Parlamentarne izbore promatrat ću sa strane

Objavljeno: | Tagovi:

Novinarka Novog lista Tihana Tomičić razgovarala je s riječkim gradonačelnikom o predstojećim parlamentarnim izborima, situaciji u zemlji i političkim planovima

Svi analitičari u državi slažu se da će rezultat predstojećih izbora ovisiti u prvom redu o komunikacijskoj strategiji koju će imati velike stranke, te prisutnosti stranačkih lidera. S obzirom na to da riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ne ide na izbore ni kao kandidat za Sabor, a ni kao potencijalni član vlade lijevog centra, upravo njega kao promatrača sa strane smo pitali na koji način SDP i Kukuriku savez trebaju dobiti ove izbore.

Novi list: Kako vi u SDP-u objašnjavate fenomen da su i ovoga puta uoči izbora u anketama SDP i HDZ po prilici isti po rejtingu?
Obersnel: Mi u SDP-u nikad ne komentiramo ankete, ni kada su razlike nerealno visoke, niti sada. Dodatni argument je da na izbore idemo transparentno, s unaprijed potpisanom koalicijom, a razlika između nje i HDZ-a u ovom trenutku je oko 15 posto.

Novi list:  Razlika SDP-HDZ ipak je samo jedan ili dva posto, isto kao i 2007. godine. Što to govori o hrvatskom društvu?
Obersnel: Pričekajmo izborni dan i ne podcjenjujmo hrvatske građane.

Motivirajuća kritika

Novi list: Kako komentirate kritike da u SDP-u vlada »anketni fetišizam«, da su rezultati anketa ujedno i temelj za formuliranje politika?
Obersnel: Upravo suprotno, svi vodeći ljudi SDP-a, uključujući i predsjednika Milanovića su dosta na terenu, što se često prikazuje kao putujuću karavanu, ali je istina da se politika preispituje i u neposrednom kontaktu s građanima. Govori se o problemima građana, i definiraju se rješenja koja su najprihvatljivija za građane.

Novi list: Slažete li se s ocjenom da percepcija javnosti o radu oporbe nije dobra, ocjene su da bi oporba lako mogla izgubiti naizgled već dobivene izbore. Zašto uopće postoji taj dojam, neovisno pisali o tome lijevi ili manje lijevi novinari?
Obersnel: Na novinarima je da komentiraju, a na nama da radimo najbolje što znamo. A kritike su, vjerujte, govorim to kao političar, nekada vrlo motivirajuće.

Novi list: Takav dojam stalno postoji u javnosti: što je učinjeno krivo, tko griješi, zašto predsjednik Ivo Josipović vodi kampanju?
Obersnel: Ne znam odakle vam ta ideja?! Josipović je predsjednik Republike, i radi upravo ono što se od njega očekuje. Dakle, nije on prvi koji se počeo upuštati u te rasprave, nego je odgovorio na provokacije koje su kontinuirano prisutne. Ni iz čega ja ne zaključujem da Josipović vodi kampanju, a naravno da je prisutan u javnosti. Netko drugi, dakle HDZ i Jadranka Kosor iz meni nepoznatih razloga provociraju rat i udaraju na najpopularnijeg političara u zemlji.

Novi list: Prvo se pojavila informacija da će HDZ ići s tvrdnjom da Josipović vodi SDP-ovu kampanju i da je dominantan, za razliku od Milanovića, a onda se to i dogodilo. Kako to?
Obersnel: Doista ne razumijem strategiju kojom uvlače ne samo Josipovića nego i instituciju predsjednika Republike u prljavu kampanju. A do izbora je tri mjeseca i puno je vremena da se neke stvari i dodatno definiraju, i ima vremena da se u razgovoru s građanima formulira završni segment izbornog programa, prilagođen onome što ljudi žele, a i naravno sukladno mogućnostima.

Novi list: Dojam je da se SDP navukao na HDZ-ov spin?
Obersnel: Kakav spin, ne razumijem. SDP vodi svoju politiku.

Novi list: Da li predsjednik Josipović sada već pregrubo vrijeđa premijerku, kad kaže da je njezina politika kuku-lele ili da joj nije mjesto u politici?
Obersnel: Ne znam zašto to mislite, činjenica je da se ona stalno žali i kuka. Puno je veća uvreda za sve građane kad netko kaže da neće dopustiti puzajuću politiku crvene Hrvatske. Pa za mene je to neusporedivo gore. Treba je podsjetiti da je takva Hrvatska na čelu s Ivicom Račanom omogućila prve višestranačke izbore i uvela nas u demokratsku Europu. Da se 20 godina kasnije vraćamo na takvu retoriku, to je uvreda za sve građane koji istinski cijene demokraciju.

Novi list: Zašto Milanović na to ne reagira?
Obersnel: Što? Da se svađa? Dosta je podjela građana na ove ili one. Premijerkina retoreika koju je preuzela upravo od Ive Sanadera neće proći. Ljudima je dosta svađa.

