Konzervatori koče razvoj Rijeke

Objavljeno: | Tagovi:

Novinarka Novog lista Nela Valerjev Ogurlić na početku novog mandata razgovara s Vojkom Obersnelom, riječkim gradonačelnikom, o kulturnoj strategiji u narednom razdoblju, trenutnom stanju kulture, objekata i institucija koje su pod patronatom Grada Rijeke

Novi list: Na kakvoj viziji se temelji vaša kulturna strategija i kako biste je predstavili u osnovnim crtama?

Obersnel: Kulturna strategija Grada Rijeke temelji se na viziji preobrazbe Rijeke iz primarno industrijskog i lučkog grada u grad atraktivan po broju i kvaliteti kulturnih manifestacija i programa. Istraživanje koje je 2007. godine provedeno o percepciji Rijeke, imageu i identitetu grada, donijelo je rezultate koji su nam poslužili kao temelj u planiranju, određivanju prioriteta i financiranju različitih, pa tako i kulturnih programa. Naime, ono je pokazalo da je Rijeka, što se tiče kulturne scene, prepoznata po bogatoj i zanimljivoj glazbenoj sceni orijentiranoj prije svega prema rocku, alternativi i jazzu. Riječani i ostatak Hrvatske prepoznaju zanimljivu riječku povijesnu priču i baštinu koju su nam ostavila stoljeća različitih utjecaja u ovom gradu. I treće, zbog duge tradicije luke i industrije, mnogi Rijeku vide kao napredan grad u kojem nove, progresivne ideje lako nalaze sidrište i u tom smislu Rijeka i u kulturi podupire nove ideje, mladu, nezavisnu produkciju iz koje, po samoj prirodi stvari dolaze svježe, nove ideje i programi. Što se tiče kulturne strategije kao dokumenta, trenutno je u izradi kulturna strategija koja će obuhvatiti buduće petogodišnje razdoblje.

Specifična riječka priča

Novi list: Što smatrate najvećim postignućima na planu kulture u protekla dva mandata i na čemu će ubuduće biti naglasak?

Obersnel: Najvećim postignućem smatram upravo pokretanje ili razvoj različitih programa u kulturi koji su značajno obogatili kulturni život grada i zbog kojih je Rijeka postala mjesto u koje se dolazi zbog kvalitete kulturnih sadržaja. To su Riječke ljetne noći, Festival malih scena, Ljeto na Gradini, Festival Hartera, Jazz Time festival, Sajam knjiga i časopisa, Ri-rock festival. Vrlo značajnim smatram otvaranje Art kina Croatia koje već ima svoju stalnu publiku. Važna su i dosadašnja ulaganja u tzv. kapitalne projekte MMSU-a i Gradske knjižice u smislu svih pripremnih radnji i projektne dokumentacije.
I, ne manje bitno, nezavisna riječka kulturna scena uživa veliku potporu Grada. Ponosan sam što zbog takvog odnosa uprave prema nezavisnoj kulturi ostatak Hrvatske Rijeku smatra svojevrsnom oazom dobre komunikacije, razumijevanja potreba ove scene. To je doista jedna riječka karakteristična priča i vrlo specifično određenje kada uspoređujemo Rijeku s drugim hrvatskim gradovima.

Novi list: Tvrdite da je Rijeka u cijeloj Hrvatskoj pa i šire poznata po svojoj progresivnoj kulturnoj politici. U čemu se ona ogleda?

Obersnel: Progresivna kulturna politika podrazumijeva da je promišljanje kulture u skladu s potrebama građana i da je dijelom odmaknuto od osnovnog mainstreama, odnosno da prepoznaje i podupire i nove trendove, nove programe. Upravo po tome nas prepoznaju u drugim sredinama. Dok je u brojnim sredinama nezavisna kulturna scena prepuštena, na neki način, samoj sebi, mi smo pronašli i uredili prostor za niz udruga koje se bave nezavisnom produkcijom, poput Saveza udruga Molekula, a značajnim iznosima financiramo i njihove projekte, kao i druge riječke specifičnosti, poput rock i jazz glazbene scene.

Opstrukcija projekata

Novi list: Od potpisivanja sporazuma s Ministarstvom kulture o sufinanciranju izgradnje do ishodovanja građevinske dozvole za MMSU prošlo je šest godina, a sad je projekt ponovno na čekanju s neizvjesnim ishodom jer se pokazalo da realizacija po modelu javno privatnog partnerstva ne bi bila isplativa. Postoje razmišljanja da tom stalnom prolongiranju pogoduju i sami kulturnjaci, jer se – kao da je nastupilo vrijeme letargije – više nitko i ne buni, pa nema kritične mase koja bi vas požurila.

