U ovom trenutku Brodogradilištu “3. maj” nudi se izgradnja 2 broda, dva asfaltna tankera, i to za švedskog brodovlasnika. No, ono što je potrebno kako bi “3. maj” dobio ovaj posao, jest jamstvo Vlade da će uplaćen novac brodovlasniku biti vraćen ukoliko se brodovi ne izgrade.
Kada znamo da u “3. maju” radi 3 tisuće radnika, kada znamo da njihova egzistencija i egzistencija njihovih obitelji ovisi o budućnosti i poslovanju “3. maja”, postaje posve nevjerojatna Vladina lakoća neizdavanja navedenih jamstava.
Bez ovih jamstava “3. maj” ostaje bez posla. Što će biti s daljnjim tijekom privatizacije – ne znamo. Ono što je u slučaju neizdavanja jamstava sasvim izvjesno jest da će u idućih nekoliko mjeseci 3 tisuća radnika završiti na ulici, a to u riječkom slučaju znači i da će biti ugrožena egzistencija 12 tisuća ljudi, članova obitelji trećemajaca, odnosno mojih sugrađana.
Ja to naprosto više ne mogu gledati. Ne mogu dopustiti da se, bez ikakvog konkretnog pokušaja da pomognem, “3. maj” naprosto ugasi. Ne mogu gledati agoniju kroz koju prolaze ljudi vezani uz “3. maj”, njegovi zaposlenici i njihove obitelji.
I zato sam odlučio predložiti Gradskom vijeću odluku da Grad Rijeka izda navedena jamstva za ova dva broda. Svjestan sam da je ta odluka dvojbena jer Grad nije većinski vlasnik “3. maja”, i jer ministar financija mora odobriti takvo jamstvo, no to je jedino što u ovoj nevjerojatnoj šutnji Vlade mogu učiniti. Naravno, i dalje se nadam da će Vlada postati svjesna ozbiljnosti trenutka i ipak u konačnici izdati jamstva, što i jest njena nadležnost, no ako to ne učini, ja sam doista spreman i kazneno odgovarati u ovom pokušaju spašavanja egzistencije 10-tak tisuća Riječana.
Mislim da je važno pojasniti da se ne radi o davanju novca “3. maju”. Radi se o jamstvu da će uplaćen novac švedskog brodovlasnika biti vraćen brodovlasniku ukoliko se brodovi ne izgrade. Brodogradilište “3. maj” trenutno je likvidno, ne diže kredit, ovo nije jamstvo za kredit. Ovo je jamstvo po kojem će radnici zadržati svoja radna mjesta na bar još godinu dana. Da, to je slamka spasa koju pružamo jer kao Grad i ne možemo učiniti puno više od toga i pitanje je hoćemo li i ovo uspjeti učiniti. No, u usporedbi s ignorancijom koju Vlada pokazuje, naše je jamstvo ujedno i neprocjenjivo važno za situaciju u kojoj se našlo riječko brodogradilište.
Stoga na sjednici Gradskog vijeća koja će se održati u četvrtak očekujem od svih vijećnika da stranačke iskaznice stavimo na stranu jer ćemo raspravljati o budućnosti i o egzistenciji 12 tisuća naših sugrađana. Ti su ljudi birači ili simpatizeri različitih stranaka i ova odluka nije i ne smije biti politizacija. Moj je prijedlog nadstranački, on predstavlja posve prirodni poriv da pomognemo ljudima koje susrećemo svaki dan u autobusu, na Korzu, u supermarketu… To su Riječani, naši sugrađani. To su ljudi za čiju se egzistenciju ovom odlukom borimo. Ja se izlažem riziku, ali to činim svjesno i prihvaćam odgovornost.
Postupak završetka pregovora s Europskom unijom nije nešto što je Vladu iznenadilo i što Vlada nije očekivala. Pa ipak, u ovih 7 godina, nije činila ništa ne samo po pitanju “3. maja”, nego po pitanju cijele brodograđevne grane u Hrvatskoj.
U općoj mahnitosti koja je obuzela Vladu premjerke Kosor, ja više ne vjerujem ni u kakav zdravorazumski potez i zapravo me nelogičnosti više ne iznenađuju. I zato nudim jamstva za “3. maj” jer je to jedino što zdrav razum trenutno nalaže. A mogu se, očito, pouzdati samo u zdrav razum i razboritost mojih sugrađana. Zato, hvala svim Riječanima na podršci koju pružaju ovoj odluci.
Tekst: V. Obersnel