazalištu” i ”nezadovoljnim zaposlenicima”. Nedugo nakon toga, PGS je sazvao i konferenciju za novinare na koju su pozvali i prije okupili ”nezadovoljne umjetnike” iz kazališta, njih petnaestak od ukupno tristotinjak zaposlenih. S te su konferencije poručili da je vrijeme da intendant ode.

Iz Kazališnog vijeća tada je istupio dio članova koji medijski linč i političke pritiske nisu željeli trpjeti i time je Kazališno vijeće sa samo dva člana postalo nefunkcionalno. Naime, u njemu su ostali samo Bojan Šober i Zvonimir Peranić.

Gradonačelnik Marko Filipović je, zbog niza paušalnih optužbi protiv intendanta, koje su svoj put do javnosti nalazile preko lokalnog medija, u Kazalište poslao internu reviziju i zamolio Ministarstvo kulture da učini to isto, a sve kako bi se o riječkom Kazalištu u javnosti moglo raspravljati relevantno temeljem objektivnih revizijskih nalaza, a nasuprot subjektivnih paušalnih ocjena pojedinaca.

Dolazak revizije zatražio je i sam intendant Blažević. Također, gradonačelnik je u Odbor Gradskog vijeća za izbor i imenovanja predložio izbor novog, trećeg člana Kazališnog vijeća, dekana Filozofskog fakulteta u Rijeci, kako bi ovo vijeće moglo nastaviti s radom. Na taj je gradonačelnikov prijedlog PGS odgovorio protuprijedlogom i u konačnici, opet zajedno s HDZ-om, za novog člana Kazališnog vijeća izglasao još jednog gorljivog protivnika intendantu.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, susrela se tako u dva grada (Splitu i Rijeci) s lokalnim političkim igrama koje se upliću u rad nacionalnih kazališnih kuća, komuniciraju sa zaposlenicima, manipuliraju, optužuju intendante bez relevantnih dokaza i pronalaze put do javnosti putem medija. To što se počelo događati u slobodoumnoj Rijeci, dakle iznenađujući politički i medijski linč, počelo se događati i u Splitu, a posebno je čudno što se to u Splitu događa nakon što su na prošlim lokalnim izborima i ondje napokon zapuhali neki svježi slobodoumniji vjetrovi u liku novih ljudi koji su preuzeli upravljanje gradom.

Ministrica je poslala upravni nadzor u riječki HNK i izvijestila nakon toga Grad i Kazalište da nisu pronađene nepravilnosti. Interna revizija koju je u Kazalište uputio gradonačelnik još uvijek traje i njihov nalaz tek će biti ispisan. S obzirom na nalaz Ministarstva i činjenica da interna revizija Grada još uvijek traje, gradonačelnik je pisao zmajevom gnijezdu i zatražio od Kazališnog vijeća da do dovršetka nalaza gradske revizije ne poduzimaju radnje koje bi u cilju imale smjenu intendanta.

Međutim Kazališno vijeće učinilo je upravo suprotno. Na sjednici u srpnju ovo je vijeće iznijelo prijedlog o smjeni intendanta, dopunilo ga onda i prijedlogom da se za v.d. intendanta imenuje zmaj Bojan Šober i te prijedloge uputilo riječkom Gradskom vijeću.

Pritom je posebno zanimljivo primijetiti da je prijedlog o smjeni intendanta na sjednici Kazališnog vijeća u srpnju iščitao upravo Bojan Šober, da sve te paušalne i ni s čim potkrijepljene razloge za svoju smjenu intendant Blažević nije dobio u pisanom obliku, i da intendantu uopće nije pružena prilika da se na toj sjednici očituje o svemu što je Bojan Šober iznio.

Sljedeće sjednice Kazališnog vijeća sazivane su pa otkazivane, pa održavane ad hoc online putem, u noćnim satima i intendant im nije imao pristupa.

Uskoro se na press konferenciji oglasila i članica nezavisne liste Davora Štimca Maša Magzan koja je sjela za stol sa Zvonimirom Peranićem kao predsjednikom Kazališnog vijeća i ponovila seriju paušalnih optužbi. Nastup pred medijima ponovili su i članovi PGS-a opet s istim zahtjevom – intendanta treba smijeniti.

