Prošli tjedan su u Zagrebu dodijeljene nagrade LOTUS 2011/12 za transparentnost županija, gradova i općina. Riječ je o istraživanju, točnije rezultatima istraživanja koje je provela Udruga GONG na svih 576 županija, gradova i općina u Hrvatskoj (127 gradova, 429 općina i 20 županija).
Rijeka je, kao što je to bila u sličnom istraživanju 2009. godine, ponovo najtransparentniji grad u Hrvatskoj. Od mogućih 10 bodova ostvarili smo 9,43.Na takav rezultat i nagradu koju je Rijeka dobila možemo biti ponosni. Ja jesam, a nadam se da jesu i svi Riječani.
Priznanje je, s jedne strane, rezultat odgovornosti gradske uprave Rijeke i truda uloženog od strane gradskih službi u objavljivanje podataka, informacija i dokumenata, u komunikaciju s građanima i otvaranje mnogih kanala komunikacije. A s druge strane, to je ujedno i priznanje građanima Rijeke jer je transparentnost u ovom kontekstu uzajamna stvar – Riječani žele znati, pitaju, komuniciraju, uključuju se u komunikaciju i tako udaraju ritam koji uprava slijedi. Za slijeđenje takvog ritma potrebna je, naravno, i politička volja, a to je ono što u Rijeci postoji i kao takvo je naglašeno i na skupu u Zagrebu na kojem su prezentirani ovi rezultati i dodijeljene nagrade.
No, istovremeno, uz zadovoljstvo koje osjećam zbog visoke pozicije Rijeke u rezultatima ovog istraživanja, u meni je prisutan i jedan značajni osjećaj razočaranja ukupnim rezultatima ovog istraživanja. Naime, samo 6% jedinica lokalne i regionalne samouprave je u zoni izrazite transparentnosti, a čak 70% ih je još uvijek netransparentno. Takvi ukupni rezultati poražavajući su za sliku Hrvatske kao demokratske zemlje pred vratima Europske unije. No, svjetlo se ipak nazire jer je trend pozitivan, odnosno, u usporedbi s rezultatima sličnog ispitivanja iz 2009, postotak izrazito transparentnih gradova povećao se za 18 posto, dok se postotak nedostatno transparentnih smanjilo za 15 posto, napredak, iako puno manji, pokazuju i općine, a dobra je stvar što je GONG ovog puta u istraživanje uključio i regionalnu samoupravu tj. županije.
U kontekstu ukupnih rezultata koji nisu sjajni sasvim je jasno da će na razini svih jedinica lokalne i regionalne samouprave trebati uložiti još puno truda u transparentnost rada.Vezano uz to, želim još jednom naglasiti jednu izuzetno bitnu stvar – transparentnost koja je mjerena u ovom istraživanju na jednoj strani doista zahtjeva političku volju, no ona sama po sebi također nije dovoljna. Stvar je u sinergiji koja se očitava u kombinaciji političke volje i svijesti građana koji transparentnost rada javnih službi moraju tražiti, moraju na transparentnosti inzistirati i moraju je razumjeti. Čelnici lokalnih i regionalnih uprava mogu sa svoje strane i svojom političkom voljom postavljati trendove transparentnosti, otvarati komunikacijske kanale s građanima, učiniti mnoge informacije i dokumente lako dostupnima, no ako građani nisu svjesni da im sve to treba i mora biti dostupno i ako se u komunikaciju ne uključuju, dobar rezultat opet može izostati.
Zato je paralelno, uz sve smjernice koje je GONG postavio pred županije, gradove i općine, kako bi razvijali transparentnost u okviru svojeg rada, potrebno istovremeno educirati građane, uputiti ih u prava koja imaju, neprekidno im tumačiti što je stvarno građansko, demokratsko društvo i na taj način razvijati kod građana svijest o potrebi transparentnosti javnih službi.Osobno mislim da veliku pomoć u tome mogu pružiti mediji koji bi se trebali prisjetiti svoje društvene odgovornosti. Uz sveprisutni senzacionalizam kojim nastoje povećati tiraže, gledanost i slušanost, svjesni svoje društvene odgovornosti trebali bi se bar ponekad upustiti u ozbiljnije, stvarno važne teme koje mogu razvijati društvo i graditi demokratsku svijest građana.
U Zagrebu sam na predstavljanju rezultata ovog istraživanja govorio o tri specifična riječka projekta koji su vezani uz temu transparentnosti, a o kojima su me kasnije kolege gradonačelnici detaljnije pitali i izrazili želju da im u cilju povećanja transparentnosti njihova rada Rijeka predstavi svoje primjere dobre komunikacije s građanima i modele uključivanja građana u donošenje odluka. Govorio sam o edukativnoj internetskoj igri Proračun(ajme), o E-konzultacijama i o rubrici Tužibaba na portalu Moja Rijeka. U svemu tome naglasio sam i sada naglašavam važnost dvosmjernog procesa. Sama uprava bez uključivanja građana ne može biti transparentna kao što ni puka želja građana za transparentnošću, bez političke volje onih koji obnašaju vlast, ne može biti dovoljna. Zato je uzajamnost neizmjerno važna, a dobrobiti uslijed takve uzajamnosti su obostrane.
Stoga, uz zahvalu svima onima koji su mi osobno čestitali na tituli najtransparentnijeg grada, ja čestitku na dobivenoj nagradi za najtransparentniji grad upućujem svim građanima Rijeke i zahvaljujem im na dosadašnjoj dobroj i konstruktivnoj komunikaciji s gradskom upravom.Jednako tako, koristim ovu priliku da bih čestitao svim gradovima, županijama i općinama koji su po ovom istraživanju ušli u zonu transparentnosti i izrazite transparentnosti. Tu čestitku podjednako upućujem kako čelnicima tih lokalnih i regionalnih sredina, tako i svim građanima tih sredina.
Tekst: V. Obersnel