Hrvatska je obećana zemlja kao i Kanada

Objavljeno: | Tagovi:

Novinarka portala Danas.hr Jelena Šimac razgovarala je s Vojkom Obersnelom o viziji razvoja Rijeke, izborima i aktualnoj situaciji u Hrvatskoj

Na koji način namjeravate zadržati vlast u Rijeci? Možete li nabrojiti četiri konkretna projekta za razvoj Rijeke? 

Na jedini način koji demokracija poznaje: kandidaturom za gradonačelnika Rijeke i osvajanjem povjerenja Riječanki i Riječana na izborima. No, suština nije u osvajanju ili zadržavanju vlasti, jer ona sama po sebi ne znači ništa bez vizije, bez jasnog smjera i bez suradnje s građanima i stručnim ljudima u gradu koji vodite. Na ta tri temelja namjeravam graditi budućnost Rijeke i o tome ću, kao i do sada, intenzivno razgovarati ne samo s građanima ovoga grada, nego i s brojnim stručnjacima u različitim područjima koji razumiju da se nalazimo u izuzetno važnoj godini koja najavljuje jedno posve novo razdoblje. Program razvoja Rijeke za koji će se Riječani moći odlučiti na ovim izborima snažno će uključiti perspektivu koju donosi ulazak u EU, stoga se neće raditi samo o mandatu i zadržavanju vlasti, nego o sedmogodišnjem strateškom planu, jer su i strategije Europske unije bazirane na tolikom razdoblju. Rijeka se u ovoj godini vraća okruženju kojem je oduvijek pripadala i u kojem se kroz povijest najsnažnije razvijala, vraća se velikoj zajednici i kao kozmopolitski grad ponovno ima priliku disati punim plućima. To uključuje i moment izazova u kojem sve svoje dobro znane prednosti moramo na najbolji način uključiti u strategiju razvoja. Ne radi se o četiri konkretna projekta, jer će ih vjerojatno biti i više, nego se za sada radi o tri ključna usmjerenja temeljena na perspektivi koju donosi ulazak u EU. 

Koja tri? 

Jedno je globalno pozicioniranje Rijeke kao prometno-logističkog centra, što uključuje razvoj riječke luke, željeznice i općenito prometne infrastrukture, odnosno razvoj zona u kojima će se otvarati nova radna mjesta. Drugi važan temelj je razvoj Rijeke kao znanstveno-poslovnog centra, baziranog na društvu znanja, odnosno povezivanje Sveučilišta s gospodarstvenicima kroz, primjerice, znanstveno-tehnološki park, pri čemu je u središtu korištenje dobro razvijene gradske informatičke infrastrukture. I treće područje obuhvaća socijalnu uključenost svih Riječana, odnosno društvenu uključenost u projekte koji grad čine ugodnim za život. To podrazumijeva daljnja ulaganja u kulturu, sport, a posebno u segment socijalne i zdravstvene zaštite. 

 Zašto bi Riječani trebali potvrditi Vaš mandat, a ne izabrati nekog drugog?

 Rijeka je dva puta za redom proglašena najtransparentnijim gradom, to je jedna od titula na koju sam najponosniji i govori o načinu upravljanja gradom. Grad nisu zgrade, nego ljudi i zato snažan socijalni program koji gradimo godinama govori o brizi za najugroženije. Rijeka nema minuse o kakvima slušamo u drugim gradovima. Gradonačelnik sam od 2000. godine. Od tada do danas u Rijeci je vojarna na Trsatu izrasla u moderan Kampus, bazen na Kantridi je prerastao u bazenski kompleks s pet bazena i uređenom plažom, Kantrida je dobila i Atletsku dvoranu, a Zamet sportsku. Rijeka ima besplatanwireless u centru, na Trsatu na Bazenima Kantrida, u Centru Zamet, u Atletskoj dvorani, u Art-kinu te na Astronomskom centru, ima modernu zaobilaznicu, plažu za osobe s invaliditetom, financiramo i pomažemo Skloništa za žrtve nasilja u obitelji, rodilište koje je među najboljima u Europi... Uvjeren sam da će Riječani glasati za prosperitet Rijeke, kao i do sada.