Novi list:  A zašto je onda Josipović otvoreno u igri?
Obersnel: Predsjednik Republike kao institucija, neposredno izabran od građana i najpopularniji političar u zemlji, najbolje sam zna što i kad poručiti, pa i biti malo grublji ako je to potrebno.

Novi list: Kako se planirate suprotstaviti tezama o crvenoj Hrvatskoj i nametnuti programe?
Obersnel: Želimo neposredan kontakt s građanima, a oni su i na predsjedničkim izborima pokazali koliko uspješna može biti priča o plašenju crvenom Hrvatskom. Da podsjetim, to je bio osnovni moto Bandićeve kampanje, i građani su pokazali da im se ta priča više ne može prodati.

Novi list: Koliko znamo, HDZ uvijek poseže za istom podjelom: crveni-crni, lijevo-desno, i gotovo uvijek pobjeđuje, a sad evo još i ministar Karamarko kopa leševe komunističkih zločinaca?
Obersnel: Pričekajmo izbore, nema druge.

Državni intervencionizam

Novi list: Na čemu uopće mislite pobijediti HDZ, na kojim programima? Oni se uglavnom prepisuju. U čemu je bitna razdjelnica?
Obersnel: Nikakav program nikada nismo prepisivali. A što se programa tiče, uz njega ništa manje važna bit će vjerodostojnost i principijelnost naših ljudi koji iznose programe.

Novi list: Zato toliko i pitamo o anketama i percepciji. No, činjenica je da Kukuriku savez najavljuje rast mirovina i socijalnih davanja, istodobno i smanjenje cijene rada i doprinosa za zdravstvo – hoće li onda porez na imovinu biti dovoljan da pokrije te nove troškove, i kako ćete se obraniti od optužbi, kao 2007. godine, da će svi građani postati žrtve vaših novih opterećenja?
Obersnel: Mediji još samo spekuliraju o našem programu, on nije službeno objavljen, to je prvo. A nesumnjivo da je za konkurentnost Hrvatske u smanjenju cijene rada, na to ukazuju svi investitori i poslovni ljudi. Dva su problema – visoka cijena rada, i neučinkovita uprava s nerješenim imovinsko-pravnim odnosima. To treba riješiti.

Novi list: Puno ste putovali po svijetu, što kažu u Kini, Španjolskoj, SAD-u, ima li interesa za Hrvatsku?
Obersnel: Interesa ima, naravno, a ja kao problem vidim da je u mnogim segmentima HDZ-ova Vlada prihvatila tu logiku da će tržište samo riješiti sve probleme. Kad govorimo o velikim projektima, velikim zonama, luci, željeznici, preduvjete mora stvoriti Vlada, tu nema sumnje.

Novi list: Iščitavanje vašeg programa najavljuje rast uloge države?
Obersnel: Ne treba biti jako pametan da se pogleda oko sebe i vidi da i neke od najvećih europskih država, pa i Amerika kao stup liberalnog kapitalizma, poseže za državnim intervencijama. Država mora dati određene beneficije onome tko je spreman realizirati velike projekte. Pogledajmo zapadnu Europu, na naznaku krize reagirale su vlade, spašavajući čak i banke. Teorija o apsolutnoj slobodi tržišta je doživjela svoju negaciju, i to u zapadnoj Europi i SAD-a. A u Hrvatskoj smo doživjeli da imamo centraliziranu državu – s nesposobnom Vladom. Ljudi u toj Vladi, od Sanadera, preko Kosor do Šukera, tvrdili su da kod nas nema krize i da je naš bankarski sustav najjači u Europi. To je bilo prije samo dvije-tri godine. Na to treba podsjetiti građane, kao i na jamstvenu karticu Ive Sanadera.

Novi dugovi

Novi list: Hrvatska će se morati nastaviti zaduživati, svejedno, samo sa možda boljom cijenom kapitala?
Obersnel: Dva su načina za gospodarski preokret: maksimalni angažman na privlačenju investitora, što se može postići u godinu dana, ali ne na način da ih se zabavlja vicevima ili smijehom; a drugo su aktivnosti same države. Naravno da će se država morati nastaviti zaduživati, ali to nije problem ako će se novac kroz dobre projekte vratiti. Nije to nikakav bauk, samo je pitanje za što se zadužujemo i pod kojim uvjetima.

Novi list: Za punjenje proračuna bit će potreban novi krug privatizacije, na to će iz HDZ-a odmah ustvrditi da je riječ o prodaji nacionalne imovine?
Obersnel: Pa, gledajte, nakon njihovih 16 godina ne znam što se još ima za prodati.

Novi list: Nije baš da to ne piše u vašem programu.
 Obersnel: Ne treba ni od privatizacije bježati, a naravno ima loših, i dobrih primjera. Važno je da se onaj tko prodaje, maksimalno zaštiti. Većina nas se slaže da zajedničko javno dobro – vode, šume itd., treba izuzeti iz privatizacije.

