Kao što sam već ranije napisao, Novi list u novoj uređivačkoj koncepciji plasira zamjetnu količinu jednostranih tekstova o različitim temama iz područja rada gradske uprave. U pojedinim od tih tekstova prisutne su netočnosti ili necjelovitosti ili pak naslovi koji posve odudaraju od činjenica u tekstu, pa sam u proteklih mjesec i pol dana slao nekoliko Ispravaka na takve članke. Odlukom v.d. glavnog urednika Roberta Franka uskraćeno mi je pravo na objavu tih ispravaka čime Novi list svjesno krši Zakon o medijima.
Nažalost, naša zemlja suočena je s rastućim tendencijama dokidanja raznih dostignutih, i zakonima zagarantiranih prava, od različitih ženskih prava, preko prava manjina, prava na spolna određenja, pa očito sve do prava na objavu ispravka u novini.
Kako je Novi list riječka novina, zaključujem da, nažalost, naš grad nije posve imun na ove aktivnosti koje provodi desna konzervativna struja hrvatskog društva.
Robert Frank usklađen sa Željkom Markić
U nedavno objavljenom članku Roberta Franka u kojem mi on pokušava objasniti da je Novi list, unatoč uskraćivanju prava na objavu ispravaka, zapravo moderna i poštena novina, razotkriva se i jedna specifična neobična podudarnost u razumijevanju pojma „konzervativna revolucija“.
Tako Robert Frank piše sljedeće: „Sintagma »konzervativna revolucija«, koju je gradonačelnik Obersnel upotrijebio u pokušaju diskreditacije našeg lista, s tezom da smo koncepcijski otišli udesno ili tko zna gdje, ustvari je oksimoron, nešto poput »drvenog željeza« ili, primjerice, kao da netko kaže »živi fosil«, »originalna kopija«, »mudra budala«…“
Na isti način o „konzervativnoj revoluciji“, izražava se i Željka Markić koja kaže: „Uopće taj termin je oksimoron. Dakle, nešto što je konzervativno i revolucija ne idu zajedno.“
Koliko je njihova teza smiješna najbolje govori činjenica da je u Kini svojevremeno provedena Kulturna revolucija za koju valjda, po svojoj logici stvari, Robert Frank i Željka Markić misle da je bila napredna i zbilja vrlo kulturna.
Osim zajedničkog mišljenja po pitanju konzervativne revolucije, novi urednik Novog lista i gospođa Markić, kako se meni čini, dijele i stajališta o poštivanju različitih ljudskih i ostalih dostignutih prava. Ona je tako uspjela svojim referendumom uskratiti pravo pojedinim građanima na stupanje u brak, a gospodin Frank uspio je pojedinim građanima uskratiti pravo na objavu ispravaka netočnih članaka.
Ispravci na blogu umjesto u novini
Da ne bi bilo zabune, u svemu ovome problem ne predstavljaju objavljeni tekstovi nego neobjavljeni ispravci i odgovori.
Naime, svaki medij ima pravo pisati o svakoj temi, ali novinarska etika i Zakon o medijima nalažu uključivanje relevantnih informacija, sugovornika i podataka. Ako se unatoč tome pojavi jednostrani članak u kojem je netko nepravedno ili pogrešno prozvan, taj netko ima pravo na ispravak.
Budući da je specifično meni to pravo u Novom listu uskraćeno već više od mjesec dana, ja nemam drugačiju mogućnost, nego ispravke netočnih podataka koji su objavljeni u Novom listu kroz proteklo vrijeme, plasirati ovdje u nekoliko sljedećih postova.
Moj cilj je pružiti građanima Rijeke cjelovite i točne podatke o određenim temama o kojima je Novi list pisao.
