Novi list je 26. veljače na čak pet velikih novinskih stranica donio članke pod zajedničkim alarmantnim naslovom: „Država može blokirati račun Grada Rijeke u svakom trenutku“. Samo dva dana kasnije objavili su i nastavak ove teme pod naslovom “Je li kumulirani minus prešao 500 milijuna kuna?”
Tema se zapravo tiče nalaza Državne revizije o proračunskom poslovanju Grada Rijeke iz 2013. godine i 2015. godine, a u objavljenim člancima nisu navedene mnoge činjenice, netočno je napisano da novinarima nisu dostupni podaci o stanju proračuna Grada Rijeke i iznesen je niz neistina.
Zato sam Novom listu uputio ispravak na navedene članke.
Napisao sam da ne bježim od činjenice da je proračunsko poslovanje Grada Rijeke u godinama krize bilo otežano, ponekad i vrlo teško, ali da katastrofične interpretacije prema kojima “država može blokirati račun Grada Rijeke u svakom trenutku” ipak ne stoje.
Naime, riječ je o podacima iz 2013. i 2015. godine, a obzirom da je danas 2017. godina, država bi, da je za to postojao razlog, takvo što već učinila. A zašto Novi list baš sada, niti tri mjeseca prije lokalnih izbora, izvlači iz naftalina revizijske podatke stare dvije odnosno četiri godine, čitatelji će, siguran sam, procijeniti sami.
„Dug“ državi od prodaje stanova namjenski uložen u POS-ove stanove
Autorica teksta tvrdi da država nije blokirala račun Grada Rijeke zbog duga o 56,8 milijuna kuna od prihoda od prodaje stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo samo zbog “dobre volje Ministarstva financija”. No, to nije točno.
Naime, još 1991. godine donesen je Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo po kojem su prodavani stanovi građeni u bivšoj državi – gradila su ih tadašnja društvena poduzeća i stambeni fondovi, a građani koristili temeljem priznatog stanarskog prava. Istim zakonom, nositeljima stanarskog prava omogućeno je da stanove koje su koristili plate obročno u razdoblju od maksimalno 32 godine, a naplaćena sredstva prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave koja je stanove prodavala. Općine i gradovi su, dakle, prodavali svoje stanove kao i stanove koji su predani na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu.
Isto tako, navedeni zakon definirao je i namjenu na ovaj način prikupljenih sredstava – novac koji se ostvari prodajom tih stanova doznačuje se u visini od 55% u državni proračun, dok 45% sredstava zadržava prodavatelj, u ovom slučaju Grad Rijeka, i koristi za rješavanje stambenih pitanja socijalno ugroženih osoba. No, kada je 2001. godine pokrenut program Društveno poticane stanogradnje, Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji proširena je namjena korištenja prikupljenih sredstava po ovoj osnovi pa tako Zakon kaže: “Financijska sredstva potrebna za poticanje stanogradnje prema ovom Zakonu jedinica lokalne samouprave osigurava u svom proračunu. Jedinica lokalne samouprave može sredstva ostvarena prodajom stanova prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, uz namjene propisane tim Zakonom, koristiti i za pribavljanje građevinskog zemljišta, podmirenje troškova komunalne infrastrukture, priključaka i drugih troškova vezanih za izgradnju, kao i za kupnju stanova prema odredbama ovoga Zakona. Po ovom zakonu, Grad Rijeka je sudjelovao u projektima gradnje POS-ovih stanova na Srdočima, Škurinjama, Rujevici, Drenovi i Hostovom bregu gdje je izgrađeno ukupno 586 stanova u koje je Grad Rijeka uložio 130 milijuna kuna za zemljište, za priključke na komunalnu infrastrukturu i za doprinose. Dakle, Grad je temeljem Zakona o POS-u prikupljenih 57 milijuna kuna za koje Državna revizija drži da su trebala biti uplaćena u Državni proračun, namjenski uložio u programe POS-a. To, nažalost, u nalazu Državne revizije ne stoji.
