Surfam. Gledam što tko nudi. Naravno, vezano uz predizbornu kampanju. Tražim kakvi su programi, kakvi su mi konkurenti, kako tko doživljava politiku u našem gradu i uopće u našem kraju. Jer, dobro je znati. I ne mogu jednostavno izdržati a da ne prokomentiram neke stvari.
Na primjer, do suza me nasmijao jedan kandidat za župana koji je na svojoj predizbornoj web stranici napisao: “Pozivam vas da se svakodnevno družimo na ovoj web stranici, novom mediju putem kojeg možemo komunicirati…” Mislim, super mi je to što kandidati za vodeća mjesta internet smatraju “novim medijem”.
Onda sam se razveselio i životopisima koji su sastavljeni kao da kandidati traže radno mjesto, a ne kao da se predstavljaju biračima. Pa tako, primjerice, važno mjesto u životopisima zauzima informacija “Vozačka dozvola – B kategorija”. Evo, zabrinut sam jer ja to nisam naveo u svojoj biografiji. Pa ako koga zanima – i ja znam voziti auto. Razveselila me i nova, do sada valjda neviđena, aktivnost nekih kandidata poput primjerice razgovora s građanima, iako to većina postojećih gradonačelnika, i ne samo gradonačelnika, primjenjuje godinama. Uz to, neki od kandidata nude, kao svoja, nova prometna rješenja koja su već odavno predviđena Generalnim urbanističkim planom Grada. No, očito ima toliko “novotarija” da su neki time zaradili i extra intervju u jednim dnevnim novinama. Tako i treba, jer “inovacije” treba nagraditi.
Šalu na stranu, stvarno ne želim biti zločest ali me doista čudi pomanjkanje potrebe da se, bar u okviru predizborne kampanje, kandidati za župane, gradonačelnike i načelnike, kad su već odabrali vođenje internet kampanje, tako malo posvećuju sadržaju te kampanje.
No, iznad svega toga što, slažem se, može i ne mora biti bitno (jer neće birači birati po sadržaju postova na blogu ili po “vozačkoj dozvoli za B kategoriju”), više me brine činjenica da na web stranicama i mojih konkurenata i uopće kandidata za vodeća mjesta na ovim lokalnim izborima – nedostaju programi.
Mislim da je to ipak najvažnija stvar koja birače zanima. Jer to je temelj svega i kruna svega. To je ono najvažnije s čim izlazimo pred birače. I jedino po tome oni mogu odlučivati. Sve ostalo je dodana vrijednost, šminka, zanimljivosti, atraktivnosti… Da, potrebno je i to, ali bez ponude programa sve to djeluje kao višnja bez šlaga i bez torte, kao jedrenje bez mora, vjetra i jedra, kao knjiga bez korica, stranica, slova i slika…
Doživljavam to kao podcjenjivanje birača i kao podcjenjivanje demokracije.
Jer, kada izaberete baviti se politikom, osim što je važno provoditi program zbog kojeg ste izabrani, važno je, pogotovo u Hrvatskoj u kojoj je demokracija mlada, ujedno i učiti ljude o demokraciji, a to se može najbolje vlastitim primjerom. Jer i to je uloga političara. A onda u tom smislu, svi bismo, kao političari i kao kandidati i kao budući pobjednici ili gubitnici, u vježbanju demokracije morali imati tu osnovnu dozu odgovornosti prema građanima.