Želio sam ostati blizak s 'malim ljudima'

Što Vam je bio najveći izazov kad ste došli na mjesto gradonačelnika i kako ste ga riješili? 

Ostati blizak ljudima, građanima, osjetljiv na pojedinačne probleme, ne izgubiti iz vida sudbine 'malih ljudi'. Dakle, izazov da nikad ne izgubim iz vida mišljenje građana i njihove potrebe, želje, uvjerenja. Taj izazov nije prestao, na njega odgovaram stalno, svakodnevno. Zapravo, u tome je smisao ovoga posla. Nakon gotovo trinaest godina na čelu grada, i dalje pijem kavu na Korzu sa svojim sugrađanima, srećem ih i razgovaram s njima otvoreno na mnogim kulturnim, sportskim i uopće društvenim događanjima. Ti razgovori su bliski, bez suzdržavanja, i ima u njima mnogo povjerenja. Po tome znam da sam još uvijek jednak svima. Naravno, širenjem mogućnosti koje je internet ponudio, komunikacija se prirodno proširila na mail, na društvene mreže, na blog, na razvoj specifičnih projekata, poput e-konzultacija koje redovito održavam na svojoj web stranici. Facebook, Twitter ne vodi nitko u moje ime, radim to sam. Nema lažnjaka.  
Osim toga, činjenica je da je Rijeka proživjela vrlo bolnu tranziciju devedesetih godina, prije nego što sam preuzeo mjesto gradonačelnika. U procesu te loše privatizacije velik je dio poznatih riječkih tvrtki završio u stečaju ili bankrotu i u tom kontekstu je trebalo provesti tranziciju od klasično-industrijskog grada u grad usluga, grad novih tehnologija i poticati razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Mislim da smo u tome i uspjeli, jer unatoč krizi, imamo stabilan proračun i pojačano investiranje u kapitalne objekte.

Pred SDP-om je velik izazov osvajanja gradonačelničkih pozicija u Dubrovniku, Splitu, Zadru. Imate li šanse i s kojim ljudima? 

Naravno da imamo šanse. Kolega Ivo Baldasar naš je kandidat u Splitu, Ivo Bilić u Zadru, a Niko Šalja u Dubrovniku. Posebno se veselim i kandidaturi kolege Rajka Ostojića u Zagrebu. Radi se o mojim kolegama za koje vjerujem da mogu biti uspješni gradonačelnici. Šalja je već sada zamjenik gradonačelnika, Bilić dolazi iz financijskog sektora i vjerujem da može puno toga učiniti za Zadar. Uz to, činjenica je da smo i na prošlim lokalnim izborima u Zadru i Splitu za malo izgubili. 

Je li Vas Rajko Ostojić pitao za savjet oko vođenja kampanje za gradonačelnika Zagreba? Što ste mu savjetovali? 

Naravno da smo razgovarali, naravno da sam mu se stavio na raspolaganje, veselim se našoj budućoj suradnji.

Devedestih je ciljano uništen naš grad

Koliko je Rijeka povukla novca u posljednje četiri godine iz fondova EU i smatrate li to dovoljnim? 

Grad Rijeka do sada je sudjelovao u 20-ak projekata financiranih od strane Europske komisije. Ukupna vrijednost ovih projekata je oko 14.000.000,00 eura. Najveći dio realiziranih projekata odnosio se na jačanje ljudskih i institucionalnih kapaciteta, razvoj i primjenu novih informatičko-komunikacijskih rješenja, poboljšanje pristupa tržištu rada potencijalno isključenih društvenih skupina, te projekte s područja zdravstva, turizma i kulture. 

