Tendenciozno risanje i brisanje činjenica

Objavljeno: | Tagovi:

Tendenciozno risanje i brisanje činjenica

Gradonačelnik Rijeke odgovara ispravkom na niz netočnosti u članku koji negira sve infrastrukturne projekte u Rijeci zadnjih godina, uključujući i Kampus, kulturne i sportske objekte, vrtiće i prihvatilišta, plaže, obnovu povijesne jezgre, stanove i još mnogo toga.

Novi list objavio je prije dva tjedna tekst novinarke Nele Valerjev Ogurlić dostupan na ovom linku.

Iako je gradonačelnik Rijeke samo tri dana kasnije Novom listu poslao Ispravak niza netočnosti u navedenom članku, taj ispravak još uvijek nije objavljen, niti je glavni urednik obrazložio razloge neobjavljivanja ispravka. Stoga ovdje donosimo tekst ispravka navedenog članka uz retoričko pitanje o tome koji bi mogli biti razlozi tome da Novi list u ovom slučaju, koji nažalost nije jedini, krši Zakon o medijima.

 

Poštovani gospodine Hlača,

 molim Vas da temeljem Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima objavite ispravak članka pod naslovom "Dok je Rijeka risala i brisala, drugi su gradili" koji potpisuje novinarka Nela Valerjev Ogurlić, a koji je objavljen u Novom listu u nedjelju, 22. studenog na stranicama 9, 10 i 11 te na portalu Novog lista na linku.

Od netočnog naslova, preko niza drugih netočnosti u tekstu, novinarka Valerjev Ogurlić još jednom pokazuje svoju gotovo do savršenstva dotjeranu sposobnost manipulacije.

Pretpostavljam da bi jedina zadovoljavajuća situacija za Nelu Valerjev Ogurlić bila da se nikada ne revitalizira kompleks Benčić jer bi to značilo da će imati doživotno o čemu pisati.

Apsolutno je netočno da su drugi gradili dok je Rijeka risala i brisala. Prije deset godina započeli smo veliki investicijski ciklus tijekom kojeg smo izgradili brojne objekte vlastitim sredstvima. Podsjećam na: Sveučilišni kampus, Kompleks Bazena Kantrida, Atletsku dvoranu Kantrida, Rukometni Centar Zamet, Astronomski centar na Vežici, Islamski centar, Kazališni park, Sportski kamp na Rujevici, Arheološki park u Starom Gradu, nove vrtiće, mnoge stanove i tisuće kilometara komunalne infrastrukture koja uključuje vodovod, plin i ceste.

Također, Rijeka je uredila: Art kino Croatia, postojeće vrtiće i škole, Znanstveno tehnološki park, Dom za djecu Tić, Sportsko-rekreacijski centar na Mlaki, Prihvatilište za beskućnike, Nogometna igrališta na Podmurvicama i Kantridi, Sklonište za žrtve nasilja, Hospicij, Gat Karoline Riječke, Koblerov trg, Trg Sv. Barbare, Verdijevu, Vitezovićevu, Medulićevu ulicu, krovove i pročelja na trideset i sedam reprezentativnih zgrada u zaštićenoj urbanoj zoni, nove plaže i još mnogo toga.

Mislim da je sada jasno zašto naslov članka novinarke Valerjev Ogurlić djeluje u najmanju ruku tendenciozno.

Također, planirali smo i izgradnju Gradske knjižnice, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i mnogih drugih objekata, ali nas je 2008. godine zatekla gospodarska kriza kao i sve ostale u Hrvatskoj i u Europi. Isključivo iz tih razloga morali smo odustati od navedenih projekata čekajući da prođe kriza, odnosno da uđemo u EU i dobijemo mogućnost korištenja europskih sredstava.

Osvrnuo bih se rado i na podnaslov, odnosno citat iz samog teksta, u kojem novinarka Valerjev Ogurlić kaže da je "Rijeka vjerojatno najgori hrvatski grad, a sigurno najgori od u članku spomenutih": Šibenika, Zadra,  Bjelovara, Pule, Benkovca, Čakovca, Bakra, Karlovca, Virovitice, Daruvara, Novog Vinodolskog, Splita, Novske, Ogulina, Malog Lošinja itd (da sada ne nabrajam sve gradove koje je novinarka navela, a od kojih joj je grad u kojem živi i radi najgori).

Može li se tezi da Rijeka nema novoizgrađenu zgradu knjižnice pa je zato najgori grad, parirati tezom da Novi list nema nikakvu usklađenost između financijske, vlasničke, uređivačke i zaposleničke politike tvrtke pa je zato najgora dnevna novina u Hrvatskoj? Ako ne može tako, onda može li se tezi o neizgrađenoj knjižnici parirati tezom da Novi list najgorom novinom u Hrvatskoj čine neinformiranost i zlonamjernost novinarke Nele Valerjev Ogurlić. Hoću reći, ono što je nova knjižnica Rijeci, to je profesionalnost Nele Valerjev Ogurlić Novom listu. Dakle, nedostatak koji nas očito čini najgorima u Hrvatskoj.

