Dobro je poznato da je svoj najveći dosadašnji ekonomski uzlet u povijesti Rijeka doživjela u 19. odnosno početkom 20. stoljeća, kada se nametnula kao lučko-industrijski i trgovinski centar te središte novih tehnologija.
Prisjetimo se samo nekih, najznačajnijih primjera. Tvornica torpeda započinje s radom 1853., dok Rafinerija nafte 1883. prva u Europi utemeljuje preradu nafte u industrijskom opsegu. Svi znamo da je u tom povijesnom razdoblju radila i Rafinerija šećera, Tvornica duhana, Tvornica papira.
Takav eksplozivni razvoj Rijeke nije se desio preko noći i bez plana. Ono što danas svi često zaboravljamo jest da je Rijeka u 19. i početkom 20., stoljeća bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. ovo ogromno teritorijalno zaleđe, s velikom zajednicom država i naroda, kao i potreba Austro-Ugarske da se izbori za prisutnost na svjetskim tržištima, a sve u zoru industrijske epohe, dovela je do toga da je Mađarska u Rijeku ulila goleme investicije, omogućivši njenu temeljitu preobrazbu. Kad je 1873. izgrađena i željeznica kojom se Rijeka povezala s austrijskom i mađarskom željezničkom mrežom, ekonomski uzlet više nije moglo ništa zaustaviti. Ili, skoro ništa. Naime, kad se Austro-Ugarska monarhija raspala, a nakon cijelog niza vojnih i političkih prevrata Rijeka 1920. pripojena Italiji, ona je izgubila svoju dotadašnju povoljnu geopolitičku poziciju luke s golemim zaleđem, pa je cjelokupno njeno gospodarstvo počelo ne samo stagnirati, nego i opadati.
Ulaskom u EU, kada Hrvatska postaje sastavnica jedne velike asocijacije, ustvari jedine takve međunarodne zajednice na svijetu, Rijeka se ponovo nalazi u poziciji da ekonomski i na druge načine iskoristi svoj izvanredan strateški položaj kao luke i prometnog čvorišta. Upravo se za takav razvoj Rijeka mora pripremati i priprema.
Terminal na Brajdici, novi terminal na Zagrebačkoj obali, izgradnja nizinske pruge koja će povezati Rijeku s mađarskom granicom, uz novoizgrađeni autoput do Zagreba, čvrsto će pozicionirati Rijeku na mapi europskih trgovačkih i prometnih ruta. Daleko su vremena kad smo ovisili samo o Lujzijani. Mreža cestovnih koridora u Hrvatskoj uvelike je uznapredovala, a od EU očekujemo da se riješi pravac prema Sloveniji, kako bi se Rijeci otvorio i sjeverozapadni koridor. U ovom kontekstu vjerojatno je najvažnija izgradnja ceste D403 koja će povezati novi terminal na Zagrebačkoj obali sa čvorom Škurinje na riječkoj zaobilaznici. Istovremeno će, spojem na Zvonimirovu ulicu, ta cesta bitno pridonijeti rasterećenju prometa kroz grad.
Sve ovo Rijeka svakako ne može i ne treba napraviti sama. Zbog toga sam nedavno u više navrata izrazio zadovoljstvo suradnjom s ministrom Hajdašom Dončićem, čiji je čvrsti stav da Rijeka treba ponovo postati jedna od najvećih luka Mediterana, što nije samo strateški interes Grad i PGŽ već i cijele Hrvatske. Ovo je, priznat ćete, potpuno drugačija situacija od one kada je HDZ-ova Vlada imala nedefiniran stav o daljnjem razvoju riječke luke i u smislu toga koliko je riječka luka važna Hrvatskoj. Kod nastavka ulaganja u riječku luku s ministrom Hajdašom Dončićem dogovoreno je da će cesta D-403, kao jedan od prioriteta, biti izgrađena paralelno sa Zagrebačkom obalom. Kod željeznice je dogovorena ubrzana rekonstrukcija stare pruge i početak planiranja nove nizinske pruge koja se direktno veže na planiranu izgradnju novih terminala na otoku Krku kao dugoročnom projektu razvoja riječkog prometnog pravca.Osim financiranja nama važne D-403, čije se dovršenje treba uskladiti s dovršenjem terminala na Zagrebačkoj obali, Ministar Hajdaš Dončić također je najavio i da će nacionalni brodar Jadrolinija krenuti u gradnju novih brodova., uz opciju gradnje u hrvatskim brodogradilištima. Najavio je i da će se aktivno uključiti u zahtjevne probleme prostornog planiranja kako bi željeznica, terminal, cesta i svi ostali projekti bili gotovi u planiranom roku, odnosno 2017. godine.
Osim luke, ne treba zaboraviti ni industriju. Samo što ćemo ovoga puta, umjesto teške industrije koja je bila zamašnjak industrijske epohe, imati razvoj novih tehnologija, s naglaskom na nano i bio tehnologije. U tu svrhu, u okviru našeg Sveučilišta osnovan je Znanstveno tehnologijski park koji predstavlja poveznicu između Sveučilišta i gospodarskog sektora baziranog na novim tehnologijama. Osobno se zalažem da se Znanstveno tehnologijski park proširi i na područje lučkih skladišta, tzv. Metropolis, koje treba izuzeti iz lučkog područja.
Također, veseli me vrlo čvrst stav ministra zdravlja Rajka Ostojića o potrebi izgradnje Sveučilišne bolnice čiji početak gradnje možemo očekivati tijekom iduće godine. Ova bolnica osigurat će visoke standarde zaštite građana uz jedinstvene modele zdravstvene skrbi temeljene na najnovijim znanjima i tehnologijama u medicini.
Tekst: V. Obersnel