Svit se konča, rekli bi u srednjem vijeku. A danas jedva da itko išta kaže. Samo gledamo, zabezeknuti. Tu i tamo nešto komentiramo na društvenim mrežama, ali zapravo osjećamo se kao da nam je kost zapela u grlu. Al bolje i tako nego nikako, jer ima i onih koji se uopće ne osjećaju. Stvarnost ide mimo njih. Kao, ne tiče ih se. Dok ih se zbilja ne dotakne.
A trenutak je više nego zanimljiv. Imamo reprizu manipulacije, prošli smo tu školu, al izgleda da nismo baš puno naučili.
Evo, zadnjih dana, održana je konferencija ‘Obitelj i škola: Ključ odgoja za vrijednosti’ pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović na kojoj je promovirana „pluralnost u obrazovanju, i to prvenstveno na primjerima jednospolnih škola“. Ne samo da je ta zanimljiva konferencija održana, nego ju je čak i Agencija za odgoj i obrazovanje uvrstila u popis preporučenih skupova za stručno osposobljavanje nastavnika.
Pa zašto ne bi? Ionako se radi o „pluralnosti u obrazovanju“, što je potvrdio i donedavni ministar Šustar. Izgleda da je pluralnost vrlo rastezljiv pojam. Jednako kao i istospolnost. Tako, na primjer, istospolni razred predstavlja vrlo pluralističku ideju, dok je, recimo, istospolni brak ideja nastala u samoj sotoninoj kuhinji fundamentalnog zla. Sve je – kako se uzme. Rastezljivo do besmisla.
I jedva da je ta stručna konferencija za nastavnike završila, započela je nova: među sretnim licima Tradfesta našlo se i ono potpredsjednika Vlade RH i ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera. Čini mi se, barem po današnjim vijestima s te konferencije, da ministra Stiera nije zasjenila glavna zvijezda ove konferencije, kardinal Raymond Leo Burke, iako mi se činilo da hoće jer, primjerice, kardinal Burke za „pedofiliju u crkvenim redovima krivi radikalni feminizam, zbog kojeg, kako kaže, neki muškarci ne mogu pronaći svoj seksualni identitet“. Takva teza zasjenila bi i samog Papu, a kamoli ne gospodina Stiera. No, potpredsjednik Vlade svojom je nazočnošću i svojim izlaganjem ipak uspio proći vrlo zapaženo, nimalo ostati u sjeni. On je, naime, više puta upotrijebio riječ „pluralizam“ (iz čega zaključujem da je to novi termin kojim ćemo se zabavljati u nadolazećem razdoblju). A onda je, vjerovali ili ne, ustvrdio da je glavna prijetnja pluralizmu upravo sekularizam. Ako vam zvuči nevjerojatno, i preludo da bi bilo istinito, poslušajte do kraja njegov govor. Stier se, naime, pozvao na bivšeg irskog premijera Johna Brutona koji je, kako to naš potpredsjednik Vlade shvaća, „jasno objasnio kako je sekularizam jedna od prijetnji pluralizmu i demokraciji“ te je zbog toga, tvrdi Stier, uključivanje kršćana u politiku važno ne samo za kršćane nego za sve koji se zalažu za pluralizam (opet!) i demokraciju. No, John Bruton imao je znatno širi kontekst od ovoga koji je citirao gospodin Stier.
Za cijelo to vrijeme, ako je kome promaklo, pred hrvatskim klinikama za ginekologiju i porodništvo, u više naših gradova, održavaju se lijepe i bezazlene molitve „Za život“. Trajat će ukupno 40 dana. Ništa nema loše u tome. Ljudi stoje i mole ispred ginekoloških klinika. Sasvim normalna pluralistička slika pluralističkog hrvatskog društva. Zanimljivo je, međutim, da se glavna moliteljska organizacija – crkva – ogradila od molitelja, barem ako je vjerovati izjavi predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života, biskupa Mate Uzinića koji je ustvrdio da ove molitve „organiziraju udruge i pojedinci, među kojima su često i osobe koje su prošle tragično iskustvo abortusa.“ Osobno sam pisao o ovome ravnatelju riječkog KBC-a prof. dr. sc. Davoru Štimcu i zamolio ga da još jednom razmotri suglasnost za okupljanje molitelja ispred riječke ginekologije, a on me u odgovoru izvijestio da je molba za odobrenje molitvi pred ginekologijom stigla iz Riječke nadbiskupije, Povjerenstva za sveučilišni pastoral. E, sad, ili je netko iz Povjerenstva za sveučilišni pastoral naše nadbiskupije prošao „tragično iskustvo abortusa“ ili biskup Mate Uznić laže pa iza molitelja ipak stoji crkva kao organizacija.
Iskoristit ću ovih dana i pravo koje imam po Zakonu o pravu na pristup informacijama i zatražiti od Ministarstva zdravlja Naputak koji je ovo ministarstvo poslalo hrvatskim bolnicama za odobrenje održavanja inicijative „40 dana za život“. Zanima me što u tom naputku piše. Čini se da iza inicijative molitvi pred ginekologijama stoje puno čvršće strukture od „udruga i pojedinaca“.
Izašao je ovih dana i jedan sjajan intervju u kojem gospođa Jadranka Brnčić s Teološkog fakulteta ‘Matija Vlačić Ilirik’ u Zagrebu jako dobro razjašnjava što se to događa u našoj zemlji. Čitanje preporučujem. A onda preporučujem i da se svi skupa zamislimo, da si za početak postavimo pitanje – kako to da svi gore nabrojani imaju vremena, volje i energije za razvoj ovog novog „pluralizma“, a mi svoj pluralizam treniramo na društvenim mrežama ili u udobnim ljevičarskim kružocima, tamo gdje se razumijemo, tamo gdje nam je sve jasno, i tamo gdje se nadamo da nas ova šačica ekstremnih ideja nikada neće zbilja ugroziti.
A što ako od iduće godine naša djeca i unuci krenu u istospolne razrede? Što ako im nacionalna državna politika zaista uskrati zaljubljivanje u školskim klupama? Što ako doista počnemo u feminizmu pronalaziti opravdanja za pedofiliju? Što ako se zabrani abortus pa nam djevojke i žene počnu umirati od sepse na stolovima ilegalnih liječnika koji neće imati prigovor savjesti, ali ni adekvatne uvjete da izvedu pobačaj? Što ako se zbilja počne događati sve to?
Jednom, ne tako davno, potpisivala se peticija „Za obitelj“. Ispalo je da se radi o peticiji protiv istospolnih brakova. Sada smo, čini mi se, korak nadomak peticije „Za pluralizam“. A ispast će da se radi o peticiji protiv zdravog razuma.