Nedavno je Europski odbor regija, u kojem sudjelujem kao jedan od potpredsjednika, donio rezoluciju o suzbijanju govora mržnje.
Cijela Europa suočena je s plimom govora mržnje i zločina iz mržnje od kojih je posljednji – koji je potresao ne samo Poljsku, već i cijelu Europu – bilo bezočno ubojstvo gradonačelnika Gdanjska Pawela Adamowicza tijekom jednog dobrotvornog događaja.
Svjedoci smo kako se u cijeloj Europskoj Uniji govor mržnje širi i kako se razina pristojnosti javnog diskursa snižava, kako se potiču razne vrste nasilja, ekstremizma i netolerancije koji podrivaju same temelje Europe. Ne govorim o pukom nezadovoljstvu, a kamoli o konsturktivnoj kritici ili strastima ispunjenoj javnoj debati – to su duboko potrebni elemetni svakog ozbiljnog razgovora o temama koje nas se svih tiču. Govorim o mržnjom ispunjenoj retorici koja dijeli društvo, potiče strah i radikalizaciju, dehumanizira pojedince te može dovesti do okrutnog ponašanja. Ovo korjenito ugrožava cilj kojem svi stremimo, a to je snažna Europa, ujedinjena u raznolikosti, miru i zajedničkim vrijednostima.
Istina je da su i EU u cjelini, kao i sve zemlje članice, poduzele razne mjere kako bi se putanja ovim smjerom zaustavila. Međutim, čini se da to nije dovoljno, a nadam se da nismo zakasnili. Jer, ako ne reagiramo na govor mržnje, on prerasta u fizičko nasilje. U suradnji s Europskom Komisijom internetske kompanije i platforme društvenih mreža – primjerice Facebook, Twitter, Microsoft i YouTube – već su poduzele mjere na ovom području, budući da je internet postao glavnim mjestom širenja govora mržnje i netolerancije i lažnih vijesti. Nažalost, postojeći instrumenti ne osiguravaju punu zaštitu ljudskih prava i ljudskog dostojanstva.
Efikasno suprotstavljanje govoru mržnje i podjelama u društvu zahtijeva najširu moguću akciju, društveno i osobno djelovanje te mora uključiti sustav obrazovanja, promicanje odgovornog korištenja interneta i internetsku pismenost. A mora uključiti i odgovorne javne medije. Neizostavna je u svemu ovome i suradnja lokalnih, regionalnih vlasti i civilnog društva, nacionalnih vlasti, policije, tužiteljstva i pravosudnih tijela, uspostavljanje sustava potpore i usmjeravanja kako bi se svakom pojedincu, obiteljima i grupama omogućilo da lako i brzo potraže pomoć ako uoče da neka osoba pokazuje sklonost nasilnom ekstremizmu ili zločinima iz mržnje.
Možda se ovi problemi nekima čine daleki i strani, ali ako pogledamo u dnevno stanje medija i stanje na društvenim mrežama – vidjet ćemo jasne znakove opasne mržnje gotovo posvuda.
Živimo u brzom i složenom vremenu, dobu velikih promjena i iznimno složenih izazova. Mnogi odgovore na izazove traže u pojednostavljenim rješenjima populističkog karaktera, a takve formule se svode na crno-bijelo etiketiranje, manupuliranje podacima, lažne vijesti i površno zaključivanje, i vrlo brzo dovode do sukoba i podjela unutar svakog društva, svake zemlje, a potom i vrlo brzo do eskaliranja međunarodnih sukoba. Govor mržnje ima ista takva obilježja. Svodi se na jednostavnu formulu: „mi protiv njih“, na manipulaciju najnižim strastima. Kad god, svjesno ili nesvjesno sudjelujemo u takvom „dijalogu“, osnažujemo zatvorenost i konflikt i sami sebi oduzimamo konstruktivnu budućnost. Nikada u povijesti takav govor i takvo ponašanje nisu završili ničim dobrim. Problemi s kojima se kao društvo susrećemo nisu jednostavni – i rješenja uvijek traže vrijeme i suradnju svih kojih se to tiče. A tiče se svih nas.
Zato već sada valja razumjeti da će borba protiv govora mržnje i protiv njegova pretakanja u fizičku agresiju biti dugotrajan proces. Sredstva borbe koja su nam na raspolaganju, osim represivnog aparata, svakako mogu i moraju biti – obrazovanje i kultura. Imajući povjerenja u dosege i mogućnosti ovih područja ljudske djelatnosti, u Rijeci smo uveli građanski odgoj u škole kroz koji razvijamo ideje prihvaćanja, tolerancije i poštovanja ljudskih prava, a u najveći riječki i hrvatski kulturni projekt, Rijeku 2020 – Europsku prijestolnicu kulture, snažno uključujemo teme koje se tiču suradnji i izgradnji dobrih odnosa između zajednica građana, između kulturnih organizacija, te između Rijeke i drugih europskih gradova. Dapače, u EPK projekt uključujemo građane kao aktivne sudionike i inzistiramo na temama koje nose poruke uzajamnosti, solidarnosti i prihvaćanja različitosti – u luci različitosti. U tom smislu, vjerujem da uz mnoge slične inicijative i Rijeka predstavlja svijetli europski primjer pružanja otpora mržnji i netoleranciji.