Isprazne kritike Katarine Peović i Novi list u nerazumijevanju Zakona o medijima

Objavljeno: | Tagovi:

Isprazne kritike Katarine Peović i Novi list u nerazumijevanju Zakona o medijima

Čini se da predizborno vrijeme budi najbolje i najgore u političarima, ali i u medijima.

Nedavno se u Rijeci predstavljala lijevo-zelena koalicija stranaka koja izlazi na parlamentarne izbore. U tom su predstavljanju, umjesto svog programa, ponudili prilično ispraznu kritiku lokalne gradske vlasti, prozvali mene osobno i stavili mi na teret niz zamjerki koje nemaju uporište u istini.

S njihovog je predstavljanja u dva navrata izvijestio Novi list i osobno vjerujem da su novinari doista korektno prenijeli ono što su od Katarine Peović i njenog društva čuli.

Kako mi Zakon o medijima omogućava da odgovorim na prozivke koje su mi upućene i prenesene preko medija, uputio sam Novom listu zahtjev za objavom odgovora. Naime, Pravo na odgovor opisano je u Zakonu o medijima (u člancima 56. do 58.) i relativno je blisko Pravu na ispravak, jedino što u ovom slučaju ja nisam imao namjeru ispravljati novinare Novog lista nego odgovoriti gospođi Peović čije je riječi i prozivke Novi list prenio.

No dogodio mi se presedan - od odvjetničkog ureda Novog lista, gospođe odvjetnice Ane Holjar, dobio sam odgovor da moj „ispravak“ Novi list neće objaviti. Dodatno mi odvjetnica pojašnjava što je ispravak, koji se članci Zakona na njega odnose itd., kao da nije ni pročitala zahtjev koji sam uputio. Odnosno, ako ga je pročitala i ako poznaje Zakon o medijima, onda bi valjda trebala razumjeti razliku između Ispravka i Odgovora. Otpisao sam joj u istoj maniri dociranja i zatražio da moj odgovor svakako objave. No, kako se to još uvijek nije dogodilo, nemam drugog načina nego Katarini Peović odgovoriti ovdje, na svom blogu pa ovdje prenosim tekst koji sam uputio glavnom uredniku Novog lista a koji on, očito zbunjen po pitanju svojih obaveza oko ispravaka/odgovora, ne želi objaviti:

Poštovani gospodine Tomić,

molim Vas da objavite moj odgovor na prozivke iznesene u člancima objavljenima u Novom listu 11. lipnja 2020. na poveznici: https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/katarina-peovic-drzava-i-obersnel-upropastavaju-rijecki-javni-prijevoz/?meta_refresh=true koji potpisuje novinar Damir Cupać i 13. lipnja 2020. na poveznici https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/nominalna-ljevica-upropastila-rijeku/?meta_refresh=true koji potpisuje novinar Edi Prodan, odnosno u tiskanom izdanju u petak, 12. lipnja na stranici 14 pod naslovom „Država i Obersnel upropaštavaju riječki javni prijevoz“ i u tiskanom izdanju u nedjelju 14. lipnja na stranici 4 pod naslovom „Nominalna ljevica upropastila Rijeku“. U oba sam članka osobno prozvan i na prozivke želim odgovoriti.

 

Lijevo-zelena koalicija svojim je predstavljanjem u Rijeci ovog vikenda vrlo zorno pokazala zašto u Hrvatskoj desnica uspijeva biti sve glasnija, buja i pokušava dominirati političkim prostorom.

Naime, biti na lijevoj poziciji, ići na nacionalne izbore za Sabor, odnosno Vladu, a bazirati predstavljanje svojeg programa na lokalnim temama i to isključivo kritizerski, u gradu koji je gotovo pa posljednja oaza lijeve misli, svjetonazora i djelovanja – to dokazuje nezrelost i nerazumijevanje momenta i okvira u kojima živimo.