Obersnel: Znam da je u krugu ljudi koji su na bilo koji način bili uključeni u priču oko MMSU uvijek postojala vrlo jasno izražena sumnja da će muzej biti izgrađen, pa ne znam po čemu bi to sad nastala letargija. A ne znam ni na temelju čega ima razloga za letargiju, za sumnju, za razmišljanje da taj objekt neće biti izgrađen, ako sam nedvosmisleno rekao da će se projekt nastaviti gradnjom u fazama i da će do kraja godine početi izgradnja garaže, što drugim riječima znači temelja, dok će se sama zgrada početi graditi odnosno rekonstruirati ovisno o novom odabranom modelu i mogućnostima dobivanja suglasnosti za zaduživanje.
Radi se o projektu koji zasigurno ne možemo financirati iz Proračuna iz tekuće likvidnosti. Poznata je činjenica da je potrebna suglasnost Ministarstva financija za zaduživanje, kao što je poznata i obveza da Ministarstvo kulture sudjeluje u izgradnji muzeja s polovicom iznosa.
Prema tome, za mene tu nema nikakve neizvjesnosti. Od modela javno privatnog partnerstva odustali smo isključivo zbog toga što je natječaj pokazao da je taj model – vjerojatno zbog poremećaja koji je na financijskom tržištu nastao u proteklih šest, sedam mjeseci – skuplji od klasičnog kreditiranja. Smatrao sam da u ovom trenutku ne mogu predložiti realizaciju projekta koji je, po pristiglim ponudama, koštao više od 900 milijuna kuna. To je bila odgovorna i promišljena odluka i ne mislim da sam imalo pogriješio.

Izgubljene dvije godine

Novi list: Ljudi se mogu upitati ako se kroz sve ove godine prije krize nije uspjelo krenuti u realizaciju toga projekta, zbog čega bi se u uvjetima krize nadali povoljnijem ishodu?

Obersnel: Kad bi bilo malo više volje za sagledavanje realnih problema, onda nitko ne bi bio u dilemi. Jer, ja ću vrlo otvoreno imenom i prezimenom, odnosno nazivom institucije prozvati onoga tko bi trebao snositi krivicu ne samo za vremensko kašnjenje već i činjenicu da će građane realizacija ovog projekta danas koštati puno više nego što bi ih koštala prije tri godine. To je Konzervatorski odjel u Rijeci. Općepoznata je činjenica da smo na izradi Detaljnog plana uređenja zone Benčić izgubili dvije godine zbog mijenjanja stavova Konzervatorskog odjela.
Potom su nastali problemi oko potrebe zaštite dodatnih objekata i uskraćivanje suglasnosti na Detaljni plan uređenja Benčića, što je za više od dvije godine prolongiralo donošenje plana i dovršetak glavnog projekta. Dakle, ja sam taj koji bi mogao postaviti pitanje kome je to bilo u interesu i iz kojih razloga se opstruiralo realizaciju projekta.
Jer, danas više ne možemo govoriti samo o kašnjenju u vremenskim dimenzijama, već je to kašnjenje dovelo do toga da će objekt biti puno skuplji zato što je u međuvremenu znatno porasla cijena kapitala uzrokovana poremećajima na svjetskom pa tako i na hrvatskom tržištu kapitala.
To građani moraju znati. Kao što i onaj tko smatra da u svakom trenutku može promijeniti svoje mišljenje, mora biti svjestan da se u tom slučaju igra s novcem građana Rijeke i Republike Hrvatske.

Novi list: Koliko onda izraženo u kunama iznosi šteta izazvana konzervatorskim premišljanjima oko toga što treba zaštititi u Benčiću?

Obersnel: Da nismo morali ponovo usklađivati DPU sa zahtjevima konzervatora, izgradnja Muzeja je mogla započeti prije više od 2 godine, što znači da gubitak na kamatama iznosi preko 48 milijuna kuna za Grad jer su u međuvremenu marže na kamate kod kredita značajno porasle, za više od duplo u odnosu na 2007. godinu, i to ne zbog loše financijske pozicije Grada u ovom trenutku, nego isključivo zbog pogoršanog rejtinga države i financijske krize koja vlada na svjetskom financijskom tržištu. Na to još treba nadodati izgubljeni prihod od prava građenja na zemljištu za izgradnju hotela pri čemu možemo govoriti o gubitku od 19.800.000 kuna, a jednako tako i gubitak od komunalnog doprinosa od 6 milijuna kuna. Dakle, sve su to prihodi Proračuna koji su mogli biti ostvareni prije više od 2 godine, a nisu ostvareni.