Imovina Grada deseterostruko veća od njegovih financijskih obaveza
Ipak, treba reći i da je Grad Rijeka, u suradnji s Državnom revizijom, u postupku donošenja Plana mjera za pokriće manjka koji će biti preložen Gradskom vijeću na usvajanje. Tako će, ukoliko ipak bude potrebno državi prenijeti ova namjenski uložena sredstva i to biti u spomenutom Planu. Tu je važno istaknuti i da je nefinancijska imovina Grada Rijeke (građevine i zemljišta) vrijedna čak 6,7 milijardi kuna, a samo u posljednjih pet godina povećana je za gotovo milijardu kuna što pak znači da se ulagalo – gradili su se vrtići, sportski objekti, ceste i slično. Dakle, katastrofičari mogu odahnuti jer imovina Grada više nego deseterostruko veća od njegovih financijskih obaveza.
Tko duguje Gradu?
Dalje, nenaplaćena potraživanja Grada Rijeke na dan 31.12. 2016. iznose čak 167.372.000,00 kn, a od toga su najveći dužnici baš oni u kojima Republika Hrvatska ima svoje udjele: “3. maj MID” u iznosu od 17.120.000,00 kn, od čega je 9,5 milijuna kuna nedospjeli dug koji je predmet sklopljene predstečajne nagodbe, Lučka uprava Rijeka 2.320.000,00 kn nedospjelog duga te Luka Rijeka d.d. s 760.000,00 kn i tako dalje. Stoga, ukoliko bi država, kako to predviđa Novi list, nekim slučajem “blokirala” račun Grada, onda bi Grad mogao “sjesti” i na račune tvrtki u vlasništvu ili suvlasništvu Republike Hrvatske, ali i na račune brojnih poduzetnika koji zbog krizom otežanog poslovanja nisu podmirili svoja dugovanja. No, gradska uprava to ne čini i za sada neće učiniti jer cilj je razvoj i poticanje gospodarstva i blokada nečijeg računa zadnje je sredstvo za kojim će Grad Rijeka posegnuti.
Koga Grad oslobađa plaćanja?
Kad već govorim o ovoj temi reći ću i da Dječja bolnica Kantrida kao javna državna medicinska ustanova godinama djeluje u objektima koji su vlasništvo Grada Rijeke i za njihovo korištenje ne plaća nikakvu naknadu. Radi se o oko 7 tisuća četvornih metara bolničkog prostora za koje bi zakup, da se naplaćuje, recimo posljednjih deset godina, iznosio čak 13 milijuna kuna. Ukoliko bi se u naplatu uključila i cijela zona koja je u funkciji bolnice, dakle zemljište i interne prometnice, zakupnina bi iznosila daljnjih 23 milijuna kuna. Ako bi se pak isto sagledalo kao zakup neizgrađenog zemljišta, zakupnina bi iznosila nešto povoljnijih, ali još uvijek velikih 8 milijuna kuna. Kada bi se tome pridodalo gradsko zemljište koje koristi “Riječka bolnica“, zakupnina bi narasla za još milijun kuna. Dakle, propuštanjem naplate zakupnine od javne državne medicinske ustanove, Grad je u deset godina “izgubio“ prihod između 22 i 37 milijuna kuna.
Isto tako, da Grad Rijeka naplaćuje korištenje zemljišta na prostoru bivše vojarne Trsat na kojem je danas Kampus i gradi se nova bolnica, Sveučilištu bi za najam još neizgrađenog prostora godišnje naplaćivao najmanje 2 milijuna kuna godišnje. Također, da se plaća, najam dviju zgrada koje je Grad dodijelio Sveučilištu i u kojima su danas Akademija primijenjenih umjetnosti i Znanstveno-tehnološki park iznosio bi, prema važećem cjeniku, oko 92 tisuće eura godišnje. No, Grad Rijeka je, u javnom interesu, prostor bivše vojarne na Trsatu odlučio prepustiti za gradnju nove bolnice i Kampusa, bez ikakve naknade. Vjerujem da država i o tome vodi računa, kad već govorimo o obavezama Grada prema državi.
Zaduženja komunalnih tvrtki ne služe za pokrivanje likvidnosti Grada
Novinarka tvrdi i da Grad Rijeka zadužuje svoje tvrtke i komunalna poduzeća te iz tih kredita pokriva vlastitu nelikvidnost. Ni to nije točno. Likvidnost Grada nema nikakve veze sa zaduživanjem komunalnih tvrtki. Ta se poduzeća zadužuju isključivo kako bi realizirala svoje projekte, primjerice Autotrolej da kupi nove autobuse, Vodovod i kanalizacija da izgradi nove kilometre vodovodne ili kanalizacijske mreže, Energo za nove toplovode ili plinovode.
