Bit ću direktan. Situacija je ozbiljna. Nije alarmantna, ali je vrlo ozbiljna. Pred nama je drugi krug predsjedničkih izbora i dvoje kandidata. Uglađena dama, Kolinda Grabar Kitarović i vrlo fin i kulturan dosadašnji predsjednik, Ivo Josipović.
Oboje ih poznajem i s oboje sam u okviru svojeg posla više puta komunicirao. Izaći ću na izbore ove nedjelje i glasat ću za Ivu Josipovića. Ne samo iz razloga što je kulturan i obrazovan, posve primjerenog ponašanja u predstavljanju naše zemlje pred stranim državnicima i što ga podržava SDP, stranka kojoj pripadam, i ne iz razloga što gospođu Grabar Kitarović ne poštujem, dapače, doista sam je cijenio sve dok nije počela stiskati šake i izgovarati čudne rečenice nalik Karamarkovima. Za Josipovića ću glasati jer se predsjednikom koji nas tako zastupa kako on to čini trebamo ponositi, a i zato jer ne želim dati ni mrvu vjetra u jedra ideji da nam ponovo HDZ vodi zemlju, na bilo kojoj razini.
Naime, iza kandidature gospođe Grabar Kitarović uz ostale stranke stoji HDZ predvođen Tomislavom Karamarkom. I koliko god se gospođa Grabar Kitarović trudila biti odmjerena i pristojna u sučeljavanjima, nasmijana u neposrednom kontaktu s građanima, primjećujem da se istovremeno ne libi prijeteći stiskati šake i udarati rukom o stol. To čini gotovo uvijek kada je u njenoj blizini predsjednik stranke, Karamarko. Ne poznajem je kao takvu. Unatoč tome što je ne poznajem jako dobro, imao sam dojam da je drugačija i moram priznati da sam razočaran mnogim njenim izjavama i izrečenim stavovima u ovoj kampanji, a iz svega toga zaključujem da stvarnu predsjedničku politiku ona osobno neće ni moći voditi jer će je zapravo voditi Tomislav Karamarko.
Neću sada podsjećati na sve grijehe HDZ-a, na Ivu Sanadera, na odnos svih HDZ-ovih vlada prema Rijeci…jer se s gospođom Grabar Kitarović donekle slažem u rečenici (koju doduše ponavlja samo kad se spomene Ivo Sanader) – da se prošlošću ne trebamo baviti, već budućnošću. A ovu stranku sada vodi i u budućnosti će voditi Tomislav Karamarko, a on se prošlošću nije prestao baviti, niti to namjerava. Kao uostalom i sama kandidatkinja Grabar Kitarović kojoj je “Tuđmanovo nasljeđe” najčešća sintagma u novijim govorima. Pa tako dok predsjednička kandidatkinja u kontekstu Sanadera zaziva individualnu odgovornost i ujedno govori da ne želi dijeliti ljude, predsjednik HDZ-a, Karamarko, izjednačava komunizam s SDP-om i proziva SDP za neke tobožnje grijehe prošlosti i to tako daleke prošlosti da u njoj mnogi članovi SDP-a nisu ni bili rođeni ili su se možda tek igrali u pijesku. Pitam se zar je zbilja moguće da se atmosfera straha danas još uvijek može graditi na podsjećanju na komunizam? I kome uopće treba atmosfera straha?
Baš zato je situacija ozbiljna. I u tom smislu vas želim podsjetiti na neke izjave i stavove gospodina Karamarka, čovjeka pred kojim predsjednička kandidatkinja Grabar Kitarović poslušno izvršava zadaće i izgovara rečenice koje doista bodu uši.
U Dubrovniku je ovog kolovoza Karamarko najavio politički obračun s povjesničarima i nove školske udžbenike. Nešto ranije izjavio je da “svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne”, te da će se “morat poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli i politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška” pa se kasnije pravdao da je ta izjava izvučena iz konteksta, iako joj je smisao, i s kontekstom i bez njega, sasvim jasan i glasi: mislit ćete ono što vam ja kažem! ili možda ovako: We are the borg, a vi ste meta koja će biti asimilirana. Ne želim da Hrvatska bude takva zemlja. Ne želim kolektivizam bez zdrave individualizacije. Ne želim predsjednicu koja udara šakom o stol i pokorava se čovjeku s takvim stavovima samo zato jer taj “mastermind” to od nje očekuje. Ne, to nije dobro ni za koga u Hrvatskoj. I zato je situacija ozbiljna.
S druge strane se kao kandidat nalazi aktualni predsjednik Ivo Josipović. Što mu se zamjera? Da je blijed? Da je nedovoljno glasan i jasan? Zar zaista želimo da predsjednik urla, da neprestano poziva duhove prošlosti, da nas vraća na stratišta i da politiku predsjedničkih ovlasti gradi na tezi “zajedništva kakvo je bilo prisutno u vrijeme rata i vladavine Franje Tuđmana”? Ja to ne želim. Govoriti danas o zajedništvu može se i bez rata i bez Tuđmana i bez stradanja. To ne znači da zaboravljamo prošlost, već da smo okrenuti budućnosti.