Knjižnica ne kasni

Novi list: Što će biti s Gradskom knjižnicom?

Obersnel: S Gradskom knjižnicom nema apsolutno nikakve faze kašnjenja – ona je u fazi projektiranja. Očekujem da će u roku narednih nekoliko mjeseci biti ishodovana građevinska dozvola i tek kad budemo imali troškovnik moći ćemo razgovarati o načinu.

Redoviti konzument kulture

Novi list: Nemoguće je ne primijetiti da ste prisutni na gotovo svim kulturnim događanjima. Koje od ponuđenih programa najradije konzumirate?

Obersnel: Osobno najradije konzumiram kazališne programe, no mogu reći da sam, zbog mnogih uspješnih projekata, ponosan na sve gradske ustanove u kulturi. Mislim da je važno biti prisutan. Tako najbolje vidim što nastaje u institucionalnoj kulturi, koliko je to dobro, koliko je moderno, kakav je odnos publike prema pojedinim programima, što kažu kritičari... U tom smislu želim biti informiran i upoznat s recentnom produkcijom. Ja kulturu volim i želim imati uvid u to što se u riječkoj kulturi zbiva. Osobno mislim da bi institucionalna kultura trebala biti i progresivnija i aktivnija, no to je jedna druga tema koja se tiče i zakonskih regulativa i financija i osobnih odgovornosti. No, uopćeno rečeno, mislim da riječke institucije u kulturi nimalo na zaostaju za onima u drugim gradovima, dapače. A naša riječka nadgradnja je upravo u onoj spomenutoj nezavisnoj sceni koja obuhvaća i kazalište, i glazbu i nove medije, a po čemu smo daleko ispred hrvatskih trendova.

Još jedna kandidatura MMSU-a

Novi list: Muzej moderne i suvremene umjetnosti podnio je prijedlog kandidature Grada Rijeke za održavanje Bijenala mladih umjetnika Europe i Mediterana 2013. odnosno 2015. godine. S obzirom na veličinu manifestacije i trenutne raspoložive kapacitete Rijeke, mislite li da je to moguće ostvariti?

Obersnel: Mislim da je moguće. Da nije, ne bismo se kandidirali. Nadam se da ćemo do tada imati završenu novu zgradu MMSU-a i ovo će biti sjajna prilika da novi Muzej ugosti ovako važnu manifestaciju.

Irski primjer muzeja iseljeništva

Novi list: Jedna od ideja, ne tako nova, ali aktualizirana izložbom »Merika« Muzeja grada Rijeke jest i ona o pokretanju muzeja iseljeništva u Rijeci koju je prije više godina inicirala Tuga Tarle, a i vi ste je podržali. Na otvorenju izložbe ste kazali kako se nadate da bi to mogao biti poticaj da iznova zaživi ideja o kojoj ste svojedobno razgovarali i s iseljenicima i s ministrom kulture.

Obersnel: Vjerujte, i ja imam bezgranično puno ideja što učiniti s tuđim novcem. Puno više ideja nego novca. A imao bih još više ideja kada ne bih morao odgovarati za trošenje tog novca. Da, ja bih stvarno želio i smatram da Rijeci treba muzej iseljeništva, ali bih volio da svi koji razmišljaju o muzeju iseljeništva odu u Irsku i posjete muzej iseljeništva u Corku, a to je najveća iseljenička luka na svijetu. Mi smo otvorili priču o muzeju iseljeništva u Rijeci na način da treba kupiti bivši hotel za emigrante u Baračevoj ulici i tamo napraviti muzej iseljeništva bez da je itko razmišljao o vlasničkoj strukturi, o stanju i veličini te zgrade i mogućnosti da u njoj napravimo takav muzej. Zašto to govorim? Zato što je Cork primjer kako se na relativno malom prostoru i uz relativno mala ulaganja može napraviti izuzetno dobar i atraktivan program.
zatvaranja financijske konstrukcije. I tu smo razmišljali o javno privatnom partnerstvu, ali očito je da u ovom trenutku to nije prihvatljiv model i da moramo naći neki drugi.

Novi list: Kako to da ste uspjeli pokrenuti i realizirati niz velikih sportskih projekata, a u kulturi se uvijek iskomplicira nešto što je stavlja na čekanje?