„Preneseni manjak“ sve manji
Kao što sam rekao, u tekstovima se barata podacima iz 2013. i 2015. godine, no ne bavi se činjenicom da je danas stanje ipak bolje te su vidljivi pozitivni trendovi. Tako su, prema Financijskim izvještajima za 2016. godinu, odnosno posljednjih podacima koji su analizirani, ostvareni prihodi proračuna Grada Rijeke u iznosu 690,6 mil. kn što je više u odnosu na 2015.g., dok su rashodi 690,8 mil. kn i manji su u odnosu na prethodnu godinu. Ukupni preneseni manjak na kraju 2016. godine iznosi oko 247 milijuna kn. Riječ je manjku koji se generirao kroz godine, zato se i zove „preneseni manjak“ i događao se iz različitih razloga koje niže pojašnjavam. U prosjeku se kretao oko 30 milijuna kuna godišnje. No u 2016. godini taj godišnji manjak iznosi tek 254 tisuće, što je, složit ćete se, bitno manje od 30 milijuna.
Kako je nastajao „preneseni manjak“?
Dakle, sve do sada poduzete mjere smanjivanja rashodovne strane i pronalaženje novih izvora financiranja (prvenstveno iz EU fondova) i bolje ostvarenje vlastitih prihoda, imaju učinka, i to unatoč činjenici da je više poreznih reformi koje je posljednjih godina provodila centralna država išlo isključivo na štetu gradova, općina i županija i unatoč gospodarskoj krizi koja je dobrano je naštetila gradskom proračunu. Naime, spomenutim poreznim reformama Grad Rijeka izgubio je najmanje 60 milijuna kuna godišnjih prihoda, a sličan je efekt na proračun imala i kriza. Tako su razlog ostvarenom minusu neostvareni planirani prihodi od: poslovanja (porezi, pomoći, od imovine, od komunalne naknade i doprinosa,) i od prodaje nefinancijske imovine (zemljište i građevinski objekti). Ovome svakako treba pridodati i da se Grad u doba najžešće gospodarske krize niz godina odricao značajnih prihoda provođenjem Anti-recesijskih mjera, i to kroz 4 konkretne mjere: smanjenje mjesečne zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Rijeke za 10% svim poslovnim subjektima neovisno o vrsti djelatnosti, te za dodatnih 10% za 30-ak proizvodnih i proizvodno-uslužnim djelatnosti kod kojih se očekivao najveći pad obujma poslovanja, zatim smanjenje mjesečnih davanja po osnovi komunalne naknade za poslovne prostore i za građevna zemljišta koja služe u svrhu obavljanja proizvodnih djelatnosti i djelatnosti restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane, zatim smanjenje mjesečnog iznosa spomeničke rente u zoni 1 za 20% poslovnim subjektima koji se nalazi na području te zone i konačno poticanje poduzetnika s područja Grada Rijeke kroz program depozitnog kreditiranja gospodarskih subjekata i subvencioniranje kamatne stope u funkciji poticanja gradskog turizma i proizvodnje. Učinak navedenih mjera na proračun Grada bilo je direktno vraćanje poduzetnicima cca 15 milijuna kuna svake godine.
Ukupna zaduženost tiče se dugoročnih kredita a ne jedne proračunske godine
Autorica piše i o ukupnoj zaduženosti Grada Rijeke, no i tu nedostaju podaci bitni za potpuno razumijevanje situacije. Prije svega, prema zakonu o proračunu, ustanove kojima je Grad osnivač i trgovačka društva u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Grada mogu se dugoročno zadužiti samo za investicije i uz prethodnu suglasnost predstavničkog tijela.
Na dan 31.12.2015. godine stanje nedospjelih obveza (glavnice i kamate) po dugoročnim kreditima ustanova kojima je Grad osnivač i komunalnih ili trgovačkih društava u vlasništvu ili većinskom vlasništvu Grada, a za koje je Grad izdao suglasnosti za zaduženje iznosile su nešto više od 400 milijuna kuna. No, radi se o iznosu nedospjelih obveza po dugoročnim kreditima uključujući obvezu za otplatu glavnice i obvezu za otplatu kamate na 31.12.2015., budući su dugoročni krediti ugovoreni s otplatom kroz duži niz godina, tako da kod pojedinih zaduženja rok otplate traje do 2034. godine. Inače, riječ je o zaduženjima za nove vrtiće, sportske objekte, ceste, vodovodne i kanalizacijske cijevi, obnovu škola.. A očito treba objasniti i da je svaka investicija dugoročna te da nitko pametan, niti u privatnom niti u javnom sektoru, ne investira iz tekuće likvidnosti već prikuplja sredstva na financijskom tržištu za dugoročne investicije velike vrijednosti.