Novi list. Kad možemo očekivati porez na bogate?
Obersnel: Činjenica je da je sadašnji porez sustav nepravedan i da štiti one koji imaju više, što je pokazala i izmjena Zakona o porezu na dohodak u kojem su bolje prošli oni s većim, nego sa srednjim primanjima. Treba biti jasan da nikad nitko nije razgovarao da se oporezuje imovina za obavljanje gospodarske djelatnosti, vlastito stanovanje itd. A s druge strane znamo da ima ljudi s pet, šest, sedam stanova koje iznajmljuju na crno. Samo takvi će plaćati porez na imovinu, pri čemu nam trebaju novi zakoni koji će to tretirati kao gospodarsku djelatnost. Dokinut će se iznajmljivanje na crno.

Novi list: Recite, kakvo je stanje u Kukuriku koaliciji? A kakvo u SDP-u?
Obersnel: Odnosi u koaliciji su konstruktivni i otvoreni. Ako baš hoćete iskreno, na moje iznenađenje i puno bolji nego sam očekivao. Naravno da svaka stranka ima svoje prioritete, ali brzo i relativno lako se postigao zajednički pristup.

Novi list: Da li biste vi na Jakovčićevom mjestu potpisali onako veliki projekt, kao što je Brijuni Rivijera, s premijekom Kosor? Je li istarski župan mogao to ne potpisati?
Obersnel: Gledajte, on ima specifičnu situaciju: župan je, dakle nosioc vlasti, a ujedno i predsjednik oporbene stranke. Naravno da mora razmišljati o obje dimenzije, i naravno da građani Istre od njega ne očekuju da bude smetnja u realizaciji nekog projekta. Mogu ja voljeti ili ne voljeti premijerku ili ministre, ali oni su na funkciji na kojoj jesu, i u smislu projekata na korist Hrvatske uvažavam ih. Stoga ne vidim ništa sporno ni u Jakovčićevom potezu. Ako sutra, recimo, ministar Milinović dođe k meni da potpišemo ugovor o gradnji riječke bolnice, ja ću to sa zadovoljstvom učiniti.

Novi list: Zašto je onda nastala strka oko tog potpisa? Što to govori o odnosima u savezu?

Obersnel: Vidio sam samo interes u medijima, ništa drugo.

Novi list: Pa valjda je problem između Milanovića i Jakovčića postojao, kad je izašao u medije, zar ne?
Obersnel: To ste vi rekli.

Zajednička politika

Novi list: Član ste Predsjedništva SDP-a. Koliko su članovi Predsjedništva informirani o događajima i odlukama, a koliko u SDP-u funkcioniraju neformalni kanali?
Obersnel: Funkcionira jedno i drugo. Naravno da Predsjedništvo sudjeluje u kreiranju nekih politika SDP-a, ali jednako funkcioniraju i savjeti stranke itd. I naravno, predsjednik stranke s kolegama liderima drugih partnera kreira zajedničku politiku.

Novi list: Jeste li na zadnjoj sjednici Predsjedništva vidjeli draft programa i komunikacijske strategije?
Obersnel: To nije bila tema.

Novi list: Jeste li zadovoljni utjecajem koji vam funkcija člana Predsjedništva daje u stranci?
Obersnel: To je kolektivno tijelo, i kao takvo donosi odluke. Nisam se ni kandidirao da bih nametao sebe, nego da zajedno s kolegama pomognem u definiranju politike SDP-a. Možda ne gledaju svi na to jednako. A oni koji govore o neformalnim kanalima, neka te kritike kažu u stranci, od osnovne organizacije do Predsjedništva, ili ako ih to veseli i novinarima, ali pod svojim imenom i prezimenom. Ovako uvijek ostaje upitnik zašto se to plasira, ili čak da li je plod nečije mašte. Ne znam zašto se ljudi boje govoriti pod svojim imenom.

Novi list: Govori se i piše o tome da Milanović politiku kreira uz neformalne grupe, PR-ovce kojima je okružen?
Obersnel: Sve koalicijske politike koje ćemo uskoro ići predstavljati među građane temeljito su raspravljane među svim ključnim autorima. Za nas se politika ne svodi samo na spin i izvrtanje teza suparnika.

Novi list:  Što mislite, kako će Milanović funkcionirati kao premijer u odnosu na Račana?
Obersnel: Teško je reći, jer su karakterno potpuno drugačiji. Sigurno će uspješno voditi koalicijsku vladu.

Novi list: Zločesti komentatori kažu da će posao voditi operativci poput Čačića ili Linića?
Obersnel: Nitko ne može sam. Jedina vlada koja se sama vodila je bila vlada Ive Sanadera, jer u njoj, vidite, čak ni njegovi potpredsjednici i ministri ništa nisu znali ni o čemu. Tako barem danas tvrde.

Novi list: Zašto vi ne idete na listu ili u vladu?
Obersnel: Uporno godinama objašnjavam da, prvo, SDP ima više nego dovoljno kvalitetnih ljudi i da nije potrebno akumulirati funkcije. Rijeka je velik grad i bilo bi nepošteno uz posao upravljanja Rijekom, bilo što drugo ozbiljno raditi. Drugo, osobno mislim da neposredno birani gradonačelnici ne bi trebali biti u Saboru. Neposredni izbori puno više obvezuju i smatram obavezom da mandat odradim do kraja.

