Ingeborg Fülepp

Projekt: Kandidatura Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture | Objavljeno:

Članica Radne skupine za izradu prijedloga koncepta kandidature Grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Ingeborg Fülepp

Koje su prema vama jake točke Rijeke na kojima možemo graditi ovu kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture?

Fülepp: Vrijedi naglasiti da sam se u Rijeku doselila tek prošle godine. Zagrepčanka sam, a dvadeset i dvije godine živjela sam i radila u Berlinu s mojim pokojnim suprugom, Nijemcem Heikom Daxl. Kada sam prije nešto više od godine dana dobila ponudu da predajem na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci, oduševila sam se. Naime, već sam i prije s mojim suprugom planirala više projekata u Rijeci i njenoj okolici, a jedan sam početkom 2012. godine realizirala u riječkom MMSU pod naslovom „Tragovima Toše Dapca“. Slijedili smo Dapčev trag i inspirirali se njegovim fotografijama iz Rijeke koje su nastale 50-ih godina prošlog stoljeća. U Rijeci smo otkrili osjetili jednu posebnu atmosferu, nešto što je u današnje vrijeme posebno zanimljivo – i moglo bi se reći da čini europski trend. Naime, u Rijeci je nekad postojala velika industrija, primjerice brodogradilište, zbog čega je mnoštvo ljudi iz raznih krajeva cijele ondašnje Jugoslavije dolazilo raditi u Rijeku. Ta propast industrije nije isključivo riječki fenomen, nego i fenomen današnjeg vremena, pa i velikih industrijskih centara u Europi, gdje je došlo do velikih promjena u tehnologiji, i iz kojih se industrija seli u druge krajeve svijeta, kao što je među ostalim i Kina. Dakle, ta propast riječke industrije mogla se dogoditi i bez obzira na posebnu tranzicijsku situaciju u našoj državi. Nekadašnji europski industrijski gradovi, koji više nemaju tu industriju, gube industrijsku moć te postaju zanimljivi upravo zbog toga što su napušteni industrijski prostori, na neki romantični način, ali s poslovnom pozadinom, postali zanimljivi. I to ne samo umjetnicima u kulturi, već i kao adaptabilni prostori koji se mogu preurediti i koristiti na nove i raznolike načine. Mislim da velika šansa Rijeke leži u tom preformuliranju, toj prenamjeni. U tome će presudnu ulogu imati veliki kapacitet raznih sadržaja koji ovaj grad, po mom mišljenju, ima.

U životu Rijeke izrazito je primjetljiva specifična kultura nezavisne umjetnosti, koja uključuje i mnoge mlađe umjetnike. Na riječkoj sceni se gotovo svakodnevno nešto događa. Ta scena stimulira i one koji je prate s namjerama da upoznaju nešto novo i one koji teže drugačijem društvenom životu. Isto tako, u Rijeci djeluju i opera i kazalište s njihovom tradicijom, a postoje i galerije – kojih je sigurno premalo, ali dovoljno da mogu prikazivati zanimljive programe. U kontaktu s ljudima iz kulture, umjetnicima, kao i mojim studentima, imam prilike susresti se s problemima, pa znam da mnogo toga još treba napraviti, promijeniti i poboljšati.

No, kako živim ovdje već godinu dana, u jednom iznajmljenom stanu s prekrasnim pogledom na more, u neposrednoj blizini Kampusa, mogu reći da je ovo ne samo lijep nego i ugodan grad sa susretljivim i dragim ljudima. Sve to sačinjava moj izrazito pozitivan dojam o riječkoj sredini.

Možda to djeluje preoptimistično, ali budući da sam živjela izvan Hrvatske – dugi niz godina u Njemačkoj, a tijekom osamdesetih i u SAD, dok sam studirala na sveučilištu Harvard – imala sam priliku vidjeti drugačiju sliku stvarnosti tih najnaprednijih zemalja zapadnog svijeta. Življenje u inostranstvu daje dobru osnovu za usporedbu, pa se prepoznaju neke kvalitete vlastite sredine, koje su kod domaćih stanovnika neprepoznate, zanemarene ili se ne cijene zbog trenutačnih teškoća i pomanjkanja perspektive. Držim da se ljudima treba dati mogućnosti da sami osjete te svoje kvalitete, da se više ulaže u njih i da se omogući da ova sredina dobije samopouzdanje – koje je jako važno za daljnji razvoj. Na stanoviti način to može pomoći da se smanje blokirajući negativni osjećaji, koji naravno postoje i u drugim sredinama, no u različitoj mjeri i s različitim razlozima. Kritika politike, kulturne situacije i sredine prisutna je svugdje, ona je normalni, nužni, čak i supstancijalni dio života i nastojanja da se unaprijedi život jednog grada, sredine, prirodno ulančanih, no potrebna je i ravnoteža koja stimulira i pozitivno usmjerava mobilizirane energije.