Za početak, na članak v.d. glavnog urednika Novog lista, Roberta Franka koji je objavljen u Novom listu 8. ožujka poslao sam svoj Odgovor koji nije objavljen, a u kojem sam napisao sljedeće:
Poštovani gospodine Frank,
Prije svega nemate čime biti zgroženi jer ja nisam nigdje rekao da Vi „provodite konzervativnu revoluciju“. Tu izjavu ste mi Vi stavili u usta formirajući naslov izvještaja s moje press konferencije posve pogrešno, u formi koja ne odgovara ni sadržaju samog teksta, ni citatu mojeg izlaganja koji ste objavili. Dakle, Vaš odgovor upućen meni bazira se na izmišljenoj izjavi što je vrlo nepoštena manipulacija.
Ja sam pažljivo rekao da je Novi list nedavno je promijenio vlasnike, glavnog urednika, a time i uređivačku politiku, a time i način rada, te da u pretkampanji ovih lokalnih izbora svjedočim nezapamćenom napadanju aktualne gradske vlasti od strane uredništva i to objavljivanjem lažnih informacija i tendencioznih naslova za koje mi je uskraćeno pravo ispravka.
Naime, ja trenutno čekam na objavu 6 ispravaka koje sam uputio Novom listu unazad mjesec i pol dana na članke koji su donosili netočne podatke i neistinite teze o radu gradske uprave i mene osobno.
Zakon o medijima predvidio je da u demokratskom društvu osoba javno prozvana u određenom mediju ima pravo u istom tom mediju odgovoriti na prozivku i ispraviti netočnosti koje su o njoj napisane. Zakon je također predvidio i da glavni urednik, ukoliko ispravak ne želi objaviti, ima obavezu poslati osobi informaciju o tome i obrazloženje svojih razloga.
Kako kako iz Vašeg članka shvaćam, meni će pravo na objavu ispravaka biti trajno uskraćeno, i to bez obrazloženja razloga. Stoga mi ne preostaje ništa drugo nego zaštitu potražiti na sudu, a ispravke objaviti putem drugih dostupnih kanala, sve u cilju informiranja građana Rijeke o istinitim podacima.
A činjenica da ne poštujete Zakon o medijima i da mi uskraćujete pravo na ispravak netočnih podataka koje ste objavili, puno više govori o poziciji Novog lista od svih riječi koje ste u Vašem članku ispisali. Nažalost, Novi list nije na pozicijama moderne i poštene Rijeke i Hrvatske nego na poziciji kršenja odredbi Zakona koji je svakoj osobi osigurao pravo da odgovori na javnu prozivku koja joj je upućena putem medija.
Drugačiji način, ovaj koji Vi osobno provodite, zove se jednoumlje i miljama je daleko ne samo od spomenutog Zakona, nego i od temeljnih postulata novinarske struke.
Nadalje, u Vašem je članku netočno napisano da sam etiketirao novu vlasničku strukturu Novog lista, Vas osobno i uređivačku politiku. Nikakvu etiketu vam nisam nalijepio nego sam ustvrdio da provodite napade na lokalnu vlast uoči lokalnih izbora na način da objavljujete tekstove pune netočnih podataka, uskraćujući mi istovremeno pravo na ispravak tih netočnih podataka. Dakle, ako je nešto opasan presedan, to je onda činjenica da se jedan lokalni medij u vrijeme pretkampanje stavlja u službu teza o nužnosti promjene postojeće političke opcije koja obnaša vlast i to objavom neistinitih podataka i kršenjem Zakona o medijima u dijelu koji osigurava pravo na ispravak netočnosti.
Također je u Vašem članku netočno navedeno da se ja „petljam u uređivačku politiku i slobodu pisanja Novog lista“. To ne samo da nije točno nego je i nemoguće jer kako netko kome nije dopušteno ni ispraviti netočno iznesene podatke može utjecati na ikakvu uređivačku politiku, a kamoli dokidati slobodu pisanja? Ja sam u poziciji da samo promatram Novi list, pišem ispravke na netočne članke i čekam Zakonom osiguranu objavu ispravaka, a Vi provodite uređivačku politiku koja vrlo široko promatra slobodu pisanja dodjeljujući toj slobodi i pravo na služenje lažima, a ukidajući istovremeno Zakonom omogućeno pravo na ispravljanje laži. Sada sami procijenite koliko je to moderno i pošteno. Možda doista jest u skladu sa trendovima koji su u modi, ali ti trendovi su problem, a ne kvaliteta našeg društva.
