Hrvatska ozbiljno skreće u najprimitivniji oblik konzervativne desne stranputice.
To više nije ni šala ni puka ikonografija na razini problematičnih simbola, to postaje službena politika Vlade i predsjednice države, politika koja na mala i velika vrata ulazi u hrvatsko društvo.
Predsjednica države poručuje da treba ignorirati crnokošuljaše koji šetaju Zagrebom i uzvikuju „Za dom spremni“ propagirajući ustaštvo i nacizam.
Vlada na takve stvari upućuje licemjerne verbalne „oštre osude“ dok istovremeno mjesecima ignorira primjerice spomenik postavljen u Jasenovcu na kojem stoji natpis „Za dom spremni“.
Premijer Plenković govori da se ne treba uzbuđivati oko dokumenta o ljudskim pravima kojim je naša Vlada mimo svih javnih očekivanja i postojećih zakonskih odredbi nedavno iznenada eksplicitno ustvrdila da za nju pojam prava seksualnog i reproduktivnog zdravlja ne uključuje pravo na pobačaj .
Hrvatski ministar vanjskih poslova i glavni koordinator Vlade za pitanja ljudskih prava je Davor Ivo Stier. A njegov posebni savjetnik za ljudska prava odnedavno je Ladislav Ilčić , čovjek koji, podsjetit ću vas, smatra da su muslimani opasnost za Europu jer su biološki jači budući da imaju više djece, a istovremeno su i slabijih radnih navika. Dakle, taj čovjek je posebni savjetnik za ljudska prava Vladinom koordinatoru za ljudska prava, Steiru. Steir pak zastupa stav da je glavna prijetnja pluralizmu, ni manje ni više nego – sekularizam. Pa tvrdi da je uključivanje katolika u politiku izuzetno važno.
Istovremeno nalazimo se pred raspravom o novom Zakonu o pobačaju. Ispred hrvatskih bolnica stoje skupine ljudi u molitvenim inicijativama s transparentima protiv pobačaja, kao da je pobačaj jedna zabavna rekreacija na koju se žene odlučuju iz hira, a ne odluka već sama po sebi dovoljno bolna i teška.
Smjer društvenog pritiska upravljen je na žene koje, tobože, ne znaju odlučivati ili valjda ne bi trebale odlučivati o svojem tijelu i svojem životu jer su što – nesposobne? neuračunljive?
Donedavno je pred zgradom riječke ginekologije, dakle, u samom bolničkom krugu, stajala takva skupina terorizirajući žene i djevojke koje ulaze u zgradu iz različitih razloga pa i radi pobačaja.
Ne razgovara se o spolnom odgoju, kontracepciji i odgovornom spolnom ponašanju među mladima, te teme su tabu. A konzervativno lice naše Vlade usmjereno je na propisivanje svih vrsta tortura koje će morati prolaziti žene i djevojke ako se iz bilo kojeg razloga budu odlučivale na pobačaj.
Vlada i predsjednica države zatvaraju se za javnost i o svom radu ne informiraju javnost. Tako se sve ove stvari i događaju. Predsjednica svoja putovanja u SAD-e proglašava tajnama, Vlada nas iznenađuje službenim dokumentima u kojima pratimo zaokrete od propisanih politika.
Hrvatska radiotelevizija pobrinula se za kontinuitet emisija koje vode desnici podobna lica pa tako možemo pratiti Tihomira Dujmovića u prime time terminu kojem u gostima sjede primjerice Željka Markić, Jakov Sedlar, Andrija Hebrang… to nije talk show nego najprostiji oblik propagande konzervativnih desnih vrijednosti.
Uopće, kontinuiranim praćenjem HTV-a moguće je više naučiti o katoličkoj crkvi nego upisivanjem vjeronauka.
Novi list nedavno je promijenio vlasnike, glavnog urednika, a time i uređivačku politiku, a time i način rada. U pretkampanji ovih lokalnih izbora svjedočim nezapamćenom napadanju aktualne gradske vlasti od strane uredništva i to objavljivanjem lažnih informacija i tendencioznih naslova za koje mi je uskraćeno pravo ispravka.
Zašto je to tako? Jer treba pokoriti i Rijeku.
Istovremeno u hrvatskom društvu traju napadi s desna na novinarsku satiru i slobodna novinarska pera nekadašnjih Feralovaca, a sve su glasniji i napadi na srpsku nacionalnu manjinu.