Što može predstavljati najveće izazove odnosno prepreke u realizaciji ovog projekta?

Fülepp: Smatram da bi se trebalo povezati i sa stručnjacima iz inozemstva, eventualno ih pozivati da obogate i stimuliraju riječki kreativni krug u izgradnji i razvoju, da mobiliziraju i možda na novi način povežu, unaprijede i ostvare postojeće ideje i planove. Rijeka ima poziciju koja joj može omogućiti da postane jedan od centara europskog sjevernog dijela Mediterana. Dakle, sasvim je izvjesno da u svijetu ima ljudi koji prepoznaju potencijal Rijeke da postane jedan takav centar. Financijski faktor sigurno igra veliku ulogu, te ukoliko Rijeka bude izabrana, puno će se očekivati od programa 2020. godine i europskog udjela. Zato je važna promocija kreativnog kapaciteta Rijeke kao grada kako bi se pridobili najpozitivniji ulagači, ne samo oni koji bezobzirno žele vlastiti probitak, nego oni koji će u suradnji s ovom sredinom nešto kvalitetno izgrađivati. Oni koji će prvenstveno pomoći našim poduzetnicima, što može dovesti do poboljšanja općeg napretka, pa tako i kulture. Vjerujem da je dobrobit i postojanje malih poduzetnika od iznimne važnosti. Nisam niti ekonomist niti političar, ali znam koliko je za neku zemlju važno da ima zdravo malo poduzetništvo. Naime, premda trenutno predajem na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, zadržala sam i predavačku poziciju na berlinskoj Visokoj školi za tehnologiju i ekonomiju gdje predajem video produkciju i multimedije. Radeći cijeli niz godina na toj školi, a i kroz cijeli radni vijek u Njemačkoj, naučila sam do koje je mjere u tim nekadašnjim industrijskim centrima važno razviti malo poduzetništvo. To može jako koristi i razvoju kulture.

No, pritom prvenstveno trebamo koristiti vlastiti kapacitet, koji je po mom mišljenju jako velik. Recimo, cijeli je riječki univerzitet vrlo solidno izgrađen. Tu se dešavaju mnogi seminari i predavanja koji su zanimljivi i široj publici. Ono što je potrebno ojačati je upravo ta kombinacija univerzitetsko-akademske, poslovne i kulturne sredine, i u tom Rijeka ima vrlo veliki potencijal. Naravno, tu je i izgradnja sasvim novih struktura, baziranih na informatičkoj tehnologiji, koja treba zamijeniti industrijsku tehnologiju i dovesti taj svjetski element u Rijeku. Kao prodekanica za međunarodnu suradnju, ali i kao profesorica za nove medije, imam priliku razvijati suradnju s drugim europskim sveučilištima i nastaviti započete projekte što ih je podržala Europska Unija. Jedan takav primjer je AdriArt Projekt kojega su prije tri godine započeli moji kolege, a u suradnji sa sveučilištima u Novoj Gorici u Sloveniji, Grazu u Austriji i Udinama u Italiji, te u procesu osnovali jedan novi kolegij Medijske umjetnosti i prakse ili MAP (Media Arts and Practices), čija osnova leži u suradnji i razmjeni iskustava te primjeni studentskih programa unutar evropskih sveučilišta. Na taj način se i naši studenti mogu direktno uključiti u način rada tih sveučilišta i steći iskustva iz drugih europskih sredina.

