Nataša Zrilić

Projekt: Regionalna i europska suradnja | Objavljeno:

Nataša Zrilić, viša savjetnica gradonačelnika i specijalistica za razvoj i gospodarstvo, govori o osnivanju Urbane aglomeracije Rijeka, njenoj strategiji i razvojnim planovima te o tome što građani mogu očekivati od ovakvog udruživanja.

Nataša Zrilić

Što je urbana aglomeracija, kakva već iskustva i prakse u Europi postoje u vezi aglomeracija?

Zrilić: Kao prvo, treba reći da Europska komisija u razdoblju 2014.-2020.  provodi svoju strategiju „Europa 2020“. Kroz tu strategiju ona provodi novu politiku, koja je odgovor globalnoj konkurentnosti i zapravo rješavanje posljedica prethodne financijsko-ekonomske krize. U tom kontekstu, odgovor Europe je jedinstven i glasi: Europa mora rasti. Taj rast je od tri vrste. Kao prvo, tu je pametan rast temeljen na novim tehnologijama, znanjima i inovacijama. Potom je tu uključiv rast koji podrazumijeva borbu protiv siromaštva i uključivanje svih socijalnih skupina u društvo. I dakako, ne smijemo zaboraviti i održiv rast koji podrazumijeva zaštitu okoliša i borbu protiv klimatskih promjena, kojima danas u cijelom svijetu svjedočimo. Ta je nova europska  politika, definirana za navedeno sedmogodišnje razdoblje, između ostalog uvidjela da su gradovi odnosno, šire gledano, europska urbana područja – izuzetno veliki i uspješni generatori rasta, kako u pogledu otvaranja  novih radnih mjesta, tako i u pogledu investicija, generalnog društvenog razvoja itd. Nova europska politika jednim je bitnim dijelom usmjerena na gradove, u nastojanju da upravo gradovi budu ti koji će dodatno doprinijeti rastu Europe i njezinoj globalnoj poziciji. Europskom uredbom iz 2013. godine definiran je novi mehanizam poticanja razvoja urbanih područja. Riječ je o mehanizmu koji je poznat kao ITU tj. „Mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja“ (eng. Integrated Teritorial   Investment). To je zapravo suština svih tih globalnih i europskih promjena i kretanja kojima i Grad Rijeka, zajedno s partnerskim gradovima i općinama, nastoji prilagoditi.

Kako je došlo do osnivanja Urbane aglomeracije Rijeka? U tom smislu, koji su pravni i drugi uvjeti zadovoljeni? Tko je začetnik ideje osnivanja urbane aglomeracije i koji su bili praktični koraci u ostvarivanju ideje?

Zrilić: Tijekom 2014. godine vodila se nacionalna diskusija o promjenama u nacionalnom zakonodavstvu u pogledu novih europskih direktiva, a u vezi sa spomenutim ITU mehanizmom. Grad Rijeka, a prvenstveno riječki gradonačelnik,  aktivno su sudjelovali na tim okruglim stolovima. Davali smo prijedloge, od kojih su mnogi i usvojeni. U sklopu mnogih aktivnosti, proveli smo i javno savjetovanje. Nakon toga je Hrvatski Sabor krajem 2014. godine donio novi Zakon o regionalnom razvoju koji je na snagu stupio 1. siječnja 2015. godine. Slijedom svega rečenog, Grad Rijeka je zapravo od početka bio duboko uključen u cijelu diskusiju. Otud smo i dobro znali smo kuda idu promjene i što nas čeka. U tom Zakonu je striktno definirano da četiri najveća grada koja imaju iznad 100.000 stanovnika –Zagreb, Split, Rijeka i Osijek – mogu, ako to žele i ako imaju partnera u svojim susjedima, gradovima i općinama s kojim dijele zajednički prostor, formirati urbane aglomeracije. Tu su pridodana i tri hrvatska grada iznad 50.000 stanovnika –  Pula,  Zadar i Slavonski Brod – koji mogu formirati takozvana veća urbana područja. Postoji  jedna određena pravna razlika u pravnom statusu između Urbanih aglomeracija i Većih urbanih područja, ali ne bih njome dodatno opterećivala ovu temu. U suštini, za urbanu aglomeraciju potrebno je ishoditi odluku ministra, dok se veća urbana područja formiraju na jedan jednostavniji način. Dana 19. veljače  2015. gradonačelnik Obersnel sazvao je četrnaest svojih kolegica i kolega, gradonačelnica i gradonačelnika, načelnica i načelnika, na jedan konzultativni sastanak na kojem je objašnjen cijeli ovaj mehanizam. Dogovor  s tog sastanka bio je da se krene u proces razmatranja odluke o priključivanju Urbanoj aglomeraciji Rijeka tako što svaki grad, odnosno svaka općina, mora putem svojeg Vijeća donijeti odluku da li se uključuje u Urbanu aglomeraciju Rijeka ili pak odbija priključivanje. Taj je proces je započeo 1. ožujka 2015., a završio je krajem osmog mjeseca iste godine. Proces potrajao zato što su neki gradovi i općine po dva puta razmatrali tu tematiku. Naime, kako u većini Statuta postoji odredba da od prvog do drugog razmatranja neke odluke treba proći dva mjeseca, cijela se priča malo protegnula. Bez obzira na duljinu, mi sudimo da je cijeli proces bio i kvalitetan i demokratski. Tijekom procesa, odluku je razmotrilo svih četrnaest jedinica lokalne samouprave, uključujući i  Grad Rijeku. Od tih četrnaest, njih deset danas čini Urbanu aglomeraciju Rijeka.  

