Iako je još uvijek vruće, radni tempo se ubrzava i čini mi se da je ljeto, bar što se subjektivnog feelinga tiče, završilo.
Na ugodne trenutke godišnjeg odmora već pomalo zaboravljam, a sasvim jasno postaje da je pred nama vruća jesen, i politički i meteorološki.
Neke “ljetne priče” gotovo su nam promakle, ali ipak ostaju kao podsjetnik da još uvijek ima “jednakijih od drugih”.
Primjer prvi. Priča o “Jadranskoj princezi” (kako je premijerku nazvao moj kolega, gradonačelnik Metkovića) u sebi sadrži sjajnu stilsku figuru pohvale koja je “princezi” upućena jer je omogućila da započnu radovi na izgradnji nasipa bez građevinske dozvole. To je naročito zanimljivo u usporedbi s pričom o cesti D 404 koja je gotovo godinu dana nakon što su završili svi radovi morala čekati izdavanje uporabne dozvole, jer u Hrvatskoj mora biti sve po zakonu.
Primjer drugi. Bestseler o Vladi koja je našla način na koji će financirati izgradnju Pelješkog mosta. Priča doduše ne donosi raspravu oko ocjenjivanja prioriteta i opravdanosti izgradnje tog mosta, pa je sadržajno manjkava, no može poslužiti za usporedbu s nedovršenom pričom o cesti D 403 za koju se već duži niz godina ne može naći model financiranja i sretni epilog. Ako niste čitali, radi se o cesti koji koja povezuje čvor Škurinje na Riječkoj zaobilaznici s novim lučkim terminalom na Zagrebačkoj obali, čija se izgradnja očekuje uskoro, a bit će financirana sredstvima Svjetske banke u sklopu projekta Rijeke Gateway. Bez istovremene izgradnje te ceste (koja će povezati najveću hrvatsku luku i najveći kontejnerski terminal u Hrvatskoj s Riječkom zaobilaznicom) cijeli projekt postaje bespredmetan, osim ako se ne očekuje da se Riječani opet na gradskim cestama dnevno naguravaju sa stotinama kamiona. Usput, kad sam bivšem ministru Šukeru pred nešto više od dvije godine prigovorio jer priča o D 403 nema epilog, proglasio me nezahvalnim !?
Primjer treći. “Princeza” iz prve priče učestalo se u ediciji “Dobra Vlada” hvali kako je Vlada prepustila jedinicama lokalne samouprave na stotine tisuća kvadratnih metara zemljišta bivših vojnih objekata ili drugog zemljišta u vlasništvu RH. Točno, ali kome? Evo par anegdota iz navedene edicije i to iz našeg najbližeg okruženje. Općina Klana je bez naknade dobila 12.700 m2 bivše vojarne, Grad Bakar više od 250.000 m2 u Industrijskoj zoni Kukuljanovo, a Grad Novi Vinodolski 60.000 m2 zemljišta u državnom vlasništvu. Pohvalno, ali kad je u pitanju Grad Rijeka, za bivša vojna skladišta u Dragi treba, prema procjeni sudskog vještaka, platiti oko 17 milijuna kuna ili mijenjati za zemljište u vlasništvu Grada iste vrijednosti. Naravno, sasvim slučajno, u prije spomenutim mjestima na vlasti je HDZ, pa su te anegdote zapravo povezane istim motivom, a ova o vojnim skladištima u Dragi nikada nije ni planirana u spomenutoj ediciji “Dobra Vlada”.
Treba li u kontekstu ovih remek-djela uopće postavljati pitanje “Jesmo li svi jednaki?”
Bit će da je čitanje (i primjena) Orwella način borbe protiv “puzajuće opasnosti od crvene Hrvatske”, kako reče “jadranska princeza”.
Tekst: V. Obersnel