Prošli tjedan je kandidat za gradonačelnika Davor Štimac održao dvije konferencije za medije na koje se ne bih ni osvrtao da na njima nisu izrečene posvemašnje gluposti, ali i vrlo ozbiljne, iako potpuno lažne, optužbe na račun riječkog SDP-a i mene osobno kao čelnog čovjeka Grada Rijeke.
Na jednoj od tih konferencija, gospodin Štimac je, glumeći veliku žrtvu, ustvrdio da on, njegova obitelj i njegovi suradnici, članovi liste za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu trpe napade, prijetnje i klevete i prstom upro na riječki SDP i na mene kao čelnog čovjeka Grada tvrdeći da smo izvor tih napada. Nisam i nismo.
Nikada se nisam služio takvim metodama, nikakvim pritiscima ni prijetnjama i te lažne jadikovke providni su pokušaj izazivanja suosjećanja kod građana Rijeke, birača na čije glasove računa gospodin Štimac. Zaboravio je pritom da su u laži kratke noge pa je već i na samoj konferenciji za medije morao reterirati i objasniti da se ne radi ni o kakvim pritiscima ili prijetnjama. U pomoć su mu priskočili gospodin Popović i gospođa Rinčić, a tko god je gledao tijek konferencije mogao je ne samo naslutiti nego i eksplicitno čuti da su optužbe potpuno lažne. Do kraja konferencije urušile su sve teze iz govora koji je na početku održao.
Rijeka – netolerantan grad?
No, na toj je konferenciji izrečeno još nešto – optužba koja ide na račun cijele Rijeke, grada koji je sve samo ne ono što je gospodin Štimac rekao, a rekao je da Rijeka nije tolerantna, da je Rijeka grad autokracije u kojem nema razumijevanja za druge. Time je uvrijedio sve građane Rijeke jer grad čine ljudi. A Riječani jesu i tolerantni i otvoreni i slobodni i njeguju specifičan način prihvaćanja i razumijevanja različitosti.
Može se gospodin Štimac obrušavati na riječku toleranciju koliko god hoće, ali ona ostaje nepobitna činjenica koju ničije riječi neće promijeniti. To je stanje duha u Rijeci, a ne izraz kojim se trguje na konferencijama za medije.
Partijske knjižice
I još je jedan moment te prošlotjedne konferencije za medije posebno zanimljiv – partijske knjižice – koje su, kako gospodin Štimac tvrdi, potrebne svakome tko želi dobiti posao u Rijeci. Pa budući da mu lista vrvi od ljudi koji „imaju svoje karijere“ zanima me koje su partijske knjižice pokazivali kada su se javljali na natječaje za radna mjesta na kojima rade.
Naime, partijska knjižica nikome u Rijeci nije potrebna da bi mogao dobiti posao. Vjerujem da to vrijedi za privatni sektor, a siguran sam i znam da nikakve partijske knjižice nisu potrebne ni u javnom sektoru – gradskoj upravi i širem javnom gradskom sustavu tvrtkama i ustanovama Grada.
Tu laž gospodina Štimca doživljavam vrlo osobno jer sam dugo vremena bio predsjednik gradske organizacije SDP-a, a još duže gradonačelnik Rijeke pa ako se na ikoga odnosi ova optužba o traženju partijskih knjižica kod zapošljavanja ljudi – mora da se odnosi na mene.
I zato me baš zanima koju je to partijsku knjižicu morao donijeti gospodin Popović kada sam ga osobno predložio za mjesto predsjednika Savjeta za konkurentnost Urbane aglomeracije Rijeka?
Koju partijsku knjižicu imaju poduzetnici koji dobivaju gradske subvencije u okviru programa mjera za razvoj poduzetništva? Ili pak poduzetnici koji koriste potporne institucije grada za jačanje svoje konkurentnosti? Nemaju nikakve partijske knjižice – jer im nisu potrebne.
A koju su partijsku knjižicu priložili ljudi s liste gospodina Štimca kad su se zapošljavali u širem javnom gradskom sustavu u kojem i dan danas rade? Koju partijsku knjižicu imaju osobe s te liste s kojima sam osobno u proteklim godinama, posve otvoreno, bez fige u džepu, a samo s idejom realizacije kvalitetnih programa i projekata pričao o gospodarstvu, kulturi, uređenju grada? Neke od njih bio sam spreman birati i za gradske pročelnike, vjerujući u njihovu stručnost, ali se na natječaje nisu željeli javiti. Nikoga od tih ljudi nikada nisam pitao za ikakve partijske knjižice. I to oni na koje se ove riječi odnose – jako dobro znaju. Pa im preporučujem da se dobro pogledaju u ogledalo i procijene srame li se što stoje iza kandidata koji tako bezočno laže.