Novi list: Kreirate nacionalnu politiku SDP-a, a nemate ambiciju provesti je?
Obersnel: Imam odgovornost prema biračima u Rijeci.

Novi list: Kako onda ocjenjujete potez onih koji su neposredno birani s vama ili kao vi, a ipak će otići iz Rijeke?
Obersnel: Svatko čini kako želi, različiti smo, netko voli plavuše, netko crnke.

Politika da riječke probleme rješavaju riječki kadrovi je loša

Novi list: Što će Rijeka dobiti od pobjede SDP-ove koalicije? Što ćete kao gradonačelnik tražiti od predsjednika vlade ili, recimo, ministra prometa Komadine? S kojim ćete projektima kucati na njihova vrata za svoj grad?
Obersnel: Nema dilema koji je pravac razvoja Rijeke i u čemu očekujem angažman vlade – u prvom redu luka i promet. Siguran sam međutim da naša koalicijska vlada neće funkcionirati na lokalnim ili stranačkim preferencijama, jer vlada se mora pobrinuti za ravnomjerni razvoj Hrvatske. Za vladu mora jednako važan biti razvoj poljoprivrede, brodogradnje i turizma.

Novi list: Vi se ne sjećate koliko su Riječani bili ogorčeni što u vrijeme Linića i Bizjaka nisu dobili sve što im pripada?
Obersnel: Da li su Riječani bili ogorčeni, o tome se da razgovarati, ali ne zaboravimo da su svi veliki infrastrukturni projekti pokrenuti u vrijeme Račanove vlade, od zemljišta za kampus, do potpisa ugovora sa Svjetskom bankom za Rijeka Gateway. Očekujemo da nova vlada riješi Miklavlje, definira razvoj brodogradnje i naravno definira okvire izgradnje nove prugu.

Novi list: Napokon ste se počeli dogovarati s ravnateljem Lučke uprave, inače HDZ-ovcem Bojanom Hlačom. Tko je prvi popustio?
Obersnel: Pa vidite vi to, kad se dogovaramo, pitate zašto. Ako ne, onda opet nije dobro. Nitko nije popustio. Ja sam uvijek podržavao sve projekte vezane uz Lučku upravu. Preduvjeti postoje, sredstva postoje za Gateway, a činjenica je da se baš u lučkom dijelu projekta malo što pokrenulo...

Novi list: Onda je za pretpostaviti da će nova državna vlast takve ljude smjenjivati?
Obersnel: Hm, ne znam, ali se neki projekti svakako napokon moraju ubrzati, i Delta, i Zagrebačka obala, i D403...

Novi list: Tko piše te kadrovske liste?
Obersnel: Svatko tko se bavi politikom može iz rukava izvući deset imena za takve funkcije. Prema tome, ne treba puno unaprijed spekulirati. Sve će se na vrijeme riješiti.

Novi list: Znači Rijeka neće biti povlaštena iako će imati dosta kadrova u vladi?
Obersnel: Nisam pobornik takve politike. Loša politika je da riječke probleme rješavaju riječki kadrovi.

Novi list: Koliko će Riječana biti u vladi?
Obersnel: To ne znam. Ja neću.

Novi list. Nego? Kad sve prođe, bit ćete velepolanik u Španjolskoj?
Obersnel: To vam je potpuno pogrešna informacija. Dokad me Riječani budu htjeli, bit ću gradonačelnik.

Novi list: Dokad mislite biti gradonačelnik?
Obersnel: Dokad me Riječani budu htjeli.

Novi list: Ne vidite na horizontu nikog kao nasljednika?
Obersnel: Nema problema naći nasljednika unutar SDP-a.

Novi list: Možete li usporediti kako je SDP Rijeke funkcionirao u vrijeme Šepčića i danas, s vama na čelu?
Obersnel: Pa ja baš i nisam primjetio neku veću razliku.

Novi list: Čime se trenutno bavite?
Obersnel: Pripremama za izvještajno-tematsku konvenciju.

Novi list: Hoćete li predlagati predsjedniku stranke riječke kandidate za Sabor?
Obersnel: Po statutu to je obveza predsjednika stranke, i odlučuje Glavni odbor. Sigurno ćemo i mi napraviti listu potencijalnih kandidata, ali barem što se GO tiče, nećemo numerirati. To je odgovornost predsjednika.

Novi list: Koliki će tu biti vaš utjecaj?
Obersnel: Naravno da ću na GO iznijeti stav.

Novi list: Uvijek postoji sukob gradski-županijski SDP, uvijek Komadina ima svoje kandidate, vi svoje... Zašto se s njim uglavnom ne možete nikada dogovoriti ni oko čega?
Obersnel: Možda drugačije promišljamo politiku. Ja sam za ono što kaže statut, a zašto netko misli da o tome treba glasati i stvarati neku preferencijalnu listu, ja to zaista ne znam.