Čak štoviše, u mainstream našeg društva ulaze potpisivanja peticija i deklaracija kojima se ruše dostignuti nivoi zaštite ljudskih prava i prava manjina.
To su ozbiljne stvari. To više nisu igrarije.
U Rijeci takve stvari nisu nikada dobro prolazile, ali i naš grad se mijenja.
Tako se nedavno desilo da je i u našem gradu odjeknuo sramotni pokušaj diskreditacije rektorskih kandidata na nacionalnoj osnovi. Proširio se stupidni mail o brojanju krvnih zrnaca koji je objavljen i na jednom sramotnom portalu. Netko je našao potrebnim, opravdanim ili možda duhovitim – upozoriti na posrbljivanje riječkog sveučilišta.
Osobno osjećam da se s ovim pojavama nosimo sve teže. Jer ih ima sve više. I mnogi ljudi s kojima razgovaram osjećaju se tako.
Rijeka nikada nije bila grad u kojem su konzervativizam i desničarska ludovanja nailazila na plodno tlo. Takve stvari Rijeci nisu čak ni smiješne. One su opasne i pogubne za društvo.
Više se ne tiču samo pozdrava „Za dom spremni“, sada se tiču stvarnog ugrožavanja i rušenja ljudskih prava diljem Hrvatske pa tako i u Rijeci jer nacionalni zakoni kada se mijenjaju, jednako se odnose na sve građane Hrvatske.
Jedna je poznata spisateljica nedavno uzviknula Rijeka Republika! aludirajući na nužnost izdvajanja koje je svjetonazorski već snažno prisutno. No, ne možemo se odcijepiti, nego se kao sastavni dio naše zemlje možemo boriti protiv nazadnih politika i nazadnih ideja koje nas vraćaju u mračna doba prošlosti.
Zato je Rijeka najtransparentniji grad u Hrvatskoj i trudi se to ostati pa i utjecati na povećanje transparentnosti ostalih.
Zato Rijeka jedina u Hrvatskoj ima građanski odgoj sustavno uveden u osnovne škole s izrađenim priručnikom.
Zato Rijeka ima najosjetljivije srce za socijalno ugrožene i najširi socijalni program kojim štiti od siromaštva velik broj svojih građana. Brinemo. Jer nam je stalo. Jer su ljudi ljudska bića, a ne krvna zrnca nevjernih ili pravovjernih.
Zato Rijeka ima kazalište koje se ne boji govoriti o strahotnom suvremenom fašizmu!
Zato se Rijeka ne srami i ne boji izvjesiti zastavu LGBT zajednice kada su ugrožena ljudska prava ovih skupina.
Takvu Rijeku, i još širu duhom, nastavit ćemo razvijati. U ovom izbornom ciklusu stvaramo širu koaliciju jer se nalazimo u vremenu koje zahtjeva obranu vrijednosti koje su zajedničke svim Riječanima. One se tiču sloboda i ljudskih prava, socijalne zaštićenosti, poticanja izvrsnosti i razvoja građanskog društva.
O svemu sam ovome govorio na nedavnoj konferenciji za medije pojašnjavajući trenutak u kojem se naša zemlja nalazi i nužnost zaštite našeg grada pred galopirajućim hrvatskim konzervativizmom.
Većina medija s ove je konferencije izvijestila sasvim objektivno i jasno.
Ali Novi list je, nažalost, uz sasvim jasan tekst s pressice donio i ogroman odgovor v.d. glavnog urednika Roberta Franka koji je pokušao na posve nejasan način, u bezbroj riječi, oprati ruke od činjenice da u proteklih mjesec i pol dana uporno ignorira Ispravke koji su mu temeljem Zakona o medijima upućeni na netočnosti objavljene u pojedinim člancima Novog lista.
Na kraju tog odgovora je tek zaključio da ćemo Grad Rijeka i ja osobno i nadalje ostati uskraćeni za pravo na objavu Ispravaka koje Zakon o medijima propisuje. Zbog svega toga, čini se, Rijeka nije posve imuna na konzervativne desne ideje agresivnih zabrana i napada, nije imuna na fake news, nije imuna na manipulacije…
A konzervativne revolucije su opasne. Posebno opasne za zonu ljudskih prava. Posebno opasne za razvoj modernog društva.