Scena s nevidljivim kulisama

Dakle, u zmajevo gnijezdo smjestila se zanimljiva grupacija i zapucala svim oružjem. Po intendantu.

On stoji, vatru na njega rigaju članovi Kazališnog vijeća: Bojan Šober, Zvonimir Peranić, Dražen Mikulić, Slavko Sekulić, Dalibor Laginja; članovi PGS-a: Nikola Ivaniš, Tea Mičić Badurina, Ana Trošelj, Franjo Butorac; članovi nezavisne liste Davora Štimca: Maša Magzan i Marin Račić.

Kulisa ove scene je činjenica da u isto vrijeme protiv intendanta nije podnesena ni jedna kaznena prijava, nije pokrenut ni jedan istražni postupak, nije podignuta ni jedna optužnica, nije donesena ni jedna pravomoćna presuda. Ne postoji ni jedan negativan nalaz ni jednog nadzornog postupka, revizije ili inspekcije. Ali svi se prave da tu kulisu ne vide.

A iza intendanta, dok ga pali napalm iz zmajevog gnijezda, stoje: ravnatelji kazališnih grana u HNK Ivana pl. Zajca; velik broj zadovoljnih zaposlenika kazališta koji nisu dobili priliku biti intervjuirani; stoje i dvije bijenalne nagrade Hrvatskog glumišta za najbolje operne predstave – za Verdijeva ”Otella” u 2017. i Wagnerova ”Tristana i Izoldu” u 2021., gostovanja triju opernih produkcija riječkog HNK na jednom od najznačajnijih opernih festivala u Europi, Savonlinna Opera Festival, u Finskoj, nagrada ”Judita” Splitskoga ljeta 2021. koja je pripala upravo Hrvatskoj drami HNK Zajca za ”Kralja Edipa”, stoje i gostovanja riječkog baleta u Operi u Bonnu u jesen 2021., izabrani novi članovi riječkog Baleta na audiciji na koju se prijavilo preko 500 kandidata iz cijeloga svijeta, stoji i gostovanje Talijanske drame u europskom projektu ”ReDiscovering Europe”; stoji i njegova uloga prvog koordinatora Konzorcija svih hrvatskih nacionalnih kazališta, koje je kao inicijativa pokrenuta upravo u riječkom HNK; stoji iza intendanta Blaževića i preko 1,5 milijuna kuna europskih sredstava koja je kazalište ostvarilo prijavljujući se u EU projekte, stoji i poslovanje u kojem se kroz dvije godine ostvaruje preko 3 milijuna kuna viška prihoda u odnosu na rashode i saniranje prethodnih dugova kazališta; stoje iza intendanta i ministar kulture i gradonačelnik sa svojim zamjenicima.

Iza Blaževića stoji i društvena angažiranost riječkog HNK pod njegovim upravljanjem, transparenti koji su nebrojeno puta, razvijeni preko balkona kazališne zgrade, komentirali hrvatsku svakodnevicu, osvrtali se kratko i britko na devijacije našeg društva gledanog očima slobode, stoje i angažirane predstave u kojima su doticane bolne teme hrvatske prošlosti i suvremenosti, riječke povijesti, predstave koje su nam često nemilosrdno ogledalo u kojem smo dobro vidjeli našu mračnu stranu, suočavali se s njom i osvještavali je. Jer na taj način umjetnost potiče i mijenja.

Scena se razvija dalje tako da se intendant prvi put o svemu za što je optužen mogao očitovati tek na sjednici Gradskog vijeća, 22. rujna i to u 10-minutnom izlaganju koje mu je ”velikodušno” odobrila predsjednica Gradskog vijeća, Ana Trošelj, članica PGS-a. Na istoj toj sjednici na kojoj je sa 19 glasova gradskih vijećnika razriješen dužnosti intendanta i na kojoj je sa 16 glasova gradskih vijećnika vršiteljem dužnosti intendanta imenovan Bojan Šober. I očitovao se Blažević. Imao je svojih deset minuta i kasnije možda još pet koliko mu je omogućeno da odgovori na pitanja koja su mu u raspravi upućivali vijećnici.

Za usporedbu, nikakvim dokazima potkrijepljene optužbe protiv intendanta trajale su nekoliko mjeseci, za odgovor je intendant dobio 15 minuta. Nova demokratičnost razvija se na riječkoj političko-medijskoj sceni.

