Hrvatska je upravo proslavila 20 godina od priznanja državnosti. U trenucima u kojima je bila u pitanju opstojnost same naše države i nacije, podršku i priznanje prvenstveno smo tražili i dobili na svom matičnom, europskom kontinentu.
U proteklih dvadeset godina svi smo skupa proživjeli neka vrlo teška razdoblja, iskusili smo i pobjedu i poraz, i ponos i sram. Ali, cijelo to vrijeme, praktički sve korisne promjene, kolikogod bolne bile, u Hrvatskoj su na ovaj ili onaj način bile povezane s Europom, i upravo je taj europski magnetizam, da ga tako nazovem, učinio Hrvatsku liderom u regiji. Sva stremljenja protiv korupcije, sva društvena, politička, ekonomska i druga poboljšanja, uvođenje viših standarda na svim područjima, i mnogošto drugo, sve je to bilo posredno ili neposredno uvjetovano procesima europskih integracija. EU je raznim poticajima pomogla Hrvatskoj da provede složene reforme i dovrši proces tranzicije.
Nakon nedavnog potpisivanja Ugovora o pristupanju, mnogi su u Europi rekli da je ovo bio najduži i najzahtjevniji proces pristupanja ikada, te se upitali da li je mogao i prije završiti. Međutim, nitko ne može osporiti da EU ima apsolutno nezaobilaznu ulogu u pozitivnoj preobrazbi hrvatskog društva.
Ovdje bih citirao parafrazirao nedavnu izjavu predsjednika Josipovića, pa podsjetio da, kao što smo nekad mislili da je Europa raj, danas ima u Hrvatskoj onih koji ju prikazuju kao pakao.Naravno, niti jedno niti drugo nije istina. Hrvati su jedna od najstarijih europskih nacija, Europa je naš dom i oduvijek je to bila. Europska povijest je teška, i sve samo ne jednostavna. Europa je iznjedrila demokraciju, civilno društvo, ljudska prava, prosvjetiteljstvo, individualizam, socijalnu državu, nevjerojatna društvena, ekonomska i kulturna dostignuća. Europljani su na svom i tuđem tlu vodili najkrvavije ratove u povijesti, i upravo smo iz tih strašnih katastrofa mi Europljani naučili puno o toleranciji i boljitku svih vrsta.S obzirom na svjetsku ekonomsku krizu, u posljednje vrijeme mnogi europski intelektualci debatiraju o budućnosti Europe i svjetskog poretka generalno.
U tom traženju novog i povezanijeg svijeta, Hrvatska je stasala do te mjere da može zauzeti svoje mjesto među europskim državama. Možda je proces pridruživanja i stabilizacije bio dug, možda je prošla vlast bila prespora i neučinkovita u njemu, i možda smo i prije mogli završiti pregovore, ali to je sada iza nas. Moramo gledati naprijed, a u novom stoljeću više nema mjesta za izolacionizam.Slušam ovih dana mnoge pozitivne, ali i mnoge negativne komentare. Ima još onih koji pomalo naivno strahuju da u EU nećemo moći proizvoditi vlastiti sir i vrhnje ili peći rakiju, a ima onih – i to nalazim nevjerojatnim – koji EU izjednačavaju s SSSR-om i sličnim povijesnim tvorevinama.Nakon cijelog desetljeća, koliko u Hrvatskoj teče rasprava i proces europskih integracija, teško da itko može reći da su mu informacije uskraćene ili skrivene. Posljednjih su godina svi dokumenti na webu i dostupni onima koji ih žele proučiti.
Slušam i one koji navode primjere zemalja koje su ostale van EU, kao npr. Norveška i Švicarska, zaboravljajući napomenuti da su iste mnogobrojnim državnim ugovorima i financijskim itekako vezane za EU. Isti nekako propuštaju reći i da je Island, koji je nedavno proveo radikalne reforme, koje su privukle pažnju cijelog svijeta, sada ušao u proces pridruživanje Uniji. Zaboravljaju i da je Poljska, još jedna slavenska i bivša socijalistička zemlja, praktički jedina europska ekonomija u kojoj nema recesije. Mislim da ne moram više nabrajati, jer naša zemlja nikada nije imala zatvorene granica, i vjerujem da smo svi putovali u razne europske zemlje, a mnogi od nas u njima studirali ili radili, te da vrlo dobro znamo koliko je tamošnji standard po mnogim najosnovnijim pitanjima bolji. Onima koji se brinu za našu ekonomiju mogli bi se prisjetit da je EU tržište od 500 milijuna stanovnika, na kojem će već prosperitetne hrvatske firme moći još više prosperirati. Mogućnosti koje nam se otvaraju pristupanjem u EU tolike i takve su da Hrvatska sebi teško da može dozvoliti luksuz da ih odbije, i ostane zatvorena, prepuštena sama sebi. Prolaz referenduma naša je jedina šansa za nastavak puta gospodarskog oporavka. Ali, referendum sljedećeg vikenda je puno više od toga, on je ono čemu smo dugo stremili, prilika da zauzmemo svoje mjesto u zajednici naroda i nacija, kao jednaki među ravnopravnima. Jer, ne zaboravimo, svako je združivanje dvostrano, mi ćemo doprinijeti Uniji i obogatiti ju, kao što će Unija doprinositi nama.Što se Riječana tiče, uvjeren sam da će se u svojoj, već nebrojeno puta dokazanoj otvorenosti i u razumijevanju važnosti ovog referenduma i izbora koji je pred njima, glasati za pridruživanje Hrvatske Europi, zajednici čije vrijednosti upravo Rijeka poštuje i pronosi već stoljećima.I još nešto pred sam kraj, u Europi ima mjesta i za euroskeptike što se jasno vidi u radu samog Europskog parlamenta. Dakle, kritike europske birokracije, pojedinačnih slučajeva nedemokratskog ponašanja i kojekakvi drugi problemi, raspravljaju se otvoreno i parlamentarno u Europskoj uniji.
Stoga vas pozivam da sljedećeg vikenda izađete na referendum i date svoj glas za pridruženje Hrvatske EU!
Tekst: V. Obersnel