Nemoguće je ovih dana bilo koju temu pretpostaviti ratu koji traje u Ukrajini, koji se događa u Europi i koji budi tugu i uznemirenost u svakom čovjeku.
Nemoguće je, specifično nama u Hrvatskoj, odagnati mučna sjećanja na naše ratne devedesete jer su slike stradanja i patnje koje danas gledamo, gotovo identične onima koje smo na ovom prostoru živjeli ispraćajući 20. stoljeće. Opširnije
Doznajem prije nekoliko dana iz medija da je odbačena kaznena prijava koju je protiv umjetnika Nemanje Cvijanovića i mene podigao još 2020. godine Dražen Keleminec, odnosno njegova Autohtona hrvatska stranka prava i to zbog postavljanja umjetničke instalacije – zvijezde petokrake na Riječki neboder. Opširnije
Netko je rekao – brodovi su kao ljudi – imaju ime, imaju dušu i životni vijek.
Svaki brod ima svoju priču: brodogradilište iz kojeg je porinut, putovanja na kojima je lomio valove pa ulazio u luke, ljude čiji su životi povezani s njegovim palubama, kormilima, brodskim motorima…
Zato je nemoguće biti ravnodušan prema brodu.
Neizmjerna je ljudska glupost, ali u zadnje vrijeme pojavljuju se ozbiljni kandidati za ustanovljavanje mjerne jedinice za nju.
Recimo, ”jedan Zlatko Hasanbegović” mogao bi vrijediti kao ”tri slabije artikulirana anonimna antivksera”. Ili ”jedan Marin Miletić” mogao bi vrijediti oko ”pola Zlatka Hasanbegovića”. ”Jedan državni ili lokalni službenik” koji se ne želi cijepiti ni testirati i pritom se boji zaraze i ujedno se boji da će izgubiti radno mjesto mogao bi vrijediti za ”trećinu Ive Šušković” iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika. I tako dalje.
Treći put ili izuzimanje iz sukoba ”velikih” ili nesvrstavanje – ove riječi i ideje danas su na razinama nacionalnih politika raznih država – česte. Gotovo svugdje prisutan je polaritet dviju većih stranaka i gotovo svugdje pojavljuju se manje stranke ili koalicije nudeći, više ili manje uspješno, proboje određenih politika kojima se odmiču od utabanih polariteta ”velikih”.
U Rijeci su ovih dana uzburkani duhovi prošlosti, čude se građani, iznenađeni su povjesničari.
Hrvatska radiotelevizija ”počastila” nas je još jednim pokušajem da Rijeku prikaže ”gradom-slučajevima”. Ovoga puta mnogima se čini da je HRT nadmašio i samog sebe objavivši megalomanski serijal u šest epizoda u kojem je iskrivio riječku povijest i sadašnjost do te mjere da se Riječani već nekoliko dana pitaju – tko je u ovoj zemlji lud, odnosno – zašto mi u Rijeci plaćamo pretplatu mastodontskoj instituciji javne televizije koja nas zauzvrat besramno vrijeđa i omalovažava.
Velike boginje, dječja paraliza, ospice, zaušnjaci, rubeola, tetanus… postoje razne bolesti od kojih nas prilično uspješno štite – cjepiva. Virusolozi, molekularni biolozi, imunolozi, infektolozi, pedijatri… postoje razni ljudi koji su svoje živote ili svoje karijere usmjerili u istraživanja, inovacije, pomaganje drugima, liječenje.
I nije tako davno bilo vrijeme u kojem smo svi puno više vjerovali jedni drugima nego danas. To povjerenje nije se temeljilo samo na osobnim poznanstvima, nego i na uvjerenju da u svakom čovjeku postoji jedna iskra dobrote prema drugome.
Da je 1991. godine, kada smo odlučili jednopartijski sustav zamijeniti demokratskim građanskim uređenjem društva, u sve hrvatske škole uveden obavezni nastavni predmet Građanski odgoj i obrazovanje, danas bi svi građani Hrvatske, u dobi od 12 do 40 godina, znali koja su im temeljna prava i obaveze, što je zapravo osnova demokracije, što je korupcija, što je lokalna vlast, a što civilno društvo.
© 2024 Vojko Obersnel
Theme by Anders Noren — Up ↑
