U Novom listu 18. veljače objavljen je intervju koji je s Marinkom Koljaninom vodio v.d. glavnog urednika, Robert Frank. Razgovor je objavljen pod naslovom: „Koljanin: Rijeci treba gradonačelnik svih građana“.
U tom intervjuu gospodin Koljanin proziva me na više mjesta, bilo kao gradonačelnika, bilo kao predstavnika riječkog SDP-a te iznosi niz netočnih podataka pa sam na te prozivke uputio svoj odgovor.
Nažalost, zahvaljujući novoj uređivačkoj politici Novog lista moj odgovor nikada nije objavljen. Osobno pretpostavljam da se radi o namjeri urednika Franka da u predizbornoj utakmici određene kandidate za gradonačelnika favorizira. To čini dajući im pravo da neutemeljeno prozivaju protukandidate, dok prozvanima onemogućuje Zakonom propisano pravo na objavu odgovora.
Ovakve metode nisu u skladu sa standardima ponašanja medija u pretkampanjama izbornih utakmica u demokratskim društvima pa u meni izazivaju bojazan da Novi list doista hvata korak s općim trendom dokidanja različitih prava u Hrvatskoj.
Za one koji nisu upoznati sa Zakonom o medijima, sve ovo o pravu na objavu ispravka i objavu odgovora možda zvuči nejasno pa takve upućujem na članak 40. i članak 56. tog Zakona. Zahvaljujući tim člancima ljudi u Hrvatskoj su bar djelomično zaštićeni od potencijalnog medijskog linča kakav bi se mogao dogoditi da tih članaka u Zakonu nema.
No, čini se da urednik Novog lista Robert Frank namjerno ignorira postojanje ove zakonske norme. Ovih dana to se tiče mene pa zato ovo pišem, a sutra se može ticati bilo koga. Jer kada se šutke počnemo odricati svojih prava, kročili smo na put koji u konačnici vodi do krvave borbe za ponovno stjecanje prava. To se ne tiče samo prava na odgovor u nekom mediju nego vrijedi i za sva ostala prava koja su u Hrvatskoj u posljednje vrijeme ozbiljno ugrožena.
Vraćam se na svoj odgovor gospodinu Koljaninu koji sam odavno uputio uredniku Novog lista.
Na temelju čega Marinko Koljanin donosi zaključke o mojem radnom elanu?
S gospodinom Koljaninom dugo se nisam vidio. Naše suradnje, dok je bio direktor HNK Rijeke, i ja se sjećam, no kako zaista godinama nismo surađivali niti se imali prilike susretati ne znam na temelju čega gospodin Koljanin zaključuje da sam se u smislu radnog elana ja promijenio.
Možda nisam smršavio, i nisam se fizički pomladio, ali o mojoj angažiranosti, idejama i odlučnosti gospodin Koljanin zasigurno ne može znati ništa jer po prirodi posla već dugo ne surađujemo niti smo u kontaktu.
Projekte u Rijeci provodim s vizijom i znanjem. Nisam umoran.
Ne znam kako gospodin Koljanin zamišlja vođenje gradskog sustava, ali u svakom slučaju pod umornim i zasićenim gradonačelnikom teško da bi se neki grad odvažio, primjerice, na politički rizičan ulazak u kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture, a onda u tom natječaju i pobijedio i preuzeo veliku odgovornost za realizaciju tog projekta teškog na desetke milijuna eura. Pod umornim gradonačelnikom, primjerice, nije moguće voditi radne procese na način da oni rezultiraju odobravanjem 50 milijuna eura europskih sredstava za riječku regiju za razvoj aglomeracijskih projekata.
Za takve stvari, a i mnoge druge, potreban je operativni gradonačelnik s vizijom i znanjem. I usput, svakodnevni gradonačelnički posao nije uvijek i stalno pod svjetlima reflektora pa se površnom promatraču koji konzumira samo informacije iz medija može učiniti da gradonačelnik ne radi ništa. Vjerovao sam da je gospodin Koljanin ipak iznad takve površnosti i daleko od predrasuda. No, čini se da nije.
Stadion na Kantridi
Netočno je gospodin Koljanin prozvao Grad Rijeku kao krivca što se nije krenulo u izgradnju Stadiona na Kantridi. Naime, Grad Rijeka je još prije dvije godine stvorio sve preduvjete za početak gradnje Stadiona i on se već tada mogao početi graditi. Dapače, Grad već dvije godine za redom u proračunu osigurava 30 milijuna kuna za izgradnju pristupne ceste i infrastrukture za potrebe Stadiona u želji da prati investitora u realizaciji. Ali investitor je promijenio svoj plan i odlučio osim stadiona ondje graditi i hotel te trgovački centar. Za takvo što moralo se pristupiti izmjenama Prostornog plana i GUP-a što je Grad također napravio. Pitanje koje je otvoreno je gradnja na pomorskom dobru, a s njom se mora usuglasiti nadležno ministarstvo i Primorsko-goranska županija.
Dakle, za kvalitetno obavljanje gradonačelničke dužnosti vrlo je bitno poznavanje nadležnosti, ali i poštivanje zakona. U suprotnom, u populističkom je pristupu moguće učiniti velike, nenadoknadive greške. Bilo koji ozbiljni kandidat za gradonačelnika toga bi trebao biti svjestan.
Razumijevanje nadležnosti. Informiranost o ulaganjima Grada Rijeke u riječki KBC.