Novi list: Zašto s Komadinom kao županom češće ne sjednete i ne dogovarate se? Ili je to izlišno pitanje?
Obersnel: Zašto bi bilo izlišno? Pa zar nismo zajedno definirali zonu Marišćinu, ili možda mislite da je to samo županijski projekt?! Imamo mi puno zajedničkih projekata.




http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285928582863285928582863285A285828592859286328632863285D285F285B285C285C285E28632863286328592863A
10 09
Vojko Obersnel ČLAN PREDSJEDNIŠTVA SDP-a I DUGOGODIŠNJI RIJEČKI GRADONAČELNIK PREDSTOJEĆE PARLAMENTARNE IZBORE PROMATRAT ĆE SA STRANE HRVATSKU KOČE visoka cijena rada i slaba uprava
Mediji još samo spekuliraju o našem programu, a on nije službeno objavljen. No, nesumnjivo je da za veću konkurentnost Hrvatske valja smanjiti cijenu rada, na to ukazuju svi investitori i poslovni ljudi

Tihana TOMIČIĆ, snimio Petar FABIJAN
Svi analitičari u državi slažu se da će rezultat predstojećih izbora ovisiti u prvom redu o komunikacijskoj strategiji koju će imati velike stranke, te prisutnosti stranačkih lidera. S obzirom na to da riječki gradonačelnik Vojko Obersnel ne ide na izbore ni kao kandidat za Sabor, a ni kao potencijalni član vlade lijevog centra, upravo njega kao promatrača sa strane smo pitali na koji način SDP i Kukuriku savez trebaju dobiti ove izbore.
    Kako vi u SDP-u objašnjavate fenomen da su i ovoga puta uoči izbora u anketama SDP i HDZ po prilici isti po rejtingu?
    – Mi u SDP-u nikad ne komentiramo ankete, ni kada su razlike nerealno visoke, niti sada. Dodatni argument je da na izbore idemo transparentno, s unaprijed potpisanom koalicijom, a razlika između nje i HDZ-a u ovom trenutku je oko 15 posto.
    Razlika SDP-HDZ ipak je samo jedan ili dva posto, isto kao i 2007. godine. Što to govori o hrvatskom društvu?
    – Pričekajmo izborni dan i ne podcjenjujmo hrvatske građane.
    
Motivirajuća kritika

Kako komentirate kritike da u SDP-u vlada »anketni fetišizam«, da su rezultati anketa ujedno i temelj za formuliranje politika?
    – Upravo suprotno, svi vodeći ljudi SDP-a, uključujući i predsjednika Milanovića su dosta na terenu, što se često prikazuje kao putujuću karavanu, ali je istina da se politika preispituje i u neposrednom kontaktu s građanima. Govori se o problemima građana, i definiraju se rješenja koja su najprihvatljivija za građane.
    Slažete li se s ocjenom da percepcija javnosti o radu oporbe nije dobra, ocjene su da bi oporba lako mogla izgubiti naizgled već dobivene izbore. Zašto uopće postoji taj dojam, neovisno pisali o tome lijevi ili manje lijevi novinari?
    – Na novinarima je da komentiraju, a na nama da radimo najbolje što znamo. A kritike su, vjerujte, govorim to kao političar, nekada vrlo motivirajuće.
    Takav dojam stalno postoji u javnosti: što je učinjeno krivo, tko griješi, zašto predsjednik Ivo Josipović vodi kampanju?
    – Ne znam odakle vam ta ideja?! Josipović je predsjednik Republike, i radi upravo ono što se od njega očekuje. Dakle, nije on prvi koji se počeo upuštati u te rasprave, nego je odgovorio na provokacije koje su kontinuirano prisutne. Ni iz čega ja ne zaključujem da Josipović vodi kampanju, a naravno da je prisutan u javnosti. Netko drugi, dakle HDZ i Jadranka Kosor iz meni nepoznatih razloga provociraju rat i udaraju na najpopularnijeg političara u zemlji.
    Prvo se pojavila informacija da će HDZ ići s tvrdnjom da Josipović vodi SDP-ovu kampanju i da je dominantan, za razliku od Milanovića, a onda se to i dogodilo. Kako to?
    – Doista ne razumijem strategiju kojom uvlače ne samo Josipovića nego i instituciju predsjednika Republike u prljavu kampanju. A do izbora je tri mjeseca i puno je vremena da se neke stvari i dodatno definiraju, i ima vremena da se u razgovoru s građanima formulira završni segment izbornog programa, prilagođen onome što ljudi žele, a i naravno sukladno mogućnostima.
    Dojam je da se SDP navukao na HDZ-ov spin?
    – Kakav spin, ne razumijem. SDP vodi svoju politiku.
    Da li predsjednik Josipović sada već pregrubo vrijeđa premijerku, kad kaže da je njezina politika kuku-lele ili da joj nije mjesto u politici?
    – Ne znam zašto to mislite, činjenica je da se ona stalno žali i kuka. Puno je veća uvreda za sve građane kad netko kaže da neće dopustiti puzajuću politiku crvene Hrvatske. Pa za mene je to neusporedivo gore. Treba je podsjetiti da je takva Hrvatska na čelu s Ivicom Račanom omogućila prve višestranačke izbore i uvela nas u demokratsku Europu. Da se 20 godina kasnije vraćamo na takvu retoriku, to je uvreda za sve građane koji istinski cijene demokraciju.
    Zašto Milanović na to ne reagira?
    – Što? Da se svađa? Dosta je podjela građana na ove ili one. Premijerkina retoreika koju je preuzela upravo od Ive Sanadera neće proći. Ljudima je dosta svađa.
    A zašto je onda Josipović otvoreno u igri?
    – Predsjednik Republike kao institucija, neposredno izabran od građana i najpopularniji političar u zemlji, najbolje sam zna što i kad poručiti, pa i biti malo grublji ako je to potrebno.
    Kako se planirate suprotstaviti tezama o crvenoj Hrvatskoj i nametnuti programe?
    – Želimo neposredan kontakt s građanima, a oni su i na predsjedničkim izborima pokazali koliko uspješna može biti priča o plašenju crvenom Hrvatskom. Da podsjetim, to je bio osnovni moto Bandićeve kampanje, i građani su pokazali da im se ta priča više ne može prodati.
    Koliko znamo, HDZ uvijek poseže za istom podjelom: crveni-crni, lijevo-desno, i gotovo uvijek pobjeđuje, a sad evo još i ministar Karamarko kopa leševe komunističkih zločinaca?
    – Pričekajmo izbore, nema druge.
    
