Ovih dana mediji se intenzivno bave najavljenim Vladinim poreznim reformama.
Kao gradonačelnika, posebno me zanima najavljena izmjena zakona o porezu na dohodak budući da će, prema aktualnom prijedlogu, gradovi, općine i županije ostati bez značajnih iznosa u svojim proračunima.
Žao mi je što se mišljenje velikog broja gradonačelnika, načelnika i župana o tim poreznim reformama potpuno pogrešno tumači. Nitko od čelnika lokalne samouprave, sasvim sam siguran, nije protiv poreznih reformi. Ono što tražimo nije da se porezna reforma ne provede, nego da se predvidi drugačija raspodjela prihoda od poreza na dohodak.
Uostalom, ova je Vlada sličan potez već povukla 2012. godine, kada je povećala oporezivi dio plaća, ali je paralelno s time povećala i udio od poreza na dohodak lokalnoj samoupravi i to gradovima za 1,5 %, a županijama za 0,5 %. O tome sam i tada pisao na ovom blogu.
Spomenutim je potezom iz 2012. Vlada izbjegla smanjenje gradskih i županijskih proračuna. To je moguće učiniti i ovog puta, s obzirom da država i dalje ubire 15,5% prihoda od poreza na dohodak.
U protivnom, gradski i županijski proračuni pretrpjet će veliki pad prihoda. Primjerice, procjenjujemo da će Rijeka takvim potezom Vlade izgubiti između 50 i 60 milijuna kuna. Tu svotu nemoguće je nadoknaditi bilo kakvim mehanizmima ili racionalizacijom. Uostalom, u proteklih nekoliko godina Grad Rijeka već je smanjio plaće zaposlenih za 10%, a osjetno je smanjen ili čak ukinut čitav niz programa.
Svugdje u svijetu postoji tenzija između centralne vlasti i lokalne samouprave, i gotovo da svaka zemlja ovaj odnos rješava na svoj način. Isto tako, ne treba zaboraviti niti da je, na europskoj skali, Hrvatska prilično visoko što se tiče centralizacije – sustav preraspodjele poreznih prihoda postavljen je, primjerice, praktički suprotno od skandinavskog modela gdje se većina novca u državi troši na lokalnoj razini.
Mnogi u ovoj buci zaboravljaju zaista bitnu činjenicu – da lokalna samouprava osigurava i subvencionira čitav niz usluga koje građani svakodnevno koriste. Od odvoza smeća i vodoopskrbe pa do vrtića, javnog prijevoza, gradske rasvjete ili pak izgradnje i uređenja gradskih prometnica, parkova te sportskih i kulturnih sadržaja, sve to osigurava lokalna samouprava sredstvima proračuna.
Još nešto.
Vrlo često se, kada se govori o prihodima i rashodima lokalnih samouprava, pa tako i u ovom slučaju, manipulira s brojem zaposlenih u lokalnoj samoupravi i izdvajanjima za njihove plaće. Namjerno ili ne, uporno se zaboravlja na činjenicu da su u ukupnoj svoti koje lokalne samouprave iskazuju kao trošak plaća, uz gradske ili županijske činovnike i, primjerice, odgajateljice u vrtićima, vatrogasci, zaposlenici kazališta, muzeja, a nerijetko i učiteljice ili nastavnici u osnovnim školama koji su financirani iz posebnih programa.
U slučaju provedbe najavljenog smanjenja prihoda bit ćemo prisiljeni odustati od dijela socijalnih programa, možda ćemo morati i povećati cijene vrtića ili pak odustati od izdvajanja za sport i kulturu. To će se u konačnici odraziti na standard građana, pa se osnovna ideja porezne reforme koja treba donijeti povećanje prihoda građana – neće ostvariti.
Upravo zato, moram priznati da se me fasciniraju pojedini ministri kada u svojim izjavama tvrde da će se ovakvom poreznom reformom povećati investicije ili pak da će lokalna samouprava nedostajuće prihode nadoknaditi iz europskih fondova. To su najobičnije besmislice: desit će se upravo suprotno. Investicije u jedinicama lokalne samouprave će se smanjiti. Smanjit će se i potencijalni prihodi od europskih fondova jer je za ta sredstva potrebno izraditi projektnu dokumentaciju, koja također košta. Dakle, provedbom reforme ovako kako je sada najavljena, dobit će se potpuno suprotan efekt.
Vjerujem da će u Vladi prepoznati činjenicu da se ovdje radi o spojenim posudama i postupiti na isti način kao 2012., kada je smanjenje lokalnih i županijskih proračuna izbjegnuto upravo odlukom Vlade o drukčijoj raspodjeli prihoda od poreza na dohodak.
Tekst: Vojko Obersnel