U isti red razumijevanja nadležnosti ide i prozivanje Grada i lokalne politike za stanje u riječkoj bolnici, odnosno Kliničkom bolničkom centru. KBC-om Grad ne upravlja, Grad nije osnovao KBC, i nad KBC-om Grad nema de facto nikakvu nadležnost. Svi su klinički bolnički centri u Hrvatskoj, pa tako i riječki KBC u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Kako bi onda stanje u kojem je naša bolnica mogao biti grijeh lokalne vlasti? Tim više što je ova lokalna vlast, mimo svojih obaveza i nadležnosti, do sada već bolnici za razne oblike pomoći dodijelila preko 7 milijuna kuna, odrekli smo se naknade veće od 100.000,00 eura godišnje za korištenje gradskih nekretnina u kojima djeluje Dječja bolnica, a za izgradnju nove bolnice na Trsatu odavno smo kao Grad ispunili sve svoje obaveze te je do sada, kroz vrijednost darovanog zemljišta, imovinsko – pravnu pripremu i kroz odricanje od komunalnoga doprinosa u projekt nove bolnice Grad uložio oko 45 milijuna kuna.
Dakle, kad se proziva krivce za bilo što, s ambicijom da se postane gradonačelnik, treba to činiti ipak malo odgovornije i iz pozicije bolje informiranosti o opće poznatim stvarima.
Gradska knjižnica
Što se tiče gradske knjižnice, nakon što je projekt knjižnice preoblikovan, i lokacijom i financijski, a to je učinjeno po dolasku ekonomske krize i po odgovornoj procjeni da će ga biti nemoguće financirati i graditi po planovima kakvi su postojali prije krize, on se nastavio razvijati unutar kompleksa Benčić. Danas možemo sa zadovoljstvom zaključiti da je ta odluka bila ispravna jer je realizacija knjižnice, kao i revitalizacija cijele zone Benčića sada sasvim izgledna i to financiranjem kroz dostupna sredstva namijenjena urbanoj aglomeraciji, i kroz bespovratna sredstva za razvojne projekte baštine.
Angažiran i odgovoran gradonačelnik, gospodine Koljanin, mora donositi i takve, u određenom trenu nepopularne odluke čiji se dosezi mogu vidjeti tek nekoliko godina kasnije, a za to vrijeme mora biti spreman stoički otrpjeti kritike onih koji ne razumiju ni težinu, ni budućnost, ni realne okvire takvih odluka.
Brod Galeb
Što se Galeba tiče, taj brod je ministar Biškupić proglasio kulturnim dobrom, a ne ni SDP ni ja osobno, pa čak ni sam Tito koji je na njemu plovio. U tom smislu, naše ulaganje u održavanje broda do njegovog uređenja i stavljanja u funkciju kao objekta kulturne baštine nije „nepotrebno trošenje proračunskih novaca“ nego zakonska obaveza. A to što Galeb izaziva političke i ideološke podjele pa bi ga se zbog toga gospodin Koljanin odrekao, najbolje pokazuje do koje mjere je prisutan nedostatak vizije i nemogućnost adekvatnog nošenja sa situacijama pritiska javnosti. Naime, brod Galeb je, unatoč svim političkim i ideološkim podjelama, a zahvaljujući dobroj pripremljenosti projekta upravo prošao 5. fazu postupka dodjele bespovratnih sredstava EU fondova u pripremi i provedbi integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine.
Europski izvori financiranja
Čini mi se da bi se gospodin Koljanin rado bavio mnogim stvarima kojima se s pozicije gradonačelnika nije uopće moguće baviti jer su izvan nadležnosti lokalne uprave, a istovremeno bi se odricao projekata za koje je lokalna vlast nadležna i za koje upravo ova lokalna vlast koja mu djeluje umorno i potrošeno, uspijeva pronaći europske izvore financiranja.
Iskreno, gospodine Koljanin, ne razumijem kako bi umorni gradonačelnik mogao osigurati, primjerice, u samo jednom, ovom mandatu, 410 milijuna kuna za izgradnju 53 kilometra vodovoda i 77 kilometara kanalizacije u Rijeci i okolnim općinama. A još manje mogu zamisliti iz koje je to pozicije umorne i potrošene kolotečine moguće stvoriti 1,7 milijardi kuna i raditi na najvećem projektu u vodno-komunalnom sektoru koji se trenutno priprema u Hrvatskoj, a kojim će Rijeka i riječko područje dobiti novi Centralni uređaj za pročišćavanje na Delti, 200 kilometara nove kanalizacije i stotinjak kilometara vodovodnih ogranaka. Vjerujte, 1,7 milijardi kuna ne pada s neba umornim i potrošenim gradonačelnicima.
Svi su dosadašnji uspjesi kao i oni koji nas očekuju u ispravno usmjerenim projektima koje odgovorno vodimo, rezultat vrlo angažiranog rada, odgovornog donošenja odluka i velike posvećenosti poslu. Pritom ne govorim samo o sebi, nego i o svim mojim suradnicima.
Dan državnosti, Dan neovisnosti ili Dan domovinske zahvalnosti?
I samo još jedna napomena, netočno je da su gospodina Olivera Frljića, bivšeg intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeku dovele SDP-ove strukture. Gospodina Frljića je, zbog njegove biografije i uspješnog rada, za intendanta predložilo Kazališno vijeće, potvrdilo Gradsko vijeće i Ministarstvo kulture. Također je netočno da je gospodin Frljić ikada politizirao s Danom državnosti. Naime, Dan državnosti obilježava se 25.6., a tog datuma, u vrijeme intendanture gospodina Frljića, 2015. kao i 2016. godine u HNK Ivana pl. Zajca (kao ni oko, ispred ili na HNK-u), nije se događalo baš ništa. Stoga zaista ne znam što je to moglo jako zasmetati gospodina Koljanina na Dan državnosti a da je povezano s našim kazalištem ili Oliverom Frljićem. Moguće je, međutim, da je gospodin Koljanin pomiješao nazive hrvatskih državnih praznika do kojih mu je, navodno, jako stalo.