Nedavno sam o riječkom gospodarstvu i poduzetništvu vodio raspravu putem medija s jednim dijelom kandidata na predstojećim izborima. Ovdje se neću vraćati na njihove teze i ispravljati ih nego ću samo iznijeti postojeće relevantne podatke namijenjene svima onima koje zaista zanima kako stoji Rijeka po pitanju gospodarskih i poduzetničkih pokazatelja jer prečesto se iznose paušalne ocjene da Rijeka propada, a to nije točno.
Riječki su gospodarstvenici i poduzetnici vrijedni ljudi koji svojim uspjesima grade sliku uspješne Rijeke. Nadležnost gradske uprave i nije otvarati tvrtke i pogone, već stvarati što bolje infrastrukturne uvjete na koje se poduzetnički sektor može osloniti. Sudeći po brojkama i argumentiranim usporedbama s drugim gradovima, Rijeka je uspjela u tome i vjerujem da će ispravnim putem nastaviti svoj razvoj.
Prema podacima koje je objavila FINA vezano za poslovanja poduzetnika u 2019. god. poduzetnici grada Rijeke su prema agregiranim podacima u samom vrhu u svim kategorijama. Naime, prema broju poduzetnika, broju zaposlenih i ukupnim prihodima poduzetnika, grad Rijeka nalazi se na trećem mjestu iza Zagreba i Splita, i to među svim gradovima u RH.
Prema neto dobiti, riječki se poduzetnici sa 641 milijuna kuna nalaze na drugom mjestu između županijskih središta, odmah iza Zagreba, a na trećem mjestu između svih gradova na području RH, odmah iza grada Poreča čiji su poduzetnici ostvarili agregiranu neto dobit od 706 milijuna kuna.
U odnosu na teritorijalni obuhvat (u km2) na području grada Rijeke nalazi se najveći broj poduzetnika u RH, odnosno 114 poduzetnika na kvadratni kilometar. I također, po prosječnom broju zaposlenih na području neke jedinice lokalne samouprave, grad Rijeka se nalazi na trećem mjestu u RH, iza gradova Zagreba i Splita.
Split vs. Rijeka
Moguće da će se netko zapitati zašto je Split po ovim brojkama bolji od Rijeke, no, dublja analiza pokazuje da baš i nije, a za usporedbu Rijeke i Splita, potrebno je pogledati malo u prošlost.Prije 1993. godine tadašnja Općina Rijeka imala teritorijalni obuhvat od 515 km2, a Općina Split 149 km2, s približnim brojem od 206 tisuća, odnosno 207 tisuća stanovnika. Nakon izmjene teritorijalnog ustrojstva, što je 1993. provela HDZ-ova Vlada, površina Splita se smanjuje za otprilike pola – na 79 km2, a Rijeka postaje gotovo 12 puta manja i svodi se na 44 km2. Gotovo zaperepašćujuće činjenice. U tom procesu „smanjivanja“, na novom administrativnom području Splita ostaje 30% više stanovnika u odnosu na novo područje Rijeke. Od tada Grad Split broji ne samo veći broj stanovnika, nego ima i veći broj poduzetnika, veći broj zaposlenih i veće prihode, što je i logično jer se od 1993. radi o drugom gradu u RH i teritorijem znatno većem od Rijeke.
No, vratimo se sadašnjosti. Iako Split ima 55% više poduzetnika od Rijeke, ima samo 29% više zaposlenih, a splitski poduzetnici ostvarili su samo 34% više ukupnih prihoda od poduzetnika Rijeke. Kod ostvarene neto dobiti riječki poduzetnici ukupno bilježe dobit od 641,8 milijuna kuna, a poduzetnici u Splitu uopće ne bilježe dobit već neto gubitak od 61 milijun kuna.
Budući da Split ima 30% više stanovnika od Rijeke, prihodi poslovanja u proračunu Splita trebali bi biti 30% viši od prihoda poslovanja u proračunu Rijeke, ali viši su samo za 8% ako se promatra 2020. godina.
Podaci HZMO-a kažu da na administrativnom području grada Splita radi 34% više zaposlenih u odnosu na Rijeku, a područje Splita veće je od područja Rijeke za 80%. Pored toga, prema podacima FINA-e u 2019. godini prihodi po poduzetniku u Rijeci bili su 16% veći u odnosu na prihode po poduzetniku u Splitu. Prema istom izvoru, 2019. godine Rijeka je imala 34% više izvoznika od Splita i riječki su izvoznici ostvarili 50% više prihoda od izvoza u odnosu na splitske poduzetnike.
O Splitu pišem upravo zbog pogrešne teze da Rijeka za Splitom zaostaje. Ne zaostaje. Prema ovim dubljim analizama, bitno je uspješnija.
Podaci o neto dobiti poduzetnika
Kako sam već i napisao, prema neto dobiti, riječki se poduzetnici sa 641 milijuna kuna nalaze na drugom mjestu između županijskih središta, odmah iza Zagreba, a na trećem mjestu između svih gradova na području RH, odmah iza grada Poreča čiji su poduzetnici ostvarili agregiranu neto dobit od 706 milijuna kuna.