Čisti defetizam pulsira iz riječi Katarine Peović kada kaže: „Na izbore ne izlazimo zbog rezultata, naša je politička misija govoriti o problemima…“! To se zove – salonsko ljevičarenje. Jer puno teže no govoriti jest raditi u korist obespravljene većine. A kada bi lijevo-zelenoj koaliciji misija bila raditi u korist obespravljenih, onda bi o mnogim problemima znali mnogo više no što pokazuju da znaju.

Ako je suditi po medijskim člancima, sukus predstavljanja ove koalicije u Rijeci svodi se na kritiku javnog gradskog prijevoza, kritiku riječke privrede i poziv građanima na izlazak na izbore.

Rijeka ima i imat će javni gradski prijevoz

Prije svega, Rijeka ima javni gradski prijevoz i imat će ga i dalje. Autotrolej se nalazi u određenim problemima s likvidnošću zbog pada prodaje karata uzrokovanog ograničenim kretanjima zbog koronavirusa. Pritom je u potpunosti izostala podrška države, ne samo Autotroleju, nego svim javnim prijevoznicima. No, unatoč tome, Rijeka neće ostati bez javnog gradskog prijevoza. Puno zanimljivije od kritizerstva bilo bi čuti na koji način lijevo-zelena koalicija predlaže rješavanje problema u kojem se trenutno nalazi Autotrolej, ali to, nažalost, nismo čuli. Netočna je i računica koju iznosi Katarina Peović o tome da Grad i ostale JLS u prihodu Autotroleja sudjeluje s tek 30%. Trebali bi znati čitati proračun pa bi onda došli do podatka da se u prihodu Autotroleja sudjeluje s 41%, što uključuje i subvenciju po socijalnom programu i otplatu kredita za nabavku novih autobusa. A treba imati na umu i činjenicu da se umirovljenici i stariji od 65 godina u autobusima Autotroleja voze gotovo besplatno.

Konkretna borba za radništvo i obespravljene umjesto mahanja zastavama

Politički oponenti mogu prozivati SDP za mnogošto, i mene osobno, ali ne mogu mi reći da svjetonazorski ne slijedim antifašističku ideju povijesnog i suvremenog antifašizma, da ne zagovaram istinske vrijednosti ljevice i radništva.

Primjerice, u više puta ponavljanoj krizi brodogradnje, za razliku od mahanja zastavama, s pozicije gradonačelnika SDP-ovca prije nekoliko godina bio sam spreman dati vrlo konkretne potrebne garancije za nastavak gradnje brodova u trenutku kada to nije htjela učiniti Vlada RH predvođena tada Jadrankom Kosor. I ne samo to, u cilju spašavanja brodogradnje i radništva politika Grada Rijeke bila je ta da smo se odrekli se na desetke milijuna kuna koje je Gradu dugovao „3.maj“. Možda lijevo-zelena Katarina Peović misli da smo pod svaku cijenu trebali naplatiti ta potraživanja pa sredstva uložiti primjerice u Autotrolej? Ili smo možda trebali smanjiti sredstva za socijalni program, inače najsveobuhvatniji u Hrvatskoj, pa 20 milijuna kuna, umjesto u zaštitu siromašnih građana, dodijeliti Autotroleju? Ili bi gospođa Peović zatvorila HNK Ivana pl. Zajca pa 40 milijuna udijelila Autotroleju?

Kad smo kod borbe za obespravljene, u trenutku krize uzrokovane korona virusom i znatnog smanjenja prihoda lokalnog proračuna, u Rijeci smo povećali cenzuse za ostvarivanje prava na pomoć iz socijalnog programa Grada i to za 25% znajući da će posljedice krize biti teške i da će trebati zaštititi mnoge obespravljene. A povećali smo i novčane naknade za umirovljenike s najnižim mirovinama.

Osobno bih želio da svi obespravljeni u ovoj zemlji, kad već ne mogu imati više, imaju barem takva prava kakva imaju ovdje u Rijeci zahvaljujući gradskom socijalnom programu.