Primijetio sam i da društvene mreže vrve objavama pojedinih osoba s liste Davora Štimca i da te osobe tvrde da se u gradskom sustavu zapošljavaju rođaci, ljubavnice, kumovi, članovi stranke… To pišu ljudi koji su u proteklih 20 godina imali na raspolaganju širok komunikacijski javni prostor, dapače mikrofon – da mi otvoreno postave pitanja o tome. Nisu pitali nikada. A sada tvrde da je tako i nikako drugačije. Gledam, čitam i pitam se – otkud toliko laži?
Nikome u Rijeci za zapošljavanje ne treba partijska knjižica ni SDP iskaznica. U svojim sam gradonačelničkim mandatima birao niz pročelnika kad je dolazilo do smjene generacija. Čak i na te najviše funkcije najbližih suradnika, nisam birao ljude po stranačkom ključu niti sam ikada ikakve iskaznice pretpostavljao stručnosti. Sramotna je stoga laž izrečena na spomenutoj konferenciji gospodina Štimca i to laž na koju su pristali i svi oni koji se na njegovoj listi nalaze, a koji dobro znaju da ih za partijske knjižice ni ja osobno ni itko iz moje administracije nikada nije pitao. Na odlasku s gradonačelničkog mjesta s tim se ljudima, a dio ih dugo i osobno poznajem, mentalno rastajem duboko razočaran lažima na koje su pristali.
Utjelovljenje Bože Petrova
Druga konferencija za medije koju je kandidat Štimac upriličio prošli tjedan bila je performans u maniri Bože Petrova kada je uoči parlamentarnih izbora, u studenom 2015. godine, kod javnog bilježnika ovjerio izjavu da Most neće koalirati ni s HDZ-om ni s SDP-om.
Svi pamtimo što se nakon toga desilo. Nakon izbora ipak je koalirao s HDZ-om, omogućio Karamarku sastavljanje Vlade, postavili su za premijera Tihomira Oreškovića – i ubrzo smo od građana postali „građevine“. Kriza vlasti tada je trajala devet mjeseci, a rasplela se prijevremenim parlamentarnim izborima, u rujnu 2016.
Gospodin Štimac i kandidati s njegove liste za Gradsko vijeće na prošlotjednoj su konferenciji za medije redom izlazili za mikrofon i ponavljali: „Ja sam taj i taj i neću koalirati ni s HDZ-om, ni s SDP-om“.
Svaka sličnost te konferencije i epizode novije hrvatske prošlosti koju sam spomenuo – posve je jasna. A to je i logično jer ideolozi i stratezi kampanje gospodina Štimca isti su oni koji su stvorili Most i Hrast, promašene političke projekte koji Hrvatsku vuku u konzervativizam.
I što sad?
Imajući sve to na umu, ali i ostale stvari koje je kampanja gospodina Štimca razotkrila, pozivam građane Rijeke na oprez i mudrost. Nije svaka promjena dobra. Rezultate nekih eksperimenata već smo imali prilike vidjeti. Rijeci takvi mučni raspleti i krize upravljanja ne trebaju.
Nepravedno gospodin Štimac optužuje Rijeku da nije mijenjala vlast 76 godina i time aludira na kontinuitet komunističke partije. Tako vrijeđa Riječane i Riječanke jer još od devedesetih, kao i svi stanovnici Hrvatske – i građani Rijeke izlaze na izbore i biraju. Upravljanje Gradom u kontekstu socijaldemokratskih politika rezultat je tih izbora, a ne totalitarizma ni predavanja žezla.
Jednako tako, laž je da podrška u Gradskom vijeću za realizaciju obećanih programa – nije bitna. I te kako je bitna. Gospodin Štimac sa svoja četiri gradska vijećnika, odričući se unaprijed podrške i HDZ-a i SDP-a, ne može realizirati ni jedno obećanje koje je građanima dao. Zato je odricanje od te podrške čisti populizam i zavođenje birača.
S druge strane, SDP je sa svojim koalicijskim partnerima već otvorio razgovore o programima sa strankama koje su SDP-u svjetonazorski i programski kompatibilne. Kandidat Štimac te razgovore pogrdno naziva „trgovinom“, a ljude koje su građani birali za svoje predstavnike pogrdno naziva „žetončićima“. Uvredljivo je to i za predstavnike građana i za građane Rijeke.
Stoga pozivam Riječanke i Riječane da u nedjelju izađu na izbore i ne eksperimentiraju. Pozivam sve da glasaju za Marka Filipovića i njegove zamjenike, za novi ritam grada, onaj koji će ubrzati razvoj Rijeke bez dramatičnih zaokreta i udaljavanja od temeljnih vrijednosti koje čine riječki način života.