U posljednje vrijeme pažnju naše javnosti nesumnjivo zaokuplja priča koja se kolokvijalno naziva „Lex Perković“.
Svakog dana se javljaju novi dušobrižnici koji zazivaju ostavku premijera Milanovića i njegove Vlade, izmišljajući činjenice vezane uz sve što se dešavalo u odnosima s Europskom Unijom odnosno Europskom komisijom u proteklih nekoliko tjedana.
Za razliku od mnogih kritičara,osobno smatram da je premijer Milanović postupio državnički, zaštitivši interese Hrvatske kao ravnopravne članice EU.
Načelno je potpuno pogrešno zakon vezivati uz zaštitu samo jednog čovjeka, jer niti SDP kao stranka, niti Milanović kao pojedinac nemaju nikakvog razloga da štite samog Perkovića. Dapače, mislim da bi puno više razloga da ga štite ili da se boje njegovog eventualnog svjedočenja imali upravo oni koji se ovih dana upiru da dokažu pogrešnost Milanovićeve politike.
Dakle, prije svega se radi o principu za koji se Hrvatska kao ravnopravna članica EU mora izboriti. Ne mogu za neke članice EU vrijediti jedna pravila, a za Hrvatsku druga. Nadalje, Hrvatska nije bila jedina koja nije bezuvjetno pristala na prihvaćanje europskog uhidbenog naloga. Zbog svega toga cijeli slučaj, prije svega, smatram principijelnim pitanjem. Ono što je važno napomenuti je, između ostalog, i činjenica da je i sama prijetnja sankcijama rezultat manipulacije.
Ne postoji propis kojem bi se Hrvatskoj mogla općenito uskratiti sredstva iz EU, pogotovo u onom dijelu koji se tiču strukturnih i kohezijskih fondova. To su, uostalom, u svojim izjavama u konačnici priznali i različiti glasnogovornici Europske komisije. Dakle, može se suspendirati – što znači odgoditi – primjeren dio sredstava, i to dio namjenskih sredstava, a nikako onaj dio koji je vezan za kohezijske i strukturne fondove.
Kao i što je običaj sa svime u Hrvatskoj, tako se i ova priča koristi u dnevno-političke svrhe. Otud imamo paradoksalnu situaciju da su upravo oni koji su bili najžešći protivnici EU i zagovarali tvrdnju da će ulaskom u EU Hrvatska izgubiti svoju suverenost i mogućnost samostalnog odlučivanja, sada u prvim dušobrižničkim redovima, prozivajući politiku Zoran Milanovića i njegove Vlade koja je ovim državničkim činom dokazala i pokazala upravo suprotno.
Ostavimo da cijelu priču oko “Lex Perković“ razriješe oni koji su za nju zaduženi – a to su upravo premijer Milanović, ministar Miljanić i predstavnici Europske komisije.
Tek nakon tog možemo analizirati tko je bio u pravu, a tko u krivu.
Tekst: V. Obersnel