Koji su se gradovi i općine pridružili Urbanoj aglomeraciji Rijeka?

Zrilić: Krećući s liburnijske strane, to su Općina Mošćenićka Draga, Općina Lovran, Grad Opatija,  Grad Kastav, Općina Viškovo, Općina Klana, Općina Čavle, Grad Kraljevica, Općina Kostrena i – na koncu –   Grad Rijeka.

Grad Rijeka nositelj je procesa Strateškog planiranja Urbane aglomeracije Rijeka i kao takav koordinira Strategiju razvoja Urbane aglomeracije za razdoblje od 2016.-2020. Možete li u kratkim crtama pojasniti kako je strategija kreirana i što se s njom trenutno zbiva?

Zrilić: Nedavno je potpisan je sporazum gradonačelnika i načelnika o zajedničkoj suradnji na izradi Strategije. Premda, treba naglasiti i činjenica da je ta suradnja počela i ranije, već u lipnju 2015., budući da je slijedom uputa Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova trebalo prikupiti veliki broj podataka. Radi ilustracije obujma posla, mi smo prikupljene podatke predočili u 54 kompleksne tablice. Nadalje, lokalne uprave i samouprave interno raspolažu samo jednim dijelom tih podataka, a sve ostalo su podaci pratećeg sustava, kao što su Turističke zajednice, komunalna društva, itd. Isto tako, za podatke je trebalo pitati i vanjske institucije, primjerice trgovačka društva, a između ostalog  i Hrvatsku elektroprivredu. Tu je i  Policijska uprava Primorsko goranska koja podatke nema posložene na po gradovima i općinama, jer prati cijelu županiju odjednom. Na neki smo način svi bili prisiljeni preslagivati podatke, pa je prvi nacrt Strategije, odnosno prva analiza, bila gotova u rujnu 2015. Temeljem toga se kasnije razmatrala SWOT analiza, što je propisana metodologija ovakvih strategija. Na taj način smo došli do prijedloga strateških ciljeva, prioriteta i  mjera, a potom poveli i jednu zanimljivu diskusiju o integriranim projektima. Naime, specifičnost urbanih aglomeracija je da moraju stvoriti – kao što mehanizam kaže – integrirane, zajedničke projekte koji istodobno pridonose  boljitku svih stanovnika na tom području, vezano uz razne sfere života. U toj smo fazi održali velik broj radionica, s velikim brojem stručnjaka i uglednih pojedinaca. Ja bih se ovim putem svima zahvalila, jer je uistinu odrađen velik posao i mi smo sada pri kraju izrade nacrta Strategije Urbane aglomeracije Rijeka.

Zbog obima posla, natječaj koji je bio planiran za prosinac 2015., i za koji smo se mi iz Urbane aglomeracije Rijeka praktički pripremili, bit će sada prolongiran za siječanj 2016. Odluka o izboru četiri aglomeracije, odnosno četiri urbana područja, budući da u obzir dolazi i neko od ova četiri veća urbana područja koja sam spomenula, desit će se sredinom 2016. godine, dok će se alocirana sredstva koristiti tijekom 2017. Treba istaknuti da je ovaj natječaj zapravo neka vrsta kamena spoticanja među gradovima, jer je natječaj neophodno provesti – da se vidi tko je kvalitetnije napravio nacrt strategije, čiji ciljevi su bolje posloženi i usklađeni, čiji projekti su kvalitetnije integrirani.  Natječajem se dodjeljuju sredstva iz dva Operativna programa, Programa konkurentnosti i kohezije, te Programa učinkovitosti ljudskih potencijala. Iznos za koji se četiri grada bore nije uopće mali: riječ je o preko 345 milijuna eura koje onda treba podijeliti na četiri spomenuta urbana područja. U našoj je aglomeraciji doista prisutan optimizam. Vjerujemo da smo napravili jedan kvalitetan materijal te se nadamo da će to na natječaju biti dobro vrednovano.

