Lokalni izbori se bliže pa se i uobičajeno lupetanje o Rijeci u bankrotu intenzivira. Prednjači s time u posljednje vrijeme saborski zastupnik Miletić. Ne znam koje su njegove kvalifikacije da tako suvereno daje ocjenu o financijskoj poziciji ičega pa tako i Grada Rijeke. Valjda će se netko od novinara sjetiti pitati ga to jednom, do tada mogu samo pretpostaviti da mu se, kao onomad Padre Pio u vezi uskih majica, obratio Sveti Matej, zaštitnik, između ostalog, bankara, računovođa, financijskih analitičara i poreznika. No, kako bilo, Miletić će morati stati u red i sačekati jer već 20-ak godina iščekujemo bankrote koje su predviđali razni analitičari istog ili višeg ranga od Miletića. Podsjetit ću samo na veće, redom.

Obveznice za izgradnju bazenskog kompleksa na Kantridi, 2006. godine. To je bio jak bankrot u pokušaju, puno analitičara ga je predvidjelo – no nije se dogodio, a obveze su davno otplaćene. Moguće da je Miletiću promaklo ovo zaduženje za kompleks bazena, možda se tada oporavljao od, kako sam kaže, huliganske faze. U međuvremenu, Rijeka je dobila globalno reprezentativan objekt, održana su brojna natjecanja svjetskog ranga, kompleks je ostvario oko 2,5 milijuna posjeta građana i/ili sportaša, itd. Ali, što je to sve skupa u usporedbi s traumom od iščekivanja bankrota koji se nije dogodio.

Godina 2008. donijela je zaduženje Rijeka sporta za izgradnju Centra Zamet te ostalih objekata sporta i tehničke kulture. Isto dobar bankrot, koji je jako odjeknuo u lokalnoj zajednici financijskih i ostalih analitičara. Još ga doduše čekamo, kad će – ne zna se, no zaduženja se uz jedno refinanciranje uredno otplaćuju. Stanovnici Zameta su dobili reprezentativan prostor koji predstavlja društveni, sportski i poslovni centar zapadnog dijela grada i gdje se osim dvorane nalaze knjižnica, ured Mjesnog odbora, brojni komercijalni sadržaji, trg, javna garaža, itd. Osim centra Zamet izgrađena je ovim nepostojećim bankrotom i Atletska dvorana na Kantridi, Astronomski centar na Vežici, a obnovljeni su i brojni drugi sportski objekti. Vjerojatno je i to sve Miletiću promaklo, jer kroz to se vrijeme, moguće, bavio radom s mladima u glazbi, specifičnije upjevavanjem grupa mladih za zborno izvođenje spornih  pozdrava i ostalih uspješnica vodećeg hrvatskog kantautora pastirskog rocka. Kao legalist, naravno.

Evo nas i kod aktualnog bankrota. Još uvijek iščekujući sve prethodno navedene bankrote, „financijski onemoćao“ Grad Rijeka se sredinom 2018. zadužio u iznosu od 168 milijuna kuna za realizaciju kapitalnih projekata (ne za Galeb, znam da žulja, nego za Cigleni i T-objekt u sklopu kompleksa Benčić i energetsku obnovu 10-ak zgrada vrtića i osnovnih škola). Sad će stvarno bankrotirati, kažu analitičari. Doduše, financijska tržišta ne misle baš tako jer se grad zadužio po kamatnoj stopi od 1,59% dok se Republika Hrvatska, u istom periodu i čak na kraći rok, predvođena „nikad boljim ministrom financija i financijski nikad stabilnija“ zadužila po stopi od 2,375% (RHMF-O-297A). Kako i bez Svetog Mateja valjda znamo da je premija za rizik integralni dio izračuna visine kamatne stope, a država (bilo koja, pa čak i Hrvatska) u pravilu najmanje rizičan dužnik na bilo kojem financijskom tržištu, ostaje nejasno kako to profesionalci na financijskom tržištu, suprotno od Miletića i ostalih financijskih analitičara tog ranga, procjenjuju kreditni rizik Grada Rijeke vrlo niskim – pa ga financiraju čak i povoljnije nego najmanje rizičnog dužnika na tržištu.

Zbunjujuće, znam. Možda Sveti Matej opet uleti s pojašnjenjem. Ali ako nas ne ubije tih 168 milijuna kuna za muzeje, vrtiće i škole, onda će nas sigurno 44 milijuna kuna „za Galeb“ iz 2019., mada se uopće u cijelosti ta sredstva ne odnose na Galeb, nego i na Palaču Šećerane. Ali koga to briga, u glavama lokalnih financijskih analitičara Galeb ionako već košta negdje od 150 milijuna do milijarde kuna, pa je izlišno i objašnjavati. Uglavnom, to zaduženje ostvareno je po 1,25% na rok od 10 godina, i nema usporedivog zaduženja RH u tom periodu, iako bi trend od 1,59% do 1,25% trebao biti jasan, čak i bez intervencije Sv. Mateja.

Osim ovih većih bankrota Grada Rijeke, desio se u proteklim godinama i niz manjih bankrota, uzrokovanih što Gradskim zaduženjima što zaduženjima ustanova uz jamstva Grada. Svašta nas je tu u bankrot otjeralo: nabave autobusa, izgradnja garaža, izgradnja plinske infrastrukture, izgradnja novih dječjih vrtića, obnove vrtića i škola, nabave komunalne opreme i tako redom dalje. Imamo i sezonske bankrote svake godine radi likvidnosti, a za detalje o njima preporučam javiti se Hrvoju Buriću, koji u pravilu proglasi jedan bankrot Grada godišnje. Ima sada i vremena jer je od silne brige za gradske financije i sam profesionalno bankrotirao, što ga na neki način konačno i čini stručnjakom za to područje.

Opet, razumijem da su ovi recentniji bankroti Miletiću promakli, bavio se mladima, na teret poreznih obveznika kroz školski predmet koji je u najmanju ruku diskutabilnog doprinosa kurikulumu primjerenom 21. stoljeću, ali hajde, barem nije financije predavao. I pritom je sigurno vjerodostojno i principijelno zazirao od politike jer kako sam reče: „Da prostite, politika je kurva, a ja nikada nisam volio lake ljude. Stoga, dalje od mene. Hvala“

Za kraj o ratnim zločinima. Detaljnije nekom drugom prilikom, samo bih napomenuo da bi bilo za očekivati da netko iz udruga proizašlih iz Domovinskog rata, posebno s riječkog područja i u vezi riječkih postrojbi, reagira na možda najskandalozniju izjavu u moru skandaloznih izjava dotičnog, kad već voditelj nedavnog N1 Pressinga nije, a ta glasi: „HOS je jedina postrojba u Domovinskom ratu čiji niti jedan pripadnik nije počinio ratni zločin.“

„Daj, hellou?!“ kako bi on sam rekao. Koji svetac mu je to došapnuo? Osim što je izjava teška i odvratna laž jer postoje pravomoćne presude koje tvrde suprotno, strahovito je uvredljiva prema drugim postrojbama čiji članovi zaista nisu činili zločine. Posebno riječkim, u koje se dotični licemjer redovito zaklinje.