Na spomenuti iznos treba dodati i najveći projekt u kojem Grad Rijeka trenutno sudjeluje – izgradnju Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina. Proračun projekta je 49,3 milijuna eura. Europska unija sufinancira projekt, u okviru pretpristupnog programa IPA, s 22,3 milijuna eura, a nacionalna sredstva u iznosu od 27 milijuna eura osigurat će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka i Ekoplus d.o.o. Ukupna ulaganja Grada Rijeke iznosit će oko 16 milijuna eura. Uz Marišćinu, projekti koji se trenutno provode odnose se na povećanje dostupnosti interneta i unapređenje javne dostupnosti podataka, informacija, dokumenata vezanih za Grad Rijeku, ustanove i komunalna društva; projekti kojima je cilj poticanje socijalnog uključivanja; te projekti u kojima su ciljane skupine umirovljenici, nezaposlene žene, osobe s invaliditetom, branitelji i mladi. Za 20-ak projekata, koji su prijavljeni na natječaje, čeka se odluka o sufinanciranju. 

Kakve je posljedice ostavila kriza u Rijeci? 

Puno veće posljedice od ove krize na Rijeku su ostavile burne devedesete, tj. mutna privatizacija velikih poduzeća provedena u to doba. Zapravo, to nije ni bila privatizacija, nego, usudio bih se reći, ciljano uništenje ovoga grada, naš pad na koljena. Zato ovu krizu Riječani osjećaju, naravno, i njene posljedice dijele s ostatkom Hrvatske, ali svi koji su devedesetih svjedočili propasti Hartere, Rikarda Benčića, Torpeda i mnogih drugih velikih gospodarskih subjekata koji su nosili razvoj Rijeke, za ovu će krizu reći da je – jedna u nizu. A do oporavka će doći. Naime, nakon velikog pada riječkog gospodarstva u devedesetima, Rijeka se morala okrenuti drugačijem razvoju. Mi smo, kao lokalna vlast, stvarali uvjete za rast malog i srednjeg poduzetništva, za razvoj znanosti ponudili smo Sveučilištu ogromno zemljište u najelitnijoj zoni grada, na kojem je sada Kampus Riječkog sveučilišta, ulagali smo u komunalnu infrastrukturu. Luka Rijeka i riječki prometni pravac, postojeći uvjeti za povezivanje znanosti i poslovnog sektora i dobra gradska infrastruktura – to su prilike ne samo za Rijeku, nego i za znatno širu regiju, pa u vrlo jasnom smislu i za cijelu Hrvatsku. Zato, ova kriza je u Rijeci ostavila sasvim očite posljedice koje se mjere brojem nezaposlenih, brojem novih korisnika socijalnog programa, posljedice koje se mjere općim stanjem opravdanog nezadovoljstva, ali ova kriza Rijeku nije uništila i dobra vijest je, nakon dugo vremena, da Rijeka ima priliku ukorak s Europom izaći iz krize.

Broj zaposlenih u Rijeci se povećava

Čitatelji iz Rijeke žale nam se da u gradu nema niti jedno dječje igralište prilagođeno djeci mlađoj od tri godine. Rijeka ima i najnižu naknadu za rođeno dijete – 1.000 kuna, dok se za dječji vrtić plaća 750 kuna. S druge strane, broj stanovnika Rijeke u konstantnom je padu. 

To nisu točni podaci. Cijena vrtića kreće se u rasponu od 550 do 720 kuna, ovisno o primanjima obitelji, i to je cijena koja je nepromijenjena 10-ak godina, unatoč stalnom rastu troškova, što znači da se najviše troškova vrtića financira iz gradskog proračuna. Nadalje, Rijeka se nimalo po demografskoj slici ne razlikuje od ostatka Hrvatske, pad broja stanovnika je problem cijele Hrvatske, a ne samo Rijeke, i taj se problem sigurno neće riješiti jednokratnim naknadama. Radi se, također, o netočnom podatku – po 1.000 kuna dobije roditelj svakog djeteta, a ako spada u kategoriju po našem socijalnom programu, dobiva još 1.000 kuna. 