Vrhunac licemjerja je činjenica da je na sjednici Gradskog vijeća razloge za smjenu intendanta Blaževića objašnjavao upravo Bojan Šober u ime Kazališnog vijeća. I odmah je nakon toga, isti taj Bojan Šober predložen za v.d. intendanta. Ukratko, poruka je bila: tebe treba razriješiti da baš ja sjednem u ured intendanta! Dakle, čak i na razini forme ova je scena alegorije apsurda koja se događa u Rijeci.

A sve to, taj krešendo u kojem se bivši intendant zamjenjuje budućim, promatra sada i onih petnaestak ili dvadesetak hrabrih nezadovoljnika koji su ranije davali intervjue lokalnom novinaru i objašnjavali da je intendant Blažević nemilosrdni tiranin.

Ne znam jesu li u tim trenucima i oni i novinari bili svjesni da se za mjesto intendanta riječkog HNK priprema zmaj Družbe braće hrvatskoga Zmaja, lav iz Lions kluba, član političke stranke HDZ, i da mu upravo oni pripremaju crveni tepih za ulazak u riječki HNK.

A osjećaju li se sada i novinar i umjetnici iskorištenima, shvaćaju li da su bili samo sredstvo koje je lokalna stranačka politika iskoristila kako bi pokazala što može kad se uplete u kulturu?

Zadnji čin 

Zakon o kazalištima još uvijek je takav da posljednju riječ o imenovanju ili razrješenju intendanta ima Ministarstvo kulture. Ja se s tom odrednicom Zakona načelno ne slažem i nikada se nisam slagao jer Ministarstvo ne financira rad svih nacionalnih kazališta jednako već se ona financiraju iz lokalnih ili regionalnih proračuna za koje su odgovorni gradonačelnici ili župani.

No u ovim konkretnim slučajevima u Rijeci i u Splitu, i u ovoj konkretnoj situaciji u kojoj je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, ta će zakonska odrednica, bar privremeno, spasiti riječki HNK i izbaviti ga iz kandži zmaja. Naime, ministrica kulture najavila je da neće potvrditi smjenu ni jednog intendanta usred mandata.

Zanimljivo mi je pritom čitati kako pojedini lokalni riječki političari ovu najavu ministrice proglašavaju koalicijom SDP-a i HDZ-a. To što će ministrica kulture učiniti i riječki gradonačelnik podržati bit će, u slučaju našeg HNK, koalicija zdravog razuma, pobjede modernog svjetonazora i slobodne kulture nad zakulisnim političkim igrama i kafkijanskim modelima optuživanja, pobjeda uvažavanja stručnosti i argumentiranih činjenica nad kuloarskim pričama i uličnim tračevima, pobjeda modernog kazališta kvalitetne suvremene produkcije nad anakronim konzervativizmom koji je zaspao u simbolima srednjeg vijeka.

Spuštanje zastora 

Nakon ovog posljednjeg čina, dok se publika bude razilazila, doći će i do izmjene Zakona o kazalištima. Drugačije će se regulirati status Kazališnog vijeća, način izbora intendanta i vjerojatno još niz odrednica.

Ali u Rijeci će, kad se zastor ove predstave spusti, ipak ostati gorki okus u ustima svima onima koji posjećuju riječko kazalište i uživaju u njegovim predstavama. Gorčina dolazi od činjenice da je jedan neobičan dio Rijeke, ljudi koji jedva da su pogledali desetak predstava u našem kazalištu, u jednom trenutku postao tako snažan da su umalo na najgrublji mogući način otjerali intendanta koji je riječko kazalište učinio prepoznatljivim daleko izvan granica Rijeke i Hrvatske i umalo su ga zamijenili čovjekom koji se ponosi zmajskom lentom iz prošlostoljetnog udruženja.

Odgovornost za to snosi tiha Rijeka, svi koji smo šutjeli i samo promatrali što se zbiva. Ja sam umirovljeni gradonačelnik, i ja sam bio pretih ne želeći se miješati. Ali najveću odgovornost snose i oni koji su bili glasni a nepromišljeni, koji su zajahali vjetar, a onda dopustili da nastane kaos u kojem se vjetar pretvorio u nezauzdanog zmaja.