Pokazatelj da se i naše vrijednosti prihvaćaju, ponekad i s velikim oduševljenjem, su dvije izložbe studentskih radova Akademije primijenjenih umjetnosti koje sam organizirala u Njemačkoj. Jedna od njih sastojala se od izabranih pet studentskih medijskih instalacija koje smo, u dogovoru s prof. Annom Anders s Univerziteta umjetnosti (UdK) u Berlinu, prikazali u njihovoj galeriji u studenom prošle godine, dok je druga predstavila više od 30 umjetničkih radova različitih tehnika i sadržaja studenata Akademije primijenjenih umjetnosti na Sveučilištu za primijenjene znanosti u Karlsruheu. Ova posljednja desila se kao rezultat suradnje gradova Karlsruhea i Rijeke, te se na otvorenju pokazala toliko uspješnom, da je dekan njihovog Sveučilišta izrazio želju otkupiti jednu najveću grafiku za njihov prostor u kojem je i prikazana.

Budući da dolazim iz kulture, rekla bih da kultura igra ogromnu ulogu. Kultura je poput uzorka za nešto što ljudi ne znaju i nemaju, a što bi mogli vidjeti i doznati. Prema tome, mislim da je najveća šansa upravo u korištenju tog kanala koji nije neophodno ekonomski ni profitabilan, nego predstavlja davanje drugima. Jer – kultura jest davanje, a ne uzimanje. Upravo stoga kultura ima jako veliku ulogu, i baš zato mislim da Rijeka ima ogromnu šansu da postane europski grad kulture 2020. godine.

Koje srednjoročne i dugoročne učinke očekujete na društvenom, kulturnom i urbanom planu?

Fülepp: Zasigurno je da cijeli ovaj projekt predstavlja jednu veliku šansu za Rijeku. Onog trenutka kada bi Rijeka bila izabrana, to bi automatski predstavljalo polugu s kojom se mogu mobilizirati sve moguće snage. Dakle, to će sigurno doprinijeti jednom daljnjem intenzivnijem razvoju cijelog grada. Projekt Europske prijestolnice kulture predstavlja nešto što će pogurati već postojeće projekte i snage, ali što će isto tako aktivirati i puno veće područje i puno širi krug ljudi. Dakle, ono što ovaj projekt prvenstveno donosi jest aktiviranje riječkih snaga. 


Kolike su šanse Rijeke u ovom cjelokupnom projektu, u usporedbi s gradovima koji su već bili europske prijestolnice kulture, ali i inače sa sličnim projektima transformacija grada? Može li ovakav kulturni projekt biti pokretač razvoja grada i na koji način?

Fülepp: To je zaista teško reći jer, upravo kada se promatraju gradovi koji su bili Europske prijestolnice kulture, uočavaju se mnoge različitosti. Neki gradovi, kao primjerice Graz, su sami po sebi već bili bogati, dok su neki drugi gradovi iskoristili upravo tu mogućnost da se preorijentiraju na informatičke i nove tehnologije ili da potvrde taj trend. Tako je primjerice učinila cijela rurska oblast u Njemačkoj. Bez obzira što je riječ o jednoj bogatoj zemlji, i tamo je cijela jedna industrija na neki način nestala. No umjesto zapostavljane arhitekture tih propalih industrija u Ruhru danas posluje cijeli niz malih uspješnih firmi, ali i veliki dizajn- centar u Nordrhein Westfalen, smješten u kompleksu bivše ugljenare, koji je postao svjetski poznato mjesto za kvalitativno praćenje dizajna. Budući da poznajem direktora i menadžera, doznala sam kako upravo iz Hrvatske dolazi najveći broj dizajnera koji se prijavljuju i koji osvajaju njihovu znamenitu nagradu Red Dot Award. Taj njemački centar je upravo izrastao na području jednog industrijskog kompleksa koji je srodan ovom riječkom.

No ne smijemo zaboraviti da nije samo Rijeka zanimljiva, nego je zanimljiva i njena okolica koja – kao što dobro znamo – ima sva ta različita prirodna bogatstva i kontraste, i to na tako malom području. To se uistinu da iskoristiti. Rijeka je grad okružen planinama i morem, snijegom u zimi i suncem po ljeti, otocima i morem, i mnogim drugim bogatstvima. Rijeka i njena okolica trebaju težiti povezivanju, tako da postanu jedna velika sredina, što predstavlja jedan veliki budući potencijal.

Preneseno s: https://www.youtube.com/watch?v=ekLJ7VthaQg