Pobjedom u Drugom svjetskom ratu i oslobođenjem Rijeke u teškoj bitci u kojoj je poginulo gotovo 3000 partizana, a koja je završena 3. svibnja 1945. godine, izbrisana je i granica između Rijeke i Sušaka.
„Ubijene su Bosiljka Rakić, Fanica Ožbolt, Vera Sušić, Marija Ban, Nerina Jelačić, Mira Marač i Ema Rožić, u dobi od 17 do 20 godina“, kaže nedavno objavljena kratka vijest o postavljanju cvijeća na spomenik smješten uz Ljubljansku cestu, u povodu 75. godišnjice strijeljanja ovih djevojaka koje su eto, samo nekoliko dana prije kraja Drugog svjetskog rata, glavom platile suprotstavljanje teroru fašista koji su tih godina sijali smrt našim gradom, našom državom i cijelom Europom.
Ovih sedam djevojaka samo su dio od, kako se procjenjuje, više od 50 milijuna ljudi koji su živote izgubili u bitkama, kažnjavanjima, egzekucijama i spletkama Drugog svjetskog rata kada su fašisti pokušali poraziti praktički čitav svijet i nametnuti čovječanstvu društvo straha, poslušnosti i terora kojeg samoprozvani „ispravni“ provode nad, po njihovom sudu, manje vrijednima.
U tom sveopćem užasu teško je stradao i naš grad koji je svoju slobodu konačno izborio u krvavim bitkama koje su završene 3. svibnja 1945. godine stoga danas obilježavamo i slavimo 75. obljetnicu oslobođenja Rijeke u Drugom svjetskom ratu. Ovu godišnjicu oslobođenja od fašizma slavimo, nažalost, u pandemiji koja nas ograničava u gotovo svemu pa su tako, jasno, izostale i razne aktivnosti koje je Grad Rijeka planirao tim povodom i ostali smo samo na postavljanju cvijeća i uređenju spomenika podignutih diljem grada u čast djevojaka s početka ovog teksta, ali i tisuća drugih znanih i neznanih djevojčica i dječaka, staraca, mladića, majki, očeva, djece.
Rijeka broji 49 takvih spomenika i 33 spomen ploče, svi na mjestima stradanja civila i partizana. Smješteni su posvuda jer naš je grad bio poprište teških stradavanja, a sve je završeno jednom od najtežih bitaka uopće u Drugom svjetskom ratu na ovom području u kojoj je sloboda izborena uz pogibiju gotovo 3000 partizana. Bitka za Rijeku jedna je od najkrvavijih bitki tog rata na ovim prostorima koja je za sobom ostavila pustoš i razoreni grad, no donijela je toliko željenu slobodu napaćenom gradu koji je konačno mogao krenuti naprijed i nastaviti se razvijati kao slobodna, tolerantna, i otvorena sredina koja i danas njeguje antifašističke vrijednosti, u svakom smislu.
Uz pobjedu nad terorom, bitka za Rijeku i pobjeda u Drugom svjetskom ratu za naš je grad neizmjerno važna i zato jer tada konačno izbrisana neprirodna granica između Rijeke i Sušaka i stvoren je ujedinjeni grad i takav vraćen domovini. Naime, oslobođenje Rijeke, Istre i Trsta od strane narodnooslobodilačke vojske je uz vojnu, imalo i važnu političku dimenziju – kao i nakon svakog rata, tako su i nakon Drugog svjetskog rata započele igre velikih sila o prekrajanju granica. U takvim okolnostima, upravo je ta vojna pobjeda utjecala i na političku pobjedu na mirovnim pregovorima u Parizu kada su Istra i Rijeka konačno postale dio Hrvatske. Dakle, naš grad je nakon pobjeda 1945. godine pripojen Hrvatskoj koju su pak tisuće Riječana branile i 46 godina kasnije, kada su se masovno odazvali na poziv za obranu u Domovinskom ratu. Tome svjedoči i spomenik na Mostu branitelja s čak 206 ispisanih imena poginulih s područja bivše općine Rijeka u borbama za hrvatsku samostalnost i slobodu čiju važnost Riječani itekako dobro znaju i jasno im je da bez slobode, u najširem smislu te riječi, nema niti pravde, napretka, a niti istinske sreće. A to je lekcija koju su naši djedovi i bake dobro savladali upravo u Drugom svjetskom ratu kada su porazili i otjerali fašiste i učvrstili svoju slobodarsku, antifašističku ideju življenja koja podrazumijeva toleranciju, prihvaćanje i stalnu borbu protiv uvijek novih oblika fašizma. Rijeka se tako i danas svim silama bori protiv modernog fašizma koji svako malo proviri iz kakve rupe i prijeti novim stradanjima, ponižavanjima, progonima zbog drugačijeg izgleda, govora, „krivog“ porijekla, vjere ili seksualne orijentacije. A ta je borba Riječanima odavno usađena u genetski kod i to su pokazali i obranivši se od fašista u Drugom svjetskom ratu, i branivši Hrvatsku od agresora u Domovinskom ratu. Ponosan sam što sam gradonačelnik takvog grada, grada kojeg čine hrabri ljudi s idealima koji oduvijek prkose nepravdi, zlu, ugnjetavanjima i etiketiranju, koji se bore protiv fašizma, u svim njegovim oblicima i za razliku od mnogih u našoj zemlji, ne pokušavaju prekrojiti svoju povijest. I zato, za kraj, smrt fašizmu, sloboda narodu!
Rijeko, sretan ti Dan oslobođenja!