Državni intervencionizam

Na čemu uopće mislite pobijediti HDZ, na kojim programima? Oni se uglavnom prepisuju. U čemu je bitna razdjelnica?
    – Nikakav program nikada nismo prepisivali. A što se programa tiče, uz njega ništa manje važna bit će vjerodostojnost i principijelnost naših ljudi koji iznose programe.
    Zato toliko i pitamo o anketama i percepciji. No, činjenica je da Kukuriku savez najavljuje rast mirovina i socijalnih davanja, istodobno i smanjenje cijene rada i doprinosa za zdravstvo – hoće li onda porez na imovinu biti dovoljan da pokrije te nove troškove, i kako ćete se obraniti od optužbi, kao 2007. godine, da će svi građani postati žrtve vaših novih opterećenja?
    – Mediji još samo spekuliraju o našem programu, on nije službeno objavljen, to je prvo. A nesumnjivo da je za konkurentnost Hrvatske u smanjenju cijene rada, na to ukazuju svi investitori i poslovni ljudi. Dva su problema – visoka cijena rada, i neučinkovita uprava s nerješenim imovinsko-pravnim odnosima. To treba riješiti.
    Puno ste putovali po svijetu, što kažu u Kini, Španjolskoj, SAD-u, ima li interesa za Hrvatsku?
    – Interesa ima, naravno, a ja kao problem vidim da je u mnogim segmentima HDZ-ova Vlada prihvatila tu logiku da će tržište samo riješiti sve probleme. Kad govorimo o velikim projektima, velikim zonama, luci, željeznici, preduvjete mora stvoriti Vlada, tu nema sumnje.
    Iščitavanje vašeg programa najavljuje rast uloge države?
    – Ne treba biti jako pametan da se pogleda oko sebe i vidi da i neke od najvećih europskih država, pa i Amerika kao stup liberalnog kapitalizma, poseže za državnim intervencijama. Država mora dati određene beneficije onome tko je spreman realizirati velike projekte. Pogledajmo zapadnu Europu, na naznaku krize reagirale su vlade, spašavajući čak i banke. Teorija o apsolutnoj slobodi tržišta je doživjela svoju negaciju, i to u zapadnoj Europi i SAD-a. A u Hrvatskoj smo doživjeli da imamo centraliziranu državu – s nesposobnom Vladom. Ljudi u toj Vladi, od Sanadera, preko Kosor do Šukera, tvrdili su da kod nas nema krize i da je naš bankarski sustav najjači u Europi. To je bilo prije samo dvije-tri godine. Na to treba podsjetiti građane, kao i na jamstvenu kar
 
ticu Ive Sanadera.
    
