Danas se navršilo točno godinu dana od kako sam, putem priopćenja policijske uprave PGŽ, saznao da je protiv mene podnesena kaznena prijava zbog navodne zlouporabe položaja i ovlasti čime sam navodno Tržnicama Rijeka priskrbio imovinsku korist.
Sjećam se, i prolazi me jeza, bilo je ovako:
Utorak, 2.3.2010.
Mala proslava u uredu na kojoj sam počastio kolege i zahvalio najbližim suradnicima na desetogodišnjoj dobroj suradnji budući da se navršilo točno 10 godina moga rada na mjestu gradonačelnika.
Srijeda, 3.3.2010.
Oko 7 sati dolazim na posao i obavljam nekoliko uobičajenih jutarnjih sastanaka.
Oko 10 sati počinju bjesomučno nazivati novinari različitih medija tražeći moj komentar na kaznenu prijavu o kojoj ih je policija obavijestila;
Oko 11.30 sati napokon dolazim do priopćenja policije, čitam, ispada mi vilica, blenuo sam, ne razumijem, čudim se…: “Sukladno kvalifikaciji protupravnog ponašanja spram kojeg se odredilo nadležno državno odvjetništvo, za učin više kaznenih djela zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. Kaznenog zakona, te sklapanje štetnog ugovora iz čl. 294 KZ-a, prijavljeni su čelnici jedinice lokalne samouprave Riječanin, rođen 1957. godine, Riječanka rođena 1956. godine. Riječanin rođen 1946. godine i član uprave TD Tržnice Rijeka rođen 1958. godine iz Kostrene.” Usput, priopćenje policije su mi poslali novinari budući da ono do kasnih popodnevnih sati još nije bilo objavljeno na stranicama MUP-a iako su ga novinari dobili već oko 10 ujutro. Ne sjećam se jesam li novinarima zahvalio na poslanom priopćenju tada, pa ako nisam, evo, zahvaljujem se sada, godinu dana kasnije
Za 13 sati, nakon što sam pročitao prioćenje (i zatvorio vilicu), sazivam izvanrednu konferenciju za medije kako bih se obratio novinarima i javnosti, kažem: Nisam zlouporabio položaj i ovlast da bih bilo kome, a ponajmanje Tržnicama Rijeka priskrbio ikakvu imovinsku korist i to ću dokazivati gdje treba, pa ako bude trebalo i na sudu.
Tim priopćenjem policije, tim čudnim, adrenalinom i bespomoćnošću ispunjenim danom, započeo je moj put stopama Jozefa K iz Kafkinog Procesa. I na tom putu, dugom godinu dana, nisam uspio saznati ništa više od onoga što piše u priopćenju policijske uprave. Nitko me od nadležnih tijela ništa nije pitao, niti o bilo čemu obavijestio. Ali sam zato danima bio vijest u svim medijima u Hrvatskoj i to s punim imenom i prezimenom uz brojne fotografije. Iako se u priopćenju spominje samo čelnik lokalne samouprave, Riječanin, rođen 1957, ja i dalje pretpostavljam da se radi baš o meni jer nitko iz policije nije demantirao medije kada su naveli moje ime i prezime.
E, sad, u ovih godinu dana, osjećao sam se poput stupa uz koji svaki pas koji prođe, digne nogu ili čučne i obavi… znate već što. A gotovo da nema HDZ-ovca koji nije iskoristio priliku da digne nogu ili čučne, od Jadranke Kosor preko Karamarka, brojnih zastupnika u Saboru, pa do gradskih vijećnika u Rijeci. Svima je svako toliko u ustima ta kaznena prijava.
No, najzanimljivije je zapravo koliko je ovaj slučaj Tržnice nevjerojatno složen kad se na njemu radi od 2005. godine bez naznake kad će biti razriješen. Razmišljao sam, možda bi bilo dobro pozvati CSI Miami, ili ipak CSI New York (oni mi se čine uspješniji u rješavanju slučajeva). A kako vrijeme odmiče, sve mi se više čini da će trebati pozvati detektivku Lily Rush iz “Zaboravljenog slučaja”.
Jer, istovremeno, dok sam ja na čekanju (u obliku stupa za zapišavanje), obrađen je, primjerice slučaj Podravka koji se proteže na oko 40 000 stranica, da ne spominjem da je prijava protiv Vladimira Šeksa za ratni zločin odbačena za 14 dana, a protiv Jadranke Kosor za protupravno stjecanje stana u vlasništvo za samo 48 sati…
No, moja je savjest mirna. I čekam. Ako sam kazneno odgovoran zato što sam poštovao Sudsku nagodbu i Ugovor koji su daleke 1993. (znači, dok sam ja radio na Medicinskom fakultetu) sklopili tadašnji gradonačelnik Slavko Linić i tadašnji direktor Tržnica Rijeka Ivan Franolić, na razdoblje do 2007, uz suglasnost javnog pravobranitelja Općine Rijeka – onda samo i mogu čekati spreman da na to, kad me pitaju, odgovorim. Možda ste već zaboravili suštinu te priče. Naime, tom Sudskom nagodbom Grad Rijeka, zastupan od javnog pravobranitelja Općne Rijeka, u vlasništvo je dobio objekte tržnice, paviljone koji se između ostalog nalaze i unutar zaštićene urbanističke cjeline grada Rijeke i čija je vrijednost od sudskog vještaka procijenjena na gotovo 70 milijuna kuna. Ali vjerojatno je smisao ovog čekanja upravo u tome – da zaboravimo suštinu stvari i da samo što duže promatramo mene kako nalikujem onom spomenutom stupu.
I na kraju, za razliku od Jozefa K (jer u njegovo vrijeme nije bilo blogova), koristim ovu priliku kako bih ponosno ponovio ono što sam rekao i pred točno godinu dana – svoj ugled dugo sam i brižno gradio i odbijam bilo kakvu umiješanost u bilo kakvu zlouporabu kojom bih ikome priskrbio ikakvu korist. Očekujem od Državnog odvjetništva da ovaj predmet u što je moguće kraćem roku obrade i odluče o ovoj policijskoj prijavi i da ju odbace ili da mi što prije omoguće da dokažem svoju nevinost.