Pozicioniranje i obrana modernih antifašističkih vrijednosti

Što se tiče drugih svjetonazorskih tema, nisam primijetio da je itko iz lijevo-zelene koalicije izašao pred javnost, zagrmio predstavnicima „crnih košulja“ kada su se postrojavali i pokazivali zube. Ili kada su prijetili organizacijom nemira u Rijeci koja se spremala umjetničkim činom podsjetiti na svoju antifašističku prošlost. Nisam primijetio ni da su predstavnici lijevo-zelene koalicije ikako istupili ukazujući na sramotne i strahotne prozivke Rijeke nakon upriličenog programa otvorenja EPK koji je odaslao snažne poruke tolerancije, zajedništva, modernog antifašizma i otvorenosti, poruke koje su isprovocirale desničarske portale, medije i pojedince. Kako to da je lijevo-zelena koalicija ostala izvan barem verbalnog zagovaranja poruka koje je poslala Rijeka? Bella ciao bila je prije samo par mjeseci trn u oku radikalne desnice. No, Katarina Peović i njeno društvo tada je salonski - šutjelo.  

Toliko o okvirima svjetonazora i istinskoj borbi za vrijednosti koje se zagovaraju.

Reindustrijalizacija zelenom privredom

Nadalje, reindustrijalizacija Rijeke zelenom modernom privredom zvuči kao neka lijepa želja i ponuda lijevo-zelene koalicije, ali ne saznajemo koja je to zelena privreda i na koji način bi je predstavnici ove koalicije uveli u Rijeku, gdje bi je organizirali i kako? Bi li je nametnuli poduzetnicima ili bi se oni sami njome bavili umjesto bivanja uposlenima u javnom sektoru riječkih ustanova i institucija?

Posebno me u tom smislu zabavljaju stavovi pojedinaca iz lijevo-zelene koalicije koji svoj kruh zarađuju na Riječkom sveučilištu kojem je ova politika Grada Rijeke bez naknade prepustila možda najvrjedniji dio građevinskog zemljišta na kojem je izgrađen Sveučilišni Kampus, kao i zemljište za izgradnju sveučilišnih stanova za mlade znanstvenike. Je li to rad SDP-a u korist bogate elite koji spominje gospođa Peović?  Možda smo ta najvrijednija zemljišta ipak trebali skupo prodati investitorima u zelenu privredu?

Građanski odgoj

Ako je cilj na ovim izborima jedne politike zamijeniti drugima, a ne zamijeniti samo lica, onda su nužnost u predstavljanju stranaka i platformi – programi i politike. A nakon predstavljanja lijevo-zelene koalicije, ništa ne znamo o njihovu programu i politici koju zastupaju kao ni o budućem načinu njezina provođenja.

Rijeka je u svoje osnovne škole uvela građanski odgoj i obrazovanje, i to kao prvi grad u Hrvatskoj, i to zahvaljujući politici koju ovdje provodimo, a ne zahvaljujući slučajnosti. Učinili smo to jer želimo da Rijeka bude sredina slobodnomislećih građanski obrazovanih mladih ljudi, spremnih za život u građanskom društvu za koje se Hrvatska već odavno deklarativno opredijelila, spremnih za demokraciju.

Nasuprot tome, bolno je gledati, ne toliko mlade, ali ipak mlade ljude koji nude parole bez jasnih odgovora na pitanja – kako i čime? Tužno je gledati mlade ljude koji zastupaju salonski ljevičarski populizam, ne informiraju se, ne nude nadgradnju pozitivnih projekata, nego samo bezidejno kritiziraju ne shvaćajući da iz Rijeke mogu poslati kud i kamo važnije poruke ostatku Hrvatske od jadikovki o problemima lokalnog javnog gradskog prijevoza.

I za kraj želim dodati kako smatram da bi primjereniji naziv ove koalicije bio zelena – lijeva koalicija.   

 

 

 

Tekst: Vojko Obersnel