Za drugačiju demografsku sliku puno je važnije osigurati pristupačnu cijenu vrtića kakvu mi imamo, jeftin ili besplatan produženi boravak u osnovnim školama, što je Rijeka također osigurala, subvencije prijevoza za djecu na školovanju, stipendiranje nadarenih mladih ljudi i čitav niz takvih programa kao i, primjerice, izgradnju stanova po prihvatljivim cijenama. Sve su to, uz otvaranje novih radnih mjesta, mjere kojima se može barem nastojati riješiti demografski problem. Statistički podaci koje je nedavno objavila FINA pokazuju da, koliko god to izgledalo nevjerojatno, ali posljednjih nekoliko godina kontinuirano se povećava broj zaposlenih u Rijeci. Posljednji podaci kojima raspolažemo su 7,5 posto više zaposlenih u prvih devet mjeseci 2012. u odnosu na isto razdoblje prošle godine. 

I da ne zaboravim, Rijeka je zahvaljujući ustroju iz 1993. smještena na svega 44 kvadratna kilometra i po tome je najgušće naseljen grad u Hrvatskoj. Uz takvu gustu naseljenost, nemoguće je osigurati izgradnju dovoljnog broja stanova. Najveći broj ljudi se stoga preselio u okolna mjesta, ali i dalje rade u Rijeci, koriste riječku infrastrukturu. Radi se o jednom širem području, tzv. riječkom prstenu, koji apsolutno gravitira prema Rijeci.

Dolaze bolji dani za riječki škver

Gdje se stalo s privatizacijom 3. maja? 

Vlada je u prosincu zaprimila pismo namjere za kupnju 3. maja koje je Uljanik d.d., Pula, dostavio Ministarstvu gospodarstva. Uljanik je pak dokapitaliziran i zaključen je proces privatizacije tog brodogradilišta, a najveći ulagači su Croatia osiguranje i Kapitalni fond, kojim pak upravlja Hrvatsko mirovinsko investicijsko društvo (HMID). Nositelj privatizacije će biti Uljanik, a pretpostavljam da će dio novih dionica takve tvrtke biti ponuđen zaposlenicima 3. maja. Riječko brodogradilište nastavit će s radom i definitivno dolaze bolji dani za riječki škver. 
Isto tako, napravljen je i plan restrukturiranja 3. maja, dostavljen je Bruxellesu i čeka se očitovanje Europske komisije. 

Pretpostavljam da se mogu očekivati i otkazi. O kojem broju ljudi možemo govoriti?

 To mi je u ovom trenutku teško reći. Za očekivati je da će restrukturiranje podrazumijevati i dio racionalizacije troškova, pa onda i broja ljudi, ali to se prvenstvo odnosi na administrativni sektor. 

Jesu li se osigurali novi poslovi za 3. maj? Što je s isplatom plaća? 

Plaće su isplaćene redovito, a što se poslova tiče, 3. maj u ovom trenutku ima potpisan predugovor za izgradnju dvaju brodova za Tankersku plovidbu, deset velikih barži za švedskog naručitelja i pregovara se o još nekim poslovima sa stranim brodovlasnicima.

Što je s obnovom industrijske zone u okolici Rijeke? Ima li ikakvih pomaka na tom području?

Industrijska zona na Kukuljanovu, u zaleđu Rijeke, najvećim je dijelom na području Grada Bakra, no jasno je da je njezin razvoj bitan i za Grad Rijeku. Upravo je nekadašnja Općina Rijeka (u koju je bilo uključeno devet trenutno aktualnih gradova i općina oko Rijeke) osamdesetih godina ulagala u razvoj te zone. No, administrativnim potezom 1993. godine, Rijeka je svedena na samo 44 četvorna kilometra, pri čemu je Kukuljanovo pripalo Bakru, a ne Rijeci. Na ovako skučenom prostoru od samo 44 km 2 Rijeka jednostavno nema prostora za industrijski razvoj na svom teritoriju. Zato su zone u okolnim gradovima i općinama prirodno bitne i za razvoj Rijeke. Što se tiče same Industrijske zone Kukuljanovo, ona ima perspektivu te se, unatoč recesiji i krizi, razvija i ide naprijed. Također, u suradnji s Općinom Matulji, pripremamo razvoj velikog intermodalnog logističkog centra, u blizini granice sa Slovenijom.