Isto tako, Gradsko vijeće većinu suglasnosti za zaduženje pravnih osoba i ustanova, dalo je prema odredbama tada važećeg Zakona o proračunu po kojem dane suglasnosti nisu ulazile u opseg mogućeg zaduženja jedinica lokalne i regionalne samouprave, a također su u tim godinama proračunski prihodi bili znatno veći od prihoda ostvarenih u 2015. godini. Slijedom toga, da nije bilo svima poznate gospodarske krize te već spomenutih izmjena poreznih propisa koji su redovito išli na štetu proračuna gradova, općina i županija koje su snažno utjecale na smanjenje proračunskih prihoda, i zaduženost grada bi bila znatno manja. Naravno, ta zaduženost je rezultat velikog investicijskog ciklusa koji je započeo prije 2008. godine, a tijekom kojeg su izgrađeni brojni objekti, financirani isključivo iz gradskog proračuna, dakle bez pomoći centralne države ili Županije, što nije realizirao niti jedan drugi grad u Hrvatskoj.
Treba reći i da je krajem prošle godine, Gradsko vijeće Grada Rijeke dalo suglasnost TD Rijeka sport za refinanciranje postojećeg kredita kojim su izgrađeni i rekonstruirani sportski objekti i objekti tehničke kulture čime će se smanjiti godišnje obveze po osnovi otplate postojećeg kredita budući da se u proračunu Grada osigurava najveći dio sredstava za otplatu kredita Rijeka sportu i to kroz otplatu robnog zajma za preuzete sportske objekte kao i kroz sufinanciranje otplate kredita. Refinanciranjem su postignuti povoljniji uvjeti otplate odnosno niža kamatna stopa i to u kunama (čime je u potpunosti odstranjena mogućnost valutnog rizika) i dulji rok otplate kredita na 15 godina (postojeći kredit je imao krajnji rok otplate do 2021.) odnosno smanjen je prosječni godišnji iznos otplate za oko 22 milijuna kuna. Teško da bi komercijalna banka Gradu Rijeci na javnom natječaju ponudila tako povoljne uvijete kada bi financijska slika grada bila tako katastrofična kako to sugerira Novi list.
Gradske obveznice su otplaćene. Na isti način sve se druge kreditne obaveze redovno otplaćuju. Kreditne obaveze se tako smanjuju.
Nadalje, tijekom 2016. godine su u potpunosti otplaćene gradske obveznice za izgradnju novih bazena na Kantridi, a krediti ustanova i trgovačkih društava se redovno otplaćuju. Konačno, otplatom gradskih obveznica i povoljnim refinanciranjem kredita Rijeka sporta (produljen rok otplate i niža kamatna stopa), smanjene su godišnje obveze po kreditima. Grad je u ranijim godinama izdao jamstva svojim trgovačkim društvima za zaduživanje, no ta obveza financijski ne tereti proračun Grada jer trgovačka društva uredno ispunjavaju svoje kreditne obveze. Isto tako, sve dugoročne kreditne obveze Grada i njegovih trgovačkih društava i ustanova se redovito otplaćuju.
Spomenut ću i ove podatke – na dan 31.12.2016. godine nedospjele obveze Grada po osnovi kredita iznosile su 362,63 milijuna kuna i dospijevaju na naplatu od 2017. godine do 2036. godine, a godišnji prosjek iznosi 50,3 milijuna kuna.
Nedospjele obveze po kreditima ustanova u vlasništvu Grada u iznosu od 50 milijuna kuna dospijevaju pak na naplatu od 2017. do 2027. godine s godišnjim prosjekom od 11,8 milijuna kuna.
Nedospjele obveze trgovačkih društava u većinskom vlasništvu Grada po osnovi kredita u iznosu od 327 milijuna kuna dospijevaju pak na naplatu od 2017. do 2034. godine s godišnjim prosjekom od 28,3 milijuna kuna.