Dokidanje prava, poigravanje sa dostignutom razinom prava i ignoriranje forme ispravka – time si upravo Novi list zabija autogol.
Ako se zaista trudite pisati ono što je realno, ako se zaista trudite „sve provjeravati po više puta“ i ako ste svjesni društvene odgovornosti koju imate, kako je onda moguće da pišete o nekoj temi pišete toliko jednostrano da ona uopće ne uključuje stav one strane koju napadate. To zbilja nije nikakav trud ni višekratno provjeravanje. To je naprosto – pisanje.
No, uzmimo i da imate pravo samo pisati bez provjeravanja činjenica i bez čekanja na odgovore. I dalje ostaje pitanje – ako ste toliko ispravni, zašto ne objavljujete argumentirane ispravke netočnih podataka i teza? Mislim da jako dobro znate odgovor na to pitanje. Zato što Vas istina i točnost ne zanimaju. Usmjereni ste na vlastite teze, imate moć da ih plasirate, tu moć Vam daje javni medij koji uređujete, putem te moći kreirate javno mnijenje s ciljem slabljenja podrške građana političkoj opciji koja upravlja gradom. Stvar je vrlo jednostavna i prijetnja demokraciji ste Vi, a ne ja. Jer Vi imate alat koji je za demokraciju bitan, ali ga zloupotrebljavate i na taj način manipulirate građanima.
Budući da me pitate – tko Rijeku misli pokoriti? moj odgovor je vrlo jednostavan – Rijeku misle pokoriti oni kojima se ne sviđa riječko slobodoumlje, uključivost i tolerancija i koji bi rado taj sustav vrijednosti izokrenuli naopačke.
Dakle, Rijeku misle pokoriti oni kojima je normalno da pred riječkom ginekologijom stoje molitvene grupe i vrše psihološki pritisak na žene koje ulaze u tu zgradu, oni koji na tu pojavu ne bi reagirali ničime. Ja sam za razliku od takvih pisao ravnatelju Štimcu i skrenuo mu pozornost na neprihvatljivost izdane dozvole za takav boravak u krugu KBC-a. Ako se ne varam, gospoda iz HDZ-a to ne smatraju problematičnim, nego molitve pred ginekologijom tumače kao pluralizam ideja.
Rijeku misle pokoriti oni koji bi tolerirali bacanje suzavca u noćni klub na party LGBT zajednice. Ja sam za razliku od takvih izvjesio LGBT zastavu na zgradu gradske uprave skrećući pažnju na nedopustivo kršenje ljudskih prava LGBT osoba u tom činu. Ako se ne varam, predsjednica države, a i gospođa Željka Markić potrudile su se u javnosti relativizirati problem tog napada.
Rijeku bi pokorili oni koji teška i tužna svjedočenja žena različitih nacionalnosti (uključivo i hrvatsku) o žrtavama koje su podnijele u ratu, smatraju provokacijom, a ne svjedočanstvima o sveljudskim stradanjima koja se ne smiju ponoviti. Ja sam tim svjedočanstvima bio duboko dirnut, a potom zgrožen povicima mržnje koji su uslijedili ispred riječkog kazališta nakon tog održanog događaja. Ako se ne varam, gospodin Koljanin ovakve aktivnosti u kazalištu smatra provokacijama koje ga vrijeđaju.
Rijeku bi rado pokoravali oni koji izjednačavaju fašizam i antifašizam gubeći iz vida što je dobro a što zlo, oni koji nam šalju poruke o tome što smijemo javno govoriti, a što smijemo govoriti samo u svoja četiri zida. Zapitajte se gdje pripadate pišući članke na koje zabranjujete objavu ispravaka.