Nema investitora

Razvoj željezničke infrastrukture je preduvjet za to da profunkcionira riječka luka... Ima li zainteresiranih investitora?

Je li država za to osigurala kakve novce i ide li se prema fondovima EU? Rijeka, odnosno riječki prometni pravac je najveći projekt HŽ infrastrukture, a te će investicije pozitivno utjecati i na razvoj riječke luke. Za izgradnju drugog kolosijeka pruge u Rijeci, uređenje Glavnog kolodvora i kolodvora na Brajdici, te za izmijenjenu, kraću trasu pruge od Rijeke do Delnica iz državnog proračuna izdvojit će se oko 550 milijuna eura. Izgradnja drugog kolosijeka će udvostručiti sadašnje kapacitete pruge i omogućiti uvođenje željeznice u sustav javnog gradskog prometa. Cijela dionica nove pruge od granice s Mađarskom preko Koprivnice i Zagreba do Rijeke i Šapjana "teška" je više od dvije milijarde eura. Nedavno je završen projekt novog sustava električne vuče na dionici od Moravica prema Rijeci i Šapjanama i u njega je uloženo 637 milijuna kuna. Realizacijom ovog projekta povećani su kapaciteti pruge za 25 posto. 

Koji su rokovi za te projekte?

 Kako su svi projekti vezani za razvoj luke i novog terminala koji će biti izgrađen do 2017., onda su i ovi rokovi vezani za tu godinu. 
Zainteresiranih investitora nema? U ovom trenutku opredjeljenje Vlade je da samu željezničku infrastrukturu gradi putem europskih fondova. Već je sada osiguran novac za projektiranje koje će trajati godinu dana, a radovi se očekuju tijekom 2014. i 2015. Paralelno s ovim, što je pitanje državne investicije, gradit će se i jedna nova cesta kroz sam centar grada, koja će dobrim dijelom ići kroz tunel kojim bi se povećao protok prometa kroz sam centar grada. Ona bi isto trebala biti gotova do 2017., i isto se financira iz fondova, a nositelj za nju je Grad i već smo pokrenuli projektiranje. 

Što je s izgradnjom autoceste Rijeka – Žuta Lokva? Planiraju li se kakva sredstva za njezinu gradnju i ako da, kad bi ona trebala početi?

Nažalost, u ovom trenutku ta dionica nije ušla u plan građenja iako postoje najave iz nadležnog ministarstva da bi se mogla ponuditi u izgradnju kroz model koncesije.

Što će biti s Jadrolinijom kad dođe konkurencija ulaskom u EU? Na koji bi se način ona mogla nositi s drugim brodarima? Bi li se tada razmišljalo i o privatizaciji Jadrolinije?To poduzeće godišnje u proračun uplati 30 milijuna kuna, koji se zatim distribuiraju HAC-u i HC-u? 

Jadrolinija je najveća brodarska kompanija u Hrvatskoj i siguran sam da će moći odgovoriti konkurenciji kad Hrvatska uđe u EU. Ne mislim da bi bilo dobro razmišljati o privatizaciji Jadrolinije. Naime, Jadrolinija je otocima ono što je gradovima javni prijevoz. Kao što i stanovnici rubnih gradskih naselja i naselja u prigradu imaju pravo na javni prijevoz, tako pravo na vezu s kopnom imaju i stanovnici udaljenih otoka. Jasno je da nije isplativo održavati brodsku vezu s brojnim udaljenim otocima, pogotovo izvan turističke sezone, i upravo zato moramo imati državnog brodara. 

Nisam požalio zbog tweeta o Slovencima

Je li Vas Milanović pozvao na red zbog tweetanja da Slovenci neće moći na more?

 Premijer ima važnija posla od čitanja mojih tweetova. Naravno da nije. Međutim, pažnja medija posvećena tom tweetu bila je stvarno bez premca. Tweetam već četiri-pet godina, no onda... jedan tweet mijenja sve, da parafraziram Partibrejkerse. 