Novi dugovi

Hrvatska će se morati nastaviti zaduživati, svejedno, samo sa možda boljom cijenom kapitala?
    – Dva su načina za gospodarski preokret: maksimalni angažman na privlačenju investitora, što se može postići u godinu dana, ali ne na način da ih se zabavlja vicevima ili smijehom; a drugo su aktivnosti same države. Naravno da će se država morati nastaviti zaduživati, ali to nije problem ako će se novac kroz dobre projekte vratiti. Nije to nikakav bauk, samo je pitanje za što se zadužujemo i pod kojim uvjetima.
    Za punjenje proračuna bit će potreban novi krug privatizacije, na to će iz HDZ-a odmah ustvrditi da je riječ o prodaji nacionalne imovine?
    – Pa, gledajte, nakon njihovih 16 godina ne znam što se još ima za prodati.
    Nije baš da to ne piše u vašem programu.
    – Ne treba ni od privatizacije bježati, a naravno ima loših, i dobrih primjera. Važno je da se onaj tko prodaje, maksimalno zaštiti. Većina nas se slaže da zajedničko javno dobro – vode, šume itd., treba izuzeti iz privatizacije.
    Kad možemo očekivati porez na bogate?
    – Činjenica je da je sadašnji porez sustav nepravedan i da štiti one koji imaju više, što je pokazala i izmjena Zakona o porezu na dohodak u kojem su bolje prošli oni s većim, nego sa srednjim primanjima. Treba biti jasan da nikad nitko nije razgovarao da se oporezuje imovina za obavljanje gospodarske djelatnosti, vlastito stanovanje itd. A s druge strane znamo da ima ljudi s pet, šest, sedam stanova koje iznajmljuju na crno. Samo takvi će plaćati porez na imovinu, pri čemu nam trebaju novi zakoni koji će to tretirati kao gospodarsku djelatnost. Dokinut će se iznajmljivanje na crno.
    Recite, kakvo je stanje u Kukuriku koaliciji? A kakvo u SDP-u?
    – Odnosi u koaliciji su konstruktivni i otvoreni. Ako baš hoćete iskreno, na moje iznenađenje i puno bolji nego sam očekivao. Naravno da svaka stranka ima svoje prioritete, ali brzo i relativno lako se postigao zajednički pristup.
    Da li biste vi na Jakovčićevom mjestu potpisali onako veliki projekt, kao što je Brijuni Rivijera, s premijekom Kosor? Je li istarski župan mogao to ne potpisati?
    – Gledajte, on ima specifičnu situaciju: župan je, dakle nosioc vlasti, a ujedno i predsjednik oporbene stranke. Naravno da mora razmišljati o obje dimenzije, i naravno da građani Istre od njega ne očekuju da bude smetnja u realizaciji nekog projekta. Mogu ja voljeti ili ne voljeti premijerku ili ministre, ali oni su na funkciji na kojoj jesu, i u smislu projekata na korist Hrvatske uvažavam ih. Stoga ne vidim ništa sporno ni u Jakovčićevom potezu. Ako sutra, recimo, ministar Milinović dođe k meni da potpišemo ugovor o gradnji riječke bolnice, ja ću to sa zadovoljstvom učiniti.
    Zašto je onda nastala strka oko tog potpisa? Što to govori o odnosima u savezu?
    – Vidio sam samo interes u medijima, ništa drugo.
    Pa valjda je problem između Milanovića i Jakovčića postojao, kad je izašao u medije, zar ne?
    – To ste vi rekli.
    
Zajednička politika

Član ste Predsjedništva SDP-a. Koliko su članovi Predsjedništva informirani o događajima i odlukama, a koliko u SDP-u funkcioniraju neformalni kanali?
    – Funkcionira jedno i drugo. Naravno da Predsjedništvo sudjeluje u kreiranju nekih politika SDP-a, ali jednako funkcioniraju i savjeti stranke itd. I naravno, predsjednik stranke s kolegama liderima drugih partnera kreira zajedničku politiku.
    Jeste li na zadnjoj sjednici Predsjedništva vidjeli draft programa i komunikacijske strategije?
    – To nije bila tema.
    Jeste li zadovoljni utjecajem koji vam funkcija člana Predsjedništva daje u stranci?
    – To je kolektivno tijelo, i kao takvo donosi odluke. Nisam se ni kandidirao da bih nametao sebe, nego da zajedno s kolegama pomognem u definiranju politike SDP-a. Možda ne gledaju svi na to jednako. A oni koji govore o neformalnim kanalima, neka te kritike kažu u stranci, od osnovne organizacije do Predsjedništva, ili ako ih to veseli i novinarima, ali pod svojim imenom i prezimenom. Ovako uvijek ostaje upitnik zašto se to plasira, ili čak da li je plod nečije mašte. Ne znam zašto se ljudi boje govoriti pod svojim imenom.
    Govori se i piše o tome da Milanović politiku kreira uz neformalne grupe, PR-ovce kojima je okružen?
    – Sve koalicijske politike koje ćemo uskoro ići predstavljati među građane temeljito su raspravljane među svim ključnim autorima. Za nas se politika ne svodi samo na spin i izvrtanje teza suparnika.
    Što mislite, kako će Milanović funkcionirati kao premijer u odnosu na Račana?
    – Teško je reći, jer su karakterno potpuno drugačiji. Sigurno će uspješno voditi koalicijsku vladu.
    Zločesti komentatori kažu da će posao voditi operativci poput Čačića ili Linića?
    – Nitko ne može sam. Jedina vlada koja se sama vodila je bila vlada Ive Sanadera, jer u njoj, vidite, čak ni njegovi potpredsjednici i ministri ništa nisu znali ni o čemu. Tako barem danas tvrde.
    Zašto vi ne idete na listu ili u vladu?
    – Uporno godinama objašnjavam da, prvo, SDP ima više nego dovoljno kvalitetnih ljudi i da nije potrebno akumulirati funkcije. Rijeka je velik grad i bilo bi nepošteno uz posao upravljanja Rijekom, bilo što drugo ozbiljno raditi. Drugo, osobno mislim da neposredno birani gradonačelnici ne bi trebali biti u Saboru. Neposredni izbori puno više obvezuju i smatram obavezom da mandat odradim do kraja.
    Kreirate nacionalnu politiku SDP-a, a nemate ambiciju provesti je?
    – Imam odgovornost prema biračima u Rijeci.
    Kako onda ocjenjujete potez onih koji su neposredno birani s vama ili kao vi, a ipak će otići iz Rijeke?
    – Svatko čini kako želi, različiti smo, netko voli plavuše, netko crnke.