Obersnel: Osobno mislim da sam napravio značajne iskorake i u kulturi, između ostaloga i u izgradnji ova dva objekta. Naime, do sada je za igradnju MMSU utrošeno 12 milijuna i 700 tisuća kuna, a za izgradnju knjižnice 17 milijuna i 160 tisuća kuna. Projekti imaju svoj vijek trajanja i postoji čitav niz faktora koji utječu na to koliko će to trajati, no mislim da je veličinu tog iskoraka u ne treba mjeriti samo s ta dva objekta. Samo u posljednje četiri godine izdvajanja za javne potrebe u kulturi su povećana za 20 posto, a ako bi sagledavali u mojih 9 godina mandata onda je to više od 70 posto, što je za mene kapitalno, kao što je kapitalni projekt i kolektivni ugovor potpisan sa zaposlenicima Kazališta i drugih ustanova u kulturi. Izjednačavanje, odnosno bitno povećanje njihovih plaća također je nešto što sigurno ne možemo zanemariti, kao niti ulaganja u čitav niz drugih segmenata i projekata u kulturi, sve do otkupa umjetnina ili knjiga.

Čekanje konzervatora

Novi list: Važan dio riječke kulturne baštine čini industrijsko nasljeđe o čijoj se revitalizaciji i prenamjeni mnogo govori, ali se malo toga ostvaruje.

Obersnel: Mi smo u protekle četiri godine samo u zaštitu kulturne baštine uložili više od 30 milijuna kuna. No, da bi se neke od želja mogle realizirati, prije svega morate neke objekte imati u vlasništvu. Na žalost, mi gotovo niti jedan objekt industrijske baštine, osim dijela u »Benčiću« nemamo u vlasništvu. Činjenica je da se u zgradi ex šećerane pokrenuti najprije istražni radovi, a zatim i restauratorski radovi. Ja sam ponosan na činjenicu da u Rijeci imamo jednu od najljepših baroknih palača koja se sustavno uređuje i bit će u javnoj upotrebi kad bude gotova.

Novi list: No, tu je čitav niz drugih objekata za koje se kroz razne simpozije i radionice, koje i vi podupirete, već godinama nižu ideje na temu prenamjene, ali nema odgovora na pitanje tko bi te zamisli trebao i ostvariti i na koji način.

Obersnel: Ako krenemo da je sve što se u tom segmentu događa odgovornost Grada, onda je o tome dosta teško razgovarati. Postoji čitav niz objekata industrijske baštine, ali te objekte bez kombinacije komercijalnih i kulturnih sadržaja nije moguće izgraditi.

Novi list: Oko toga su svi otprilike složni.

Obersnel: Odlično! Samo moramo dobiti i suglasnost Konzervatorskog odjela da i on tu priču prihvati.

Novi list: Ako razgovarate konzervatorima i drugim kulturnjacima oni će kazati da je problem što gradu nedostaje vizije i jasno zacrtanih programa oko toga što želi s tim zonama.

Obersnel: Oprostite, to je sve napravljeno izglasavanjem Generalnog urbanističkog plana.

Novi list: Ipak, malo je teško prihvatiti da su baš za sve što se po tom planu ne ostvaruje odgovorni konzervatori.

Obersnel: Vama je teško prihvatiti, a ja s tom činjenicom iz dana u dan moram živjeti. Evo, pokrenuta je izrada detaljnog plana uređenja Hartere. I više od godinu dana čekali smo na konzervatorsku podlogu, da možemo krenuti u raspravu o Harteri. Do dan danas je nismo dobili! I sad smo se odlučili pokrenuti prethodnu javnu raspravu bez suglasnosti konzervatora. Gradsko vijeće je donijelo odluku o izradi detaljnog plana uređenja Vodovodne ulice, dakle zone koja je bogata industrijskom baštinom, zone koja omogućava čitav niz sadržaja, od komercijalnih do kulturnih, zone u kojoj imamo zainteresirane investitore između ostalog za stanogradnju, što vjerujem da bi bitno oživjelo to područje i omogućilo intenzivnije investiranje u tu zonu. Gotovo godinu dana čekamo konzervatorske podloge da bismo mogli nastaviti s izradom detaljnog plana. Teško je razgovarati s investitorima, teško je razgovarati o planovima, dok nemate stav što se može mijenjati, što se može rušiti, što se može nadograđivati. I ponavljat će nam se situacija koju imamo s Benčićem. Pa ćete za koju godinu opet doći i pitati me zašto to tako dugo traje.
Dakle, ja odgovorno tvrdim da je u kontekstu razvoja bivših industrijskih zona Rijeke, koje su u ovom trenutku najpropulzivnije, Konzevatorski odjel u Rijeci glavna kočnica. Ne zato što žele sve zaštititi, nego što ne znaju što hoće. Ja mogu prihvatiti činjenicu da se sve zaštiti, jer onda barem znam što možemo raditi i u kojem kontekstu možemo poduzimati neke aktivnosti. A ovako ne znam što reći investitorima, jer i dalje nitko ne zna što s objektima koji su u ovom trenutku predmet interesa.