Da, ima Josipović svojih mana, a tko ih nema? Kad ga pitaju – sarme ili gulaš – trebao bi dati jednoznačni odgovor. No, zar je to zaista najgore što mu zamjeramo, nepremostivo i neoprostivo? Dajte, budimo realni, aktualni predsjednik znao je, u okviru predsjedničkih ovlasti, kada i kako biti vrlo jasan u stvarima koje su bitne. Pa i više od toga. Svjetonazorski je također bio vrlo jasan: Referendum o braku, bio je protiv; o dvije kolone u Vukovaru, rekao je točno ono što mnogo ljudi o tom činu i misli; o preferencijalnom glasanju isto je vrlo jasno rekao što misli iako se to razmišljanje ne poklapa u cijelosti s SDP-ovim stavom… i tako je mnogo puta Josipović jasno rekao što misli, ali ipak mu je nadjenut, uglavnom putem medija, pridjev neodlučnog (valjda zbog sarmi i gulaša) pa se sad tobože mnogi birači osjećaju razočarano. Nemojmo biti nezrela djeca.
Josipović je načitan, informiran, staložen i pristojan. Odmjeren je u svakoj komunikaciji i kad nas predstavlja u svijetu ili pred stranim državnicima, svi mi dobivamo jedno fino lice, često čak i puno pristojnije od realne slike našeg društva.
Ja ću zato glasati za njega. Ne sumnjam da će većina mojih sugrađana učiniti isto. Ali važno je i da na izbore sada izađu i svi oni građani koji u prvom krugu nisu glasali. Sada je važno izabrati čovjeka koji nas neće osramotiti ni pred kime, čovjeka iza kojeg ne stoji ničiji daljinski upravljač i koji se svoje stavove, kad su u pitanju važne teme, ne libi iznijeti vrlo jasno. Da, kad nije neophodno dijeliti svjetonazorske lekcije, Josipović će biti tih. Ali to nije mišja rupa. To je pristojnost, tolerancija i razumijevanje pozicije drugačijih.
Osim svega toga, postoji u Josipovićevu izbornom programu jedan dio promjena Ustava koji je za mene posebno zanimljiv. Radi se o novom teritorijalnom ustroju države, regionalizaciji i snažnoj decentralizaciji. To su teme kojima se i sam bavim i koje doista smatram presudnima u razvoju Hrvatske. Uostalom, pročitajte bar sažetak programa Ive Josipovića prije nedjelje i izađite na ove izbore jer je doista važno.
Ne možemo se držati kao “uvrijeđene frajle” i tvrditi da smo “razočarani”, da “su svi isti”, da “nam treba promjena”, ne možemo žmiriti pred porukama koje uzvikuje Karamarkov HDZ i tiho ostati doma umjesto izaći na birališta. Ili, što je još gore, ne možemo tvrditi da je Josipović “dosadna lignja” i glavinjati u traženju promjene pa zaokružiti tek takozvanu “promjenu” koja nas zapravo vraća u ratne devedesete, prijeti političkim obračunima ili pak urlajući lupa šakom o stol. Promjene, koliko god bile željene, nisu baš uvijek najbolji izbor, pogotovo kada znače nazadovanje umjesto napretka.
Zato vas pozivam, sve vas koji ste ostali doma u prvom krugu, sada izađite i vi. Glasajte za Josipovića. Netko će od dvoje kandidata pobijediti, a možda u tome baš vaš glas bude presudan. Da se ne varamo i ne mažemo si oči, rezultat je u prvom krugu bio tijesan, unatoč Josipovićevoj pobjedi. Analitičari su podijeljeni u prognozama za drugi krug i to je još jedan razlog zbog kojeg je situacija ozbiljna.
Vjerujem da se s jednom stvari slažemo svi: naša zemlja treba budućnost, ne možemo ponovo voziti u rikverc. Ako smo 2007. imali taj luksuz da na vlast dođe HDZ, sada zasigurno taj luksuz više nemamo. Nemamo vremena baviti se doktrinom Franje Tuđmana i Gojka Šuška jer te teme pripadaju hrvatskoj prošlosti. Hrvatska sada ima samo jednu mogućnost – znati viziju svoje budućnosti i snažno prionuti na ispunjenje te vizije. Franjo Tuđman i Gojko Šušak u tome mogu biti uspomene, nekima lijepe, nekima i najljepše, ali oni nikako ne mogu biti ideje vodilje.
Riječani, znam da ćete i ove nedjelje biti pametni i znam da razumijete što je važno i zašto je važno. Brinem zbog onih koji to još uvijek ne razumiju. Ako komunicirate s njima, objasnite im.
Vidimo se na biralištima u nedjelju!
Tekst: V. Obersnel