Netočno ste u svojem tekstu naveli da smo zastali i zaostali u razvoju. Ako se Vi tako osjećate, to ne mora vrijediti za čitav grad. Rijeka nije ni zastala ni zaostala. To je teza koju plasira Novi list i koja se zahvaljujući neprekidnom ponavljanju širi javnim mnijenjem kao karcinom. Ja sam na tu tezu poslao već niz ispravaka koristeći konkretne brojke koje pokazuju da Rijeka raste, ali te brojke Vi ne objavljujete jer ruše Vašu tezu o stagnaciji na kojoj uporno inzistirate.
Rijeka bilježi rast u gospodarskoj aktivnosti poduzetnika, bilježi rast broja zaposlenih, Rijeka kontinuirano podiže stupanj zaštite socijalnih prava, u Rijeci je u investicijskom ciklusu Grada izgrađeno toliko mnogo javnih objekata u proteklim godinama koliko u izgradnji vlastitim sredstvima ne bilježi ni jedan grad našeg ranga. Rijeka trenutno radi na najvećem hrvatskom projektu vodoopskrbe vrijednom 1,7 milijardi kuna. Rijeka je jedina lokalna jedinica u Hrvatskoj koja je uvela građanski odgoj u svoje osnovne škole i izradila udžbenik za taj predmet. Rijeku je neovisna europska komisija proglasila Europskom prijestolnicom kulture. Rijeka je formirala urbanu aglomeraciju i osigurala 50 milijuna eura europskog novca za svoj budući razvoj širi od administrativnih granica grada. U Rijeci je izgrađeno 440 novih mjesta za djecu u dječjim vrtićima. Nosimo titulu najtransparentnijeg grada. Imamo sportske objekte koji ne grcaju u problemima kao megalomanske rukometne dvorane neodgovorno građene u nekim drugim gradovima. Ova je vlast nositelj razvoja i stabilnosti. Ako je to sve stagnacija i zaostajanje, zanima me što bi to Vaše „stručno visočanstvo“, gospodine Frank, smatralo napretkom i razvojem (a da naravno ulazi u okvir nadležnosti lokalne javne uprave). Jer i ja bih volio da je cesta D403 izgrađena, da je pruga zgotovljena, da je aktivnost Luke veća, ali to nisu stvari kojima upravljam pa ako se Vaše kritike tiču te vrste stagnacije, vrlo je manupulativno upućivati ih meni.
Vaše pitanje – kako novina s desetak vrhunskih kolumnista lijeve političke orijentacije može biti dio „konzervativne revoluciije“? – pretpostavljam više je retoričko nego stvarno. Prije svega ponavljam da ja nisam rekao da Novi list provodi konzervativnu revoluciju, a to ne piše ni u članku izvještaja s konferencije koju sam držao, nego ste mi to Vi stavili u usta putem dvotočke u naslovu članka s konferencije. Ja sam govorio o ispravcima koje Novi list ne objavljuje. A što se tiče retoričkog pitanja, Vi vrlo dobro znate odgovor na njega: Bilo koja novina s desetak kolumnista lijeve orijentacije može biti vrlo konzervativna i desno orijentirana ako joj takvu uređivačku politiku propiše glavni urednik ili pak vlasnik. Recept je jednostavan i vjerujem da Vam je poznat – kolumnisti u takvoj novini mogu primati plaću bez da im se tekstovi objavljuju. A političari lijeve orijentacije u takvoj novini mogu doživljavati serije neargumentiranih napada kroz naslove koji vrve lažima bez da im je dana mogućnost da laži isprave u istine. Jednostavno tako. Grozne stvari su najčešće vrlo jednostavne.
Neću više duljiti ovdje. Kao čisti izazov zanima me hoćete li ikada ovaj moj odgovor objaviti u Novom listu poštujući pravo na Zakonom propisanu objavu ispravka i odgovora.
Za sve ostale ispravke koje niste objavili bez da ste me obavijestili o razlozima, pokrenut ću tužbe jer je to jedino što mi ostaje na raspolaganju. A moj blog je mjesto na kojem će čitatelji moći pročitati ispravak laži objavljenih u Novom listu jer je blog očito jedino mjesto koje mi je za tu svrhu na raspolaganju. Tako izgleda pluralizam kad se za njega zalaže Novi list u vrijeme dok ste Vi glavni urednik.