Ukupni pak godišnji prosjek za sve kredita Grada, ustanova i trgovačkih društava iznosi 90,4 milijuna kuna dok je u 2015. godini iznosio 149,0 milijuna kuna. Dakle, godišnje opterećenje po osnovi kredita opada i opadat će u narednim godinama. Toliko o katastrofičnim prognozama Novog lista.
Obzirom da je Novi list, ponavljam, obradio podatke iz 2013. i 2015. godine iznesen je i podatak da se kasni s uplatnom sredstava proračunskim korisnicima. No, danas se, proračunskim korisnicima uredno i na vrijeme isplaćuju sredstva za redovno poslovanje, pa tako i riječkim vatrogascima koji se spominju u tekstu.
Dalje, ukupne obveze Proračuna Grada Rijeke po Financijskom izvještaju za 2016.g. iznose 600.870.718 kn, no od toga je dospjelo za plaćanje do 31.12.2016. tek 174.742.659 kn (uključujući obavezu prema Državnom proračunu za stanove). Nedospjele obaveze tako iznose 426.128.059 kn i dospijevaju u narednim godinama, sve do 2036. godine. Ukupne obveze se smanjuju u odnosu na prethodne godine, jer su u 2015. godini iznosile 623,9 milijuna kuna, a u 2014. godini 659,9 milijuna kuna.
Da pojasnim, riječ je o ukupnim kreditnim zaduženjima i ona se ne mogu prikazivati kao obaveza u jednoj godini. Naime, to bi bilo kao da se građanin, kada, primjerice, kupi automobil vrijedan 100 tisuća kuna i za njega se kreditno zaduži na sedam godina, takav njegov potez tumači na način da iz svog budžeta u samo jednoj godini ima obavezu od tih sto tisuća kuna, puls kamate. Takva logika, naravno, ne drži vodu.
Otpisi dugova
Reći ću i da je Grad Rijeka, kao vjerovnik u 107 sklopljenih predstečajnih nagodbi, uključivo i nagodbu s Novim listom, otpisao 7.637.683,87 kn. Samo u 2016. godini otpisano je 4.044.865,96 kn te je ostalo za naplatu 12.783.939,31 kn za 78 predstečajnih nagodbi. Također, Grad Rijeka je temeljem „Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja“ po pojedinačnim zahtjevima dužnika temeljem propisanog „socijalnog“, „imovinskog“ i drugih uvjeta otpisao 1.880.246,95 kn. Isto tako, Grad Rijeka je na temelju pravomoćnog rješenja o zaključenju stečajnog postupka nad pravnom osobom ili u postupku likvidacije, na temelju pravomoćnog rješenja o brisanju pravne osobe iz sudskog registra, otpisao javnih i nejavnih prihoda 13.772.549,49 kn.
Što je uvjetno mišljenje Revizije?
Autorica dalje spominje kako je Državna revizija Gradu Rijeci dala “uvjetno mišljenje”. Pa da razbijem i tu misteriju – od 2012. do 2016. godine ista je revizija uvjetno mišljenje dodijelila ukupno 969 puta, bezuvjetno 427 puta, a nepovoljno 12 puta i to revidirajući državni proračun i njegove korisnike, lokalne jedinice, političke stranke nezavisne zastupnike i članove predstavničkih tijela te druge korisnike proračuna. Što se tiče samo lokalnih jedinica, u koje spada i Rijeka, u istom je periodu Državna revizija dodijelila uvjetno mišljenje čak 381 put, a bezuvjetno nekoliko puta manje, 91 put. Nepovoljnih nalaza nije bilo. U 2013. godini pak, od lokanih jedinica 17 ih je dobilo bezuvjetno mišljenje, a 64 uvjetno dok je u 2015. godini 68 njih dobilo uvjetno mišljenje, a 18 bezuvjetno. Dakle, jasno je da uvjetno mišljenje Revizije i nije toliko katastrofično koliko to nastoji prikazati Novi list.
A da stvar bude razumljivija, prema definiciji uvjetno mišljenje se, među ostalim, daje kada “se poslovanje u manjoj mjeri nije obavljalo u skladu s važećim propisima” te da “upućuje na pozitivno mišljenje, ali i na jasno isticanje razloga zbog kojeg se daje uvjetno mišljenje”. Inače, mišljenje se daje u četiri stupnja od nepovoljnog i suzdržanog prema uvjetnom i bezuvjetnom, ovisno o broju i značaju utvrđenih nepravilnosti.
