Jučer je na Riječki neboder postavljena zvijezda pod kojom je u Drugom svjetskom ratu Rijeka vraćena u okrilje Hrvatske. Bilo je to 1943., nakon kapitulacije fašističke Italije. I nije tada Hrvatskoj vraćena samo Rijeka, nego i Istra, Zadar, mnogi naši otoci, dijelovi Gorskog kotara i Dalmacije – krajevi koje je ustaška vlast Nezavisne države Hrvatske, u tom istom ratu poklonila tada fašističkoj Italiji.
Pod tom se zvijezdom vodila i bitka za Rijeku u kojoj je poginulo 2800 partizana pa ona na sebi, danas kao umjetnička instalacija, ima 2800 crvenih stakalca koja podsjećaju na te žrtve.
Na jučerašnji dan, 20. rujna 1943., Izvršni je odbor ZAVNOH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske), kojim je predsjedao Vladimir Nazor, donio odluku o povratku Rijeke (i ne samo Rijeke) matici zemlji – Hrvatskoj.
Ta je Odluka kasnije u Plaškom i potvrđena. Zato je ova zvijezda postavljena na jučerašnji dan, kada već nije mogla biti postavljena na Dan oslobođenja Rijeke – iz poznatih korona-razloga.
Jučer predvečer u Rijeci se „spontano“ okupila grupa ljudi u tzv. „prosvjedu“ protiv postavljene zvijezde. Zastava koju su razvili i nosili pred sobom imala je šahovnicu čije je prvo polje bijelo, za razliku od šahovnice na našem hrvatskom grbu čije je prvo polje crveno.
Simboli su očito teška tema. A povijest očito prolazi neobičnu reviziju u savitljivom svemiru.
Koja je šahovnica dala Rijeku Italiji? I koja je zvijezda tu Rijeku vratila Hrvatskoj?
Pod kojom zvijezdom je odnarođena JNA u Domovinskom ratu napadala hrvatske krajeve?
Pod kojom šahovnicom su oni obranjeni?
Razdoblja moćnih sila i njihovi moćni simboli, pretočeni u jezik umjetnosti, svojevrsni su sukus programskog pravca Doba moći koji u programu Europske prijestolnice kulture očito izaziva vidljive reakcije, puno bučnije i medijima puno interesantnije od EPK programa koji se cijelo ljeto odvijaju u Exportu, u gradskim kulturnim ustanovama ili pak na drugim lokacijama u Rijeci i oko Rijeke.
Burno je bilo i uoči otvorenja izložbe D’Annunzieva mučenica, burno je bilo i nakon Opere Industriale kojom je otvorena riječka EPK godina.
Vjerojatno bi i mnogi drugi programi iz cjeline Doba moći, da uslijed korone nisu otkazani ili odgođeni, polučili burne reakcije. Uskoro će biti postavljena i umjetnička instalacija talijanskog umjetnika Giovannija Morbina „dannuncirati: automaTic“ koja se bavi destruktivnim nagonima političkih režima koji, i kad ih se odreknemo u smislu ideologija, nastavljaju tinjati u pozadini.
Doba moći je programski pravac EPK koji je nastao kako bi otvorio teme povijesti i suvremenosti povezane s moćnim silama koje su bile ili jesu svojevrsni upravljači sudbinama. Reakcije spram simbola moći očekivane su, ali nažalost, čini se da su najglasniji i pretjerano agresivni upravo oni koji slabo čitaju.
Zato još jednom, za sve koji predvode i organiziraju prosvjedne povorke potaknuti privremenom umjetničkom instalacijom: Zvijezda postavljena na Riječki neboder je osloboditeljska zvijezda, antifašistička zvijezda, ona pod kojom je Rijeka 1943. ponovo postala hrvatski grad. To je zvijezda koja simbolizira polaznu kategoriju važećeg hrvatskog Ustava koja kaže da je ova Hrvatska u kojoj danas živimo nastala na temeljima antifašizma, u odlukama ZAVNOH-a, nasuprot proglašenju NDH.
I zato prosvjed protiv ove umjetničke instalacije, postaveljene s precizno s navedenim opisom, teško možemo shvatiti drugačije nego kao prosvjed protiv ustavnih kategorija RH. Pitam se je li pritom za prosvjednike upitno i hrvatstvo Vladimira Nazora?
A usput se pitam, zbog očitog nerazumijevanja konteksta i opisa, kako to da kod nas još nema prosvjeda protiv Heinekena koji je 1991. svoju zvijezdu ponovo obojao u crveno? Kako to da nema prosvjeda protiv San Pelegrino mineralne vode koja se prodaje i u našim supermarketima? I da ne nabrajam sada sva mjesta, proizvode, povijesne teme, slike i prilike čiji kontekst se čita i razumije – ako se zna čitati s razumijevanjem pa onda i razumjeti.