XXX

POLITIKA DA RIJEČKE PROBLEME RJEŠAVAJU RIJEČKI KADROVI JE LOŠA
    
    Što će Rijeka dobiti od pobjede SDP-ove koalicije? Što ćete kao gradonačelnik tražiti od predsjednika vlade ili, recimo, ministra prometa Komadine? S kojim ćete projektima kucati na njihova vrata za svoj grad?
    – Nema dilema koji je pravac razvoja Rijeke i u čemu očekujem angažman vlade – u prvom redu luka i promet. Siguran sam međutim da naša koalicijska vlada neće funkcionirati na lokalnim ili stranačkim preferencijama, jer vlada se mora pobrinuti za ravnomjerni razvoj Hrvatske. Za vladu mora jednako važan biti razvoj poljoprivrede, brodogradnje i turizma.
    Vi se ne sjećate koliko su Riječani bili ogorčeni što u vrijeme Linića i Bizjaka nisu dobili sve što im pripada?
    – Da li su Riječani bili ogorčeni, o tome se da razgovarati, ali ne zaboravimo da su svi veliki infrastrukturni projekti pokrenuti u vrijeme Račanove vlade, od zemljišta za kampus, do potpisa ugovora sa Svjetskom bankom za Rijeka Gateway. Očekujemo da nova vlada riješi Miklavlje, definira razvoj brodogradnje i naravno definira okvire izgradnje nove prugu.
    Napokon ste se počeli dogovarati s ravnateljem Lučke uprave, inače HDZ-ovcem Bojanom Hlačom. Tko je prvi popustio?
    – Pa vidite vi to, kad se dogovaramo, pitate zašto. Ako ne, onda opet nije dobro. Nitko nije popustio. Ja sam uvijek podržavao sve projekte vezane uz Lučku upravu. Preduvjeti postoje, sredstva postoje za Gateway, a činjenica je da se baš u lučkom dijelu projekta malo što pokrenulo...
    Onda je za pretpostaviti da će nova državna vlast takve ljude smjenjivati?
    – Hm, ne znam, ali se neki projekti svakako napokon moraju ubrzati, i Delta, i Zagrebačka obala, i D403...
    Tko piše te kadrovske liste?
    – Svatko tko se bavi politikom može iz rukava izvući deset imena za takve funkcije. Prema tome, ne treba puno unaprijed spekulirati. Sve će se na vrijeme riješiti.
    Znači Rijeka neće biti povlaštena iako će imati dosta kadrova u vladi?
    – Nisam pobornik takve politike. Loša politika je da riječke probleme rješavaju riječki kadrovi.
    Koliko će Riječana biti u vladi?
    – To ne znam. Ja neću.
    Nego? Kad sve prođe, bit ćete velepolanik u Španjolskoj?
    – To vam je potpuno pogrešna informacija.

DOKAD ME RIJEČANI BUDU HTJELI BIT ĆU GRADONAČELNIK
    Dokad mislite biti gradonačelnik?
    – Dokad me Riječani budu htjeli.
    Ne vidite na horizontu nikog kao nasljednika?
    – Nema problema naći nasljednika unutar SDP-a.
    Možete li usporediti kako je SDP Rijeke funkcionirao u vrijeme Šepčića i danas, s vama na čelu?
    – Pa ja baš i nisam primjetio neku veću razliku.
    Čime se trenutno bavite?
    – Pripremama za izvještajno-tematsku konvenciju.
    Hoćete li predlagati predsjedniku stranke riječke kandidate za Sabor?
    – Po statutu to je obveza predsjednika stranke, i odlučuje Glavni odbor. Sigurno ćemo i mi napraviti listu potencijalnih kandidata, ali barem što se GO tiče, nećemo numerirati. To je odgovornost predsjednika.
    Koliki će tu biti vaš utjecaj?
    – Naravno da ću na GO iznijeti stav.
    Uvijek postoji sukob gradski-županijski SDP, uvijek Komadina ima svoje kandidate, vi svoje... Zašto se s njim uglavnom ne možete nikada dogovoriti ni oko čega?
    – Možda drugačije promišljamo politiku. Ja sam za ono što kaže statut, a zašto netko misli da o tome treba glasati i stvarati neku preferencijalnu listu, ja to zaista ne znam.
    Zašto s Komadinom kao županom češće ne sjednete i ne dogovarate se? Ili je to izlišno pitanje?
    – Zašto bi bilo izlišno? Pa zar nismo zajedno definirali zonu Marišćinu, ili možda mislite da je to samo županijski projekt?! Imamo mi puno zajedničkih projekata.

Tekst: Novi list Preneseno s: novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285928582863285928582863285A285828592859286328632863285D285F285B285C285C285E28632863286328592863A