Novi list: Što je po vašem mišljenju uzrok tako lošoj komunikaciji s konzervatorima?

Obersnel: To nije pitanje komunikacije. Mi niti ne moramo komunicirati. Postoji obveza, ako ni iz čega drugog, ono iz Zakona o upravnom postupku, po kojem je na određeni zahtjev stranke potrebno donijeti odgovor. Pa ako već ne možemo biti partneri, onda bih volio da nam daju odgovor na naš upit u primjerenom vremenskom roku. Ne apeliram uopće da se moramo slagati oko toga što treba štititi. Ja mogu prihvatiti bilo koju odluku samo bih volio da netko tu odluku donese pa kakva god ona bila. Tvrdim da u ovom trenutku, polako ali sigurno, to postaje dominantni problem u razvoju Rijeke.

Alternativna scena

Novi list: Riječku rock i alternativnu scenu prepoznali ste kao jedan od važnih brendova grada, a neki od vodećih protagonista te scene kao što je Damir Martinović Mrle javno vam, pa čak i u promidžbene političke svrhe, kao na vašem webu, iskazuju poštovanje i divljenje.

Obersnel: Tu scenu nisam samo ja prepoznao kao brend Rijeke pa počeo u nju ulagati. To su prepoznali i sami Riječani, ali i stanovnici drugih gradova, o čemu nam govore i rezultati istraživanja. Na temelju toga smo shvatili da su opravdana sva ulaganja i podupiranja te scene. Jer je glupo ne razvijati ono što svi prepoznaju kao nešto karakteristično i dobro. Nisam ja tu scenu izmislio, uz nju sam samo odrastao kao i brojni Riječani. Sami glazbenici su je stvorili i svojom kvalitetom je učinili prepoznatljivom. I, da, njima je drago što uprava nema ignorantski stav prema njihovom radu. A ja ne mogu zamisliti da ignoriramo nešto što postoji godinama i za što, kao grad, dobivamo komplimente ostatka države.

Novi list: Kako je alternativi imanentno da prema vlasti bude kritički nastrojena, tako vaše veze s rokerima i alternativcima neki vide kao dio strategije da tu kritičku oštricu otupite. Što mislite o tome?

Obersnel: Da, slažem se s vama. Alternativi je imanentno da bude kritički nastrojena i ona to jest. U suprotnom, bili bi mainstream. I, u tom smislu, možete imati površan stav da su ulaganja u ove oblike kulture svojevrstan ples po oštrici. Zašto? Zato što svakom poveznicom prema establišmentu, oni u očima naše površne mainstream javnosti prestaju biti alternativa. Ali to je tako isključivo zahvaljujući tezi koju sad i vi nepromišljeno iznosite – da sam riječke alternativce »kupio« pomažući im da ostvare svoje projekte. Mislim da na taj način zapravo vrijeđate njih. Oni vam se, naime, ne mogu kupiti ničim – i to im je način života. Nisu oni postali alternativna scena zato što sam im ja kao gradonačelnik pomogao. Oni žive svoju glazbu, neki već desetljećima, neki unazad par godina, neki tek nastaju, a opredjeljenje ove uprave je financirati taj oblik kulture ne zato da bi oni prestali biti alternativa i »otupili oštricu«, nego da bi upravo bili još »oštriji« jer kao takvi predstavljaju Rijeku i naš grad čine prepoznatljivim. Ja to poštujem. Poštujem baš tu njihovu beskompromisnost i kritičnost jer da nisu takvi – ne bi ih bilo. E, sad, pitanje – prema kome su oni kritični i zašto – je po meni pitanje koje preintimno zadire u njihov život. Mislim da je djetinjasto postavljati stvari tako da oni moraju biti kritični prema meni jer u suprotnom nisu alternativni. Ja time dobivam preznačajnu ulogu, a mislim da u njihovim životima nisam baš tako visoko plasiran. Hvala vam ako vi mislite da jesam.

Tekst: Novi list