Uvođenje Riznice. Realizacija projekata EU sredstvima.
Što se pak sustava evidentiranja i naplate potraživanja tiče, tu treba reći da je u tijeku uvođenje Riznice u dijelu analitičkog knjigovodstva potraživanja kao i da je planirana reorganizacija u tom dijelu poslovanja.
Moram se osvrnuti i na “nerealizirane projekte” Grada Rijeke koji se obrađuju u ovim tekstovima i na sredstva do sad utrošena u te projekte te napomenuti da se nipošto ne radi o izgubljenom novcu, kako se to može iščitati iz Novog lista. Naime, svi će ti projekti u konačnici i biti realizirani, među ostalim i sredstvima iz fondova EU, a zastoj u njihovoj provedbi dogodio se isključivo zbog gospodarske krize. Uostalom, preduvjet za dobivanje EU sredstava je postojanje projektne dokumentacije.
Proračun Grada Rijeke nije tabu tema!
Reći ću nešto i o tvrdnji novinarke da je “proračunsko poslovanje Grada Rijeke dugogodišnja tabu tema” što, naravno, nije točno.
Naime, nalazi Državne revizije kojima se bavio Novi list u ovim tekstovima su, kao što sam rekao, dvije i četiri godine stari, odavno su prezentirani javnosti, a o njima je raspravljalo i Gradsko vijeće Grada Rijeke na svojim sjednicama te u konačnici i usvojilo izvješća, a nalaze se i na službenom web portalu Grada Rijeke.
O nalazima Revizije mediji su izvještavali u nekoliko navrata pa tako i Novi list čiji dosadašnji napisi o ovoj temi nisu bili ovako fatalistički. Zbog svega, ne preostaje mi ništa drugo osim zaključka da je Novi list, nažalost, očito odabrao stranu za koju navija u političkoj borbi uoči lokalnih izbora.
Konačno, nije točna niti konstatacija novinarke da Grad “ima problem s objavom podataka o trenutnom stanju proračuna” ili da “netko želi sakriti neke od informacija”. Naime, sukladno Pravilniku o financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu upravno tijelo za financije izradilo je financijski izvještaj Grada Rijeke za 2016. godinu koji sadržava financijske podatke iz poslovnih knjiga uz bilješke u kojima se uspoređuju tekući podaci izvršenja proračunskih stavki s podacima iz prethodne godine, te ga je u veljači ove godine dostavilo Ministarstvu financija putem Financijske agencije (FINA). S obzirom na činjenicu da su ovi izvještaji još 21. veljače 2017. godine javno objavljeni i na web stranici Grada Rijeke , tvrdnja o skrivanju informacija samo pokazuje (ne)relevantnost Novog lista u obradi ovih tema. Stoga, da parafraziram novinarku Tomičić, neka čitatelji sami prosude kome je u interesu uskraćivati građanima informaciju o tome da su im friški financijski podaci dostupni na internetu.
Nitko nema razloga ni za kakav strah
I na kraju, moram odgovoriti novinarki koja se pita i “imaju li gradski oci razloga za strah, ako dođe do promjene vlasti?” na lokalnim izborima ove godine, sugerirajući pritom da gradska uprava ustvari krije kriminal. Kratko i jasno – ne, nema razloga za strah. Grad Rijeka, iako postoje manji nedostaci na koje je upozorila Revizija, posluje zakonito, pošteno i u dobroj namjeri, a isto činim i ja obavljajući posao gradonačelnika. Da nije tako, nalaz Revizije ne bi bio uvjetan nego nepovoljan ili suzdržan. Uostalom, moje poslovanje i poslovanje gradske uprave nebrojeno su puta, među ostalim i tragom različitih anonimnih dojava “dobronamjernika”, istraživala razna za to nadležna tijela koja nisu pronašla ništa, iz vrlo jednostavnog razloga – jer ničeg nije niti bilo. Stoga su insinuacije kojima se bavi novinarka Tomičić krajnje uvrjedljive, bezobrazne i neutemeljene, ali i nedostojne daljnjih riječi. Baš zato, neću se spuštati na razinu koju odabrala autorica tekstova.