Što stanovnici Urbane aglomeracije Rijeka mogu očekivati od ovakvog udruživanja?

Zrilić: Naš nacrt Strategije  mora proći još koordinaciju naših gradonačelnika i načelnika, unutar partnerskog vijeća koje smo odredili kao temeljno i vrhovno tijelo aglomeracije. Na radnoj razini, ovakvo udruživanje donijet će značajne koristi, budući da bi veliki dio projekata koji se već sada financiraju iz proračuna – ne samo Grada Rijeke nego i Grada Opatije, Grad Kastva, Grada Kraljevice i svih već navedenih općina – zapravo bio udružen, međusobno dijeljen i, da tako kažem, većim dijelom skinut s proračuna. U postojećoj situaciji, smatramo da je čak i sam taj učinak oslobađanja sredstava i mogućnost njihovog raspodjeljivanja za drugu namjenu – velika stvar. S druge strane, uvećale bi se koristi i raširila dobra praksa koju već sad imamo u dijelu napredne, poslovne infrastrukture. Ona bi prvenstveno bila orijentirana prema mladima. U edukacijskom dijelu bila bi usmjerena prema svim  osobama koje zbog promjena na tržištu gube svoj posao, pogotovo u dobnoj skupini iznad 50 godina, što je kritična populacije – naročito kad su žene u pitanju. Također, vrlo su značajna sredstva za Hrvatsku predviđena i u toplinarstvu. Mislim da ne trebam posebno naglašavati što bi to značilo za građane Rijeke koji koriste usluge toplinarstva putem Energa. U tom kontekstu,  Energo je razvio svoje projekte i predao ih u bazu projekata i podataka Urbane aglomeracije Rijeka.

Ako bismo mi na tom natječaju bili odabrani, Energo i sustav toplinarstva u Rijeci mogao bi, unutar odabrane četiri urbane aglomeracije, biti među toplinarskim sustavima koji zajedno imaju mogućnost korištenja vrlo značajne sume od 80 milijuna eura do 2020. godine. Pritom treba napomenuti da se tim sredstvima ne mogu graditi nove, nego isključivo modernizirati postojeće toplane,  što je zapravo i suština problema toplinarstva u nas.

Također, velika su sredstva, preko  80 milijuna eura, u Hrvatskoj određena za revitalizaciju zapuštenih bivših industrijskih i bivših vojnih zona, čega na području cijele naše aglomeracije,a pogotovo u samoj Rijeci,  ima uistinu puno. Zbog toga smo mi te lokacije popisali i realno smo sagledali mogućnosti. Spomenuti ITU mehanizam nudi mogućnosti  izrade projektne dokumentacije o trošku fondova Europske Unije, ali samo do razine građevinske dozvole. Nakon toga, kad se odredi namjena, onda se ti projekti moraju kandidirati za ostale izvore.

Nadalje, tu je uključen i čitav niz edukacija vezanih za cjeloživotno učenje. Cjeloživotno učenje je tema koja je stvarno  prisutna i kojom se već bavi veliki broj subjekata i obrazovnih institucija na našem području. U ovom slučaju fokus je na akreditiranim ustanovama. Zbog tog razloga mi smo pozvali Sveučilište, Veleučilište, Poslovnu akademiju Rijeka PAAR, te Narodno učilište koje ima vrlo značajne programe prekvalifikacije.

Treba spomenuti i značajna sredstva za revitalizaciju kulturne baštine, ali isključivo u funkciji povećanja turističkih učinaka. U ovom području fokus je na programima i na mogućnostima komercijalizacije, a tek onda na samoj obnovi. Ova je tema zahtijevala jednu diskusiju na razini urbane aglomeracije, budući mi kulturne baštine imamo, ali moramo razmotriti na koji način se mogu stvoriti traženi programi i ostvariti efekt cjelogodišnjeg turizma.

 

Preneseno s: https://www.youtube.com/watch?v=zJeoZt1pE9I