Kristian Benić

Projekt: Kandidatura Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture | Objavljeno:

Suradnik za marketing, odnose s javnošću i projekte Gradske knjižnice Rijeka. Član Radne skupine za izradu prijedloga koncepta kandidature Grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Kristian Benić

Pitanje: Koje su prema vama jake točke Rijeke na kojima možemo graditi ovu kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture?

Benić: Kao prvu i ključnu činjenicu treba istaknuti da se sama koncepcija tj. ciljevi postojanja europske prijestolnice kulture baziraju na, odnosno postoje zbog toga, kako bi se jasno detektirali problemi izabranih gradova – ne bi li ih kulturni projekti minimalizirali ili dokinuli. Stoga, što neki grad ima više problema i razvojnih izazova, tim postoji i više boljih i zanimljivih točaka za samu kandidaturu kao i sam konačan izgled provedbe tog projekta. EPK, bar u mom shvaćanju, nije spektakl koji ima funkciju ispraznog marketinga, iako ima sjajne promotivne potencijale, već jedan okvir u kojem se aktivno bavimo samima sobom, proizvodimo vrhunsku umjetnost, pronalazimo putove za budućnost, živimo kulturu u kvartovima... Prema subjektivnom dojmu velikog broja građana, ali i objektivnim pokazateljima, Rijeka i PGŽ imaju podosta vlastitih razvojnih izazova, točaka koje zahtijevaju takvo aktivno bavljenje i promišljanje.

Vjerojatno ne trebamo ponavljati koliko je burna povijest ovog grada i kakve je transformacije proživio. Za nas su svakako najvažnije, jer izravno utječu na naše živote, one koje su se odigrale u posljednjih 20-30 godina, tijekom kojih smo naglo kliznuli iz socijalističkog ideološkog/društvenog/ekonomskog/kulturnog sustava i čiste industrijske ekonomije u postindustrijsko i konzumerističko društvo, koje je donijelo potpuno drugačije okvire življenja. Osim te lokalne dimenzije, kao i cijeli niz drugih gradova, i Rijeka se trenutno susreće sa svim izazovima što ih donose gospodarska kriza, nezrela demokracija, (ne)održivi razvoj, promjene u načinu i mjestu proizvodnje, nove metode komunikacije i konzumacije, promjena same prirode roba, rada i usluga, novo shvaćanje kulture i umjetnosti uopće, ubrzan i stresan životni ritam... Postoje područja problema koja imaju globalnu, ili pak isključivo lokalnu dimenziju, i to trebamo dobro raščlaniti. Ona mogu uključivati pitanja nezaposlenosti, migracija, manjina, pitanje samog shvaćanja rada, života u hiper-konzumerističkoj i hiper-digitalnoj civilizaciji, porast broja mentalnih oboljenja zbog stresa, implementacije novih tehnologija u svakodnevni život, utjecaj tehnologije na različite umjetnosti, problem kvalitetne dokolice... To su samo neka od područja koja mogu biti inspiracija za bavljenje projektima do uključeno 2020. godine.

Pitanje: Što mogu biti najveći izazovi, odnosno prepreke u realizaciji ovog projekta?

Benić: Kao i u svakom drugom projektu, prvi i najveći izazov jest raspolaganje i upravljanje kapacitetima. Kada kažemo kapaciteti, govorimo o kapacitetima različitih vrsta, bez obzira bili oni ljudski, prostorni, geografski, financijski, materijalni, vremenski i slično. To je ozbiljan i težak menadžerski i organizacijski posao pa mu tako treba i pristupiti.