Sasvim je jasno da se Rijeka nije bavila risanjem i brisanjem projekata, nego je i te kako gradila i izgradila mnogo toga. Dakako, novinarka će se osjetiti pozvana da na ovo smjelo odgovori kako je mislila na famoznu "kulturnu infrastrukturu" koja se nije gradila. No ako je na to i mislila, odakle priča o karlovačkom akvariju ili kako joj je onda u usporedbi promakao Astronomski centar?  Vjerojatno zahvaljujući sposobnosti manipulacije.

Kad govorimo o knjižnici koja novinarku toliko tišti, također nismo samo risali i brisali nego smo otvorili i više novih područnih odjela knjižnice. Primjerice, prilikom izgradnje Centra Zamet uredili smo i otvorili novi ogranak knjižnice u sklopu objekta Centra. Jednako trako, prilikom izgradnje gradskih stanova na Drenovi uređen je ogranak knjižnice. A upravo je pri kraju uređenje područnog ogranka u Dvorani mladosti. Preseljenjem djela Centralnog odjela u Filodrammaticu povećali smo prostor za smještaj građe za 370 m2. Trebam li posebno podsjetiti da je knjižnica nabavila i novi bibliobus?

Zanimljiva je i teza kako su u Rijeci "određeni napredak u prostornim kapacitetima ostvarile samo županijske kulturne institucije", kako kaže novinarka. Pa izgleda da napredak od nepostojanja kina u gradu do osnivanja izuzetno uspješne ustanove Art kino Croatia novinarki nije zamjetan kulturni projekt, ni u programskom, a ni u prostornom smislu.

Isto bih mogao reći za Astronomski centar, a i za prostore Palacha i Filodrammaticae koji funkcioniraju na novoj programskoj osnovi uz uključenost i Studentskog kulturnog centra. Baš me zanima je li novinarka Valerjev Ogurlić ikada osjetila poriv istražiti postoji li u Hrvatskoj grad koji je nezavisnoj kulturnoj sceni prepustio bez naknade tako veliku količinu kvadrata, izdvajajući istovremeno sredstva za režijske troškove od oko 500.000,00 kn godišnje... ili je Rijeka po tom pitanju isto najgori grad u Hrvatskoj?

U uređenje Arheološkog parka u Starom gradu uložili smo 15,2 milijuna kuna, u obnovu fasada i krovova u zaštićenoj urbanoj zoni grada uložili smo 13,6 milijuna kuna, u ustanovu Art kino Croatia uložili smo 11,2 milijuna kuna

Pa ni sada, kada započinju radovi na preseljenju MMSU-a u dio Rikarda Benčića, ni sada novinarka Valerjev Ogurlić ne može smatrati da je to ikakav prostorni ili infrastrukturni pomak, nego čitatelje Novog lista najprije počasti potpuno promašenom tezom da je to preseljenje neki "igrokaz pročelnika i ravnatelja muzeja", a onda u članku koji ispravljam dodaje i teze da se "Rijeka nije znala izboriti za vlastite interese, niti iskoristiti aranžmane koji su joj se nudili" te da smo ispali "rekorder u odugovlačenjima", a usput i da su "probleme s konzervatorima imali i drugi gradovi pa su ih znali riješiti". Lijepe salonske kritike, pisane bez zrna odgovornosti, a možda i bez poznavanja ikakve kronologije projekta Benčić.

A kritika da Rijeka danas ne gradi kulturnu infrastrukturu proračunskim sredstvima, gotovo je nevjerojatna. U situaciji u kojoj imamo pripremljene projekte za sredstva iz EU fondova i mogućnost javljanja na natječaje za ta sredstva bilo bi doista suludo izdvajati milijune iz ionako smanjenog proračuna koji snosi teret i posljedice gospodarske krize.

I konačno, dok je Rijeka za novinarku Valerjev Ogurlić prljav i zapušten grad s kulturnom baštinom koja propada, za mnoge Riječane i Riječanke Rijeka je upravo najljepši grad, a za mnoge riječke goste grad koji čeznutljivo gledaju, pogotovo zbog objekata koje je Rijeka izgradila, a njihove sredine ili njihovi gradovi nisu.

Dok se novinarka grohotom smije obećanjima, ja se sa sjetom sjećam vremena kada se u Zagrebu i u drugim hrvatskim gradovima u redovima čekalo na kupnju Novog. A koliko se danas primjeraka prodaje u Rijeci, to znate bolje od mene. Možda je i ovaj način pisanja koji primjerice njeguje novinarka Valerjev Ogurlić, uzrok tome.