Jeste li požalili zbog tog tweeta? Naročito zato što je Bandić to iskoristio protiv Vas u predizbornoj kampanji. Ma nisam požalio. Pa to je tweet, obična ljudska reakcija na nepravdu. Erjavčev stav nakon par dana ponovio je u još goroj varijanti i Kacin. I dalje mislim da se radi o nepravednoj ucjeni. Ovaj dio vezan uz Bandića mi i nije poznat. Nisam pratio što je komentirao na tu temu.

Zašto se SDP tako mlohavo bori protiv korupcije? Jadranka Kosor je pohvatala krupne ribe, aktualna Vlada tek sitne. U čemu je problem? Čeka li se za to povoljniji trenutak, kao što su novi parlamentarni izbori? 

Ne razumijem pitanje? Zašto, zaboga, SDP i što je za vas mlohavo? Naime, progonom korupcije bave se tijela progona, a ne stranke, a posebno nije dobro da to radi stranka na vlasti. Ta vremena su valjda iza nas. Mislim da o tome mogu svjedočiti i na vlastitom primjeru s lažnom kaznenom prijavom. Međutim, ako govorite o posljednjih godinu dana, samo bih podsjetio da se policija, kako bi mogla u ozbiljnu borbu s kriminalom, prvo pozabavila upravo korupcijom u vlastitim redovima. Čini mi se kao jako dobar put. Oko Nove godine je, čini mi se, uhićen pomoćnik ministra branitelja, koji je tu funkciju obavljao i u Kosoričinoj i u našoj Vladi. Pali su prodavači ispita iz anatomije na Medicini. Važan element borbe protiv korupcije je transparentnost. A ova je Vlada krenula od sebe. Novac se više ne dijeli bez kriterija na zatvorenim sjednicama Vlade bez priopćenja o tome. Počelo se primjenjivati savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, što mi u Rijeci radimo već godinama. 

Mladen Bajić učinio je puno

Borbom protiv korupcije se možda bave tijela progona, ipak SDP je u Saboru iskazao zadovoljstvo radom Mladena Bajića. Ipak, stječe se dojam da je Jadranka Kosor pohvatala kapitalce, a za vrijeme mandata ove Vlade nije ni taknuto u primjerice u HAC-ova aferaška gnijezda, Hrvatske šume i tako dalje. 

Ne mislim da je Kosor bilo koga ulovila jer to nije njen posao. A što se tiče ocjenjivanja radaMladena Bajića, ja nisam ni u Vladi ni u Saboru da procjenjujem njegov rad. Ali je očito da su se u onom trenutku kad je DORH počeo raditi svoj posao, počeli vidjeti i neki rezultati. 

Znači, zadovoljni ste radom Mladena Bajića iako za vrijeme Sanaderove vlasti nije napravio ništa po pitanju borbe obračuna s korupcijom? 

Mislim da se u kontekstu mogućega učinilo puno, korupcija se ne bi mogla ni razviti do te mjere da društvo i institucije društva to nisu podržavale i omogućavale. Ako sad pogledate na činjenicu da se krenulo s raščišćavanjem čitavog niza negativnih događanja i u policiji, ne vidim u čemu je problem. Naravno da je to nešto što se ne može riješiti preko noći. 

Koliko gostiju očekujete u Rijeci tijekom karnevala? Koliku zaradu očekujete od toga i kako bi se on mogao dodatno brendirati da bi se 'pokrpala' sušna zimska rupa u turističkom sadržaju?

 Međunarodnu karnevalsku povorku, centralni događaj riječkog karnevala, na gradskim ulicama pogleda i do 100 tisuća ljudi. U vikendu u kojem se održava povorka lani je ostvareno 6.242 noćenja u Rijeci i Opatiji. Zarada nije direktna, proračunska, nego indirektna i očituje se u popunjenosti hotelskih kapaciteta, prihodima ugostiteljskih objekata, trgovina i sl. Karneval je jedan od najvