Već smo duboko zagazili u ljeto i već su prve velike vrućine i sparine stigle. Osjećam ih i ja jer radni tempo nisam napuštao sve do pred sam kraj srpnja. A onda, kao svaki tipični Riječanin, otišao sam iz Rijeke, naravno samo na godišinji odmor. 🙂
No, za Riječane koji u Rijeci ostaju i za goste koji u Rijeku dolaze ili će doći i ovo ljeto nudi široku paletu događanja, ma koliko (isto tipično riječki) kritizirali riječku ljetnu kulturno-zabavnu ponudu. Činjenica je da je ove godine za mnoge kulturne manifestacije smanjen iznos koji se izdvaja iz proračuna grada, a ni sponzori nisu bili izdašni kao ranijih godina. Naravno da su tome kumovali kriza i usporeno punjenje proračuna. No, i unatoč tome, događanja u Rijeci ima.
Riječke ljetne noći trajale su do 19. srpnja, Ljeto na Gradini do 9. rujna, Festival Hartera preselio se iz lipnja u srpanj, nakon Hartere stigao nam je Tuxedomoon, većina riječkih klubova radit će još tijekom cijelog srpnja… Točno je da zbivanja malo splasnu u kolovozu, no očito se i riječki promotori, organizatori i kulturnjaci tijekom kolovoza odmaraju, bilo u Rijeci bilo negdje izvan Rijeke.
Čujem povremeno kritike građana: “prazni kolovoz”, “pusta Rijeka u kolovozu”… i zapravo ne znam jesu li to samo negodovanja ili ozbiljne kritike. Jer kada razgovaram s voditeljima klubova koji smanje aktivnosti ili zatvore klubove tijekom kolovoza, oni tvrde da im je to najlogičnije jer da ionako tijekom kolovoza imaju najmanji promet jer je tada najmanje ljudi u gradu. Organizatori manifestacija natiskuju se u lipanj i počeli su se pomicati prema srpnju, ali kolovoz im je još uvijek nezanimljiv jer kažu da Riječani u kolovozu odlaze iz Rijeke.
Meni sve to izgleda pomalo kao zatvoreni krug: Riječani odlaze iz Rijeke u kolovozu jer tvrde da se tu ništa ne događa i da je kolovoz prazan, a organizatori događanja ne žele raditi veće stvari u kolovozu jer kažu da nema dovoljno publike. I tako kolovoz ostaje nekako “mjesec sieste” u Rijeci.
No, unazad desetak godina tako je bilo i s mjesecom srpnjem, pa sada ipak u srpnju imamo toliko događaja da je teško odabrati na što ići koji dan jer se i puno toga preklapa.
Nekako vjerujem da će i riječki kolovoz u dogledno vrijeme postati interesantan i organizatorima i publici.
U međuvremenu, uživajmo u srpnju.
Nakon otvorenja Riječkih ljetnih noći, bio sam i na koncertu Riječke filharmonije na plaži ispod hotela Park i oduševila me talijanska flautistica Luisa Sello. Ne znam stručno-glazbeno-kritičarski opisati što sam čuo, ali je doživljaj Vivaldija kroz njene flautističke majstorije bio sjajan.
Oduševila me predstava “Baba Jaga je snjela jaje” koju sam pogledao dva puta, najprije na premjeri a zatim u pratnji Predsjednika Josipovića koji je i sam došao pogledati prvo uprizorenje nekog djela Dubravke Ugrešić u samostalnoj Hrvatskoj. Oba dva puta sam bio fasciniran glumcima, a naročito glumicama, režijom, ali savršenim uklapanjem scenografije u plažu Hotela Park. Tim više me čudi nerazumna odluka Komisije Novog lista, usput medijskog pokrovitelja Riječkih ljetnih noći, da ne dodjeli nagradu za najcjelovitiji događej festivala. Naravno da sam posjetio i Harteru i koja je ove godine bila najraznovrsnija do sada, a broj posjetitelja, naročito onih izvan Rijeke, pa čak i inozemstva, je u potpunosti opravdao preseljenje u festivala u srpanj. Što se tiče koncerte Tuxedomoona, skidam kapu muzeju Peek & Poke na entuzijazmu i upornosti kojom su, uz doista malo financijskih sredstava, uspjeli posložiti ovaj događaj, okupiti ljude oko sebe koji su pomogli u organizaciji i dovesti u konačnici ovaj bend u Rijeku. Za mene je to bio poseban doživljaj u prekrasnom ambijentu Trsatske gradine, tim više što ih nisam imao prilike slušati u Palachu pred dvadesetak godina.
Dakle, nije sve u novcima kojih u kriznim vremenima nema. Ima nešto i u entuzijazmu, optimizmu, pozitivnom pogledu na svijet. Ima nešto u toplim danima srpnja i ljeta koji nam tjeraju smajl na lice u u kojima sve izgleda nekako bolje i svjetlije. No tu još nije sve gotovo, jer se nastavlja Ljeto na Gradini: nastupom obitelji Surian i njihove izvedbe Jalte, Ri Rockom na Gradini, pa zatim koncertom TBFa i nastupom Alena i Tife iz Bijelog dugmeta, sve do zatvaranja 9. 9. uz popularne Jinxe.
Toliko za sada od mene jer žurim na godišnji !
Tekst: V. Obersnel