Upravo zato cijeli proces življenja u Rijeci do 2020. godine mora biti obilježen ozbiljnim i relevantnim projektima u kulturi. Pritom mislim na kulturu u jednom širem, antropološkom smislu, a ne samo na umjetnost – kako se to obično na prvu podrazumijeva. EPK uključuje nogomet, popularnu glazbu, svakodnevno življenje... Dotiče se vrhunskih opera, vrhunskih knjiga i – da malo iskarikiram – vrhunskog boćanja. Stoga, cijeli niz područja života u Rijeci do 2020. godine, dakle već i prije samog bivanja prijestolnicom kulture, mora biti obilježen dobrim projektima i događanjima. Recimo, jedan takav je izgradnja središnje zgrade Gradske knjižnice Rijeka na prostoru industrijskog kompleksa Rikard Benčić, čije dovršenje je prema gradskoj kulturnoj strategiji predviđeno za 2017. godinu. Kao zajednica svakodnevno trpimo nevjerojatnu štetu što taj problem nije pravovremenu riješen, stoga će njegova realizacija biti od povijesne važnosti za građane ovog grada. Pri tom treba reći da sve što (g)radimo trebamo raditi zbog sebe i potreba naše zajednice, a ne samog EPK koji nije i ne smije biti sam sebi svrhom. Naravno, postoje – kroz sve to i izravni ekonomski benefiti, budući da su područja kao što su kulturni turizam i kulturne industrije danas visoko propulzivna područja, u kojima postoji značajna količina financijskih sredstva, potrošnje, konzumenata... Tko ne bi bio zadovoljan da dođe do 100% povećanja broja turista? Općenito, na nama je da riješimo na koji način ćemo biti produktivni i konkurentni u nekakvom globalnom kontekstu te kako izvući maksimalnu korist za lokalnu zajednicu.

Pitanje: Koje srednjoročne i dugoročne učinke očekujete na društvenom, kulturnom i urbanom planu? Može li ovakav kulturni projekt biti pokretač razvoja grada i na koji način?

Benić: Mislim da je opći cilj zapravo poboljšanje kvalitete života. Pođimo od problema koje pokušavamo riješiti i ciljeva koje želimo postići kao što su primjerice izgradnja ispunjenije dokolice, rješavanja nezaposlenosti, nastanak većeg broja globalno konkurentnih proizvoda, povećanje broja pročitanih knjiga po stanovniku... Valjda je apsolutni interes sviju nas da kvaliteta našeg života raste, pri čemu ne želim da to zvuči politički ili na bilo koji drugi način isprazno ili lažno. Ovo je dosta važno kvalitetno probaviti i na ispravan način pojmiti. Područja u kojima smo doista jaki – i koja možemo na tom putu iskoristiti – su definitivno, recimo, sve teme obrazovanja, obrazovnih politika, industrije znanja. Cijeli obrazovni sektor i obrazovne industrije zasigurno predstavljaju i jedno od najizazovnijih područja, u kojem mi već posjedujemo dobre temelje kroz ambicioznu izgradnju Sveučilišta. Nadalje, tu je i poticanje kulture rada i stvaralaštva, buđenje svih stvaralačkih kapaciteta koje građani Rijeke imaju i koji se nekako prebrzo zaboravljaju. Izvanredno je zanimljivo i pitanje djece i djetinjstva - kako će se odvijati život budućnosti, kako ćemo se nositi s - nazovimo to tako - detoksikacijom od prevelike konzumacije proizvoda, digitalnog svijeta, od hiper-potrošačkog, hiper-klikabilnog svijeta koji postaje izrazito štetan za odrastanje, kako ćemo djecu dovesti u prirodu, među knjige, kako ćemo njihove kreativne kapacitete pobuditi i zadržati. To su izazovi s kojima ćemo se susresti. Da ne spominjemo održivi razvoj. Sigurno možemo reći da kultura ne posjeduje čarobni štapić kojim će svako sivilo pretvoriti u med i mlijeko, ali ima neke sastojke koji će oplemeniti svakodnevicu i našu egzistenciju. Po putu ne smijemo zaboraviti da kreativnost stvaraocu treba biti zabavna, a umjetnost i bivanje umjetnikom pomalo transcendentalno i bajkovito. To prečesto gubimo iz vida zbog svakodnevnih briga...

Preneseno s: https://www.youtube.com/watch?v=8rNMlL05O5U