No, u Poreču ta agregirana neto dobit nije rezultat poslovanja većeg broja poduzetnika. Naime, u Poreču imaju sjedište dvije najveće turističke kompanije u Republici Hrvatskoj – Plava Laguna i Valamar Riviera. Prema podacima FINA-e te su kompanije u 2019. godini ostvarile 583 milijuna kuna neto dobiti i to je 83% ukupne neto dobiti porečkih poduzetnika. Drugim riječima u Poreču su dva poduzetnika ostvarila 83% ukupne dobiti.
Za razliku od toga, prema podacima FINA-e u Rijeci je neto dobit od 642 milijuna kuna ostvarilo 60% mikro i malih poduzetnika (4.977), 17% srednje velikih (32) i 23% velikih (11) poduzetnika.
Produktivnost i izvoz
Produktivnost svakog pojedinog grada u Republici Hrvatskoj (izuzev Zagreba) manja je od državnog prosjeka produktivnosti. To je zato što poduzetnici grada Zagreba (zbog velike koncentracije sjedišta najvećih kompanija ondje) imaju 50% udjela u ukupnim prihodima svih poduzetnika u Republici Hrvatskoj. A prihod je jedan od parametara produktivnosti. Time je produktivnost poduzetnika u gradu Zagrebu veća za 30% od državnog prosjeka i znatno utječe na državni prosjek.
Jednako je i s podacima o izvozu, obzirom da je najveći broj izvoznika, s najvećim vrijednostima, upravo u gradu Zgrebu.
No, u usporedbi s drugim gradovima, primjerice onima na obali, Rijeka ima veći broj izvoznika i prihoda od izvoza nego Split. Također, Rijeka ima veći broj izvoznika od svih većih gradova na jadranskoj obali. Podaci FINA-e pokazuju da su riječki poduzetnici u 2019. godini ostvarili veće prihode od izvoza od poduzetnika Pule za 130%, od poduzetnika Dubrovnika za 230%. od poduzetnika Zadra za 120% te od poduzetnika grada Šibenika za 330%.
Ovi su rezultati još značajniji ako uzmemo u obzir da grad Rijeka nije imao poduzeće koje se značajnije bavilo turizmom, odnosno ostvarivalo prihode od turizma (koji se u velikom djelu smatraju izvozom usluga), kao što je to slučaj s ostalim spomenutim gradovima. To je važno napomenuti jer je produktivnost u turističkom sektoru prema podacima Ministarstva turizma od 2003. godine rasla po većim stopama u odnosu na druge sektore.
Također, u 2019. najveći riječki izvoznik, 3. MAJ Brodogradilište ostvarilo je pad prihoda od izvoza za 75%. Usprkos svemu, riječki su izvoznici ostvarili veći iznos prihoda od izvoza u odnosu na izvoznike u drugim jadranskim gradovima.
Profitabilnost i zaduženost
Poduzetnici Rijeke u 2019. godini poslovali su profitabilnije u odnosu na poduzetnike Splita, Pule, Zadra i Šibenika. Jedini koji su imali veći prinos na angažiranu imovinu bili su poduzetnici Dubrovnika.
Isti je slučaj i sa zaduženosti poduzetnika ovih gradova. Promatrajući koeficijent zaduženosti, poduzetnici Rijeke su u 2019. godini bili daleko manje zaduženi (0,62) u odnosu na poduzetnike Pule (0,97), Splita (0,73) ili Šibenika (0,70), neznatno manje zaduženi od poduzetnika grada Zadra (0,67) i nešto više zaduženi od poduzetnika grada Dubrovnika (0,49). Naravno, najidealnije bi bilo kada bi koeficijent zaduženosti bio ispod 0,50, no valja reći i da prosječan koeficijent zaduženosti na području RH iznosi 0,62.
Još malo podataka za usporedbu ostalih gradova na obali i Rijeke
Rijeka trenutno ima 2 tisuće poduzetnika više od Pule ili Zadra, a 2 i pol odnosno 3 tisuće poduzetnika više od Dubrovnika ili Šibenika. Pa iako Rijeka ima 60% više poduzetnika od Pule, riječki poduzetnici zapošljavaju 130% više radnika od poduzetnika Pule. Riječki poduzetnici, kojih ima 70% više nego u Zadru, u 2019. godini ostvarili su 130% veće prihode od zadarskih.
Ako se analizira dobit poduzetnika, Rijeka je treća, Splita nema ni među prvih deset, a od ostalih dalmatinskih gradova u prvih deset su samo Zadar i Dubrovnik i to kao šesti i sedmi grad.
Sve ove brojke možda su naporne za čitanje, ali predstavljaju argumente i konkretne podatke i pokazatelje koji vjerodostojno prikazuju da je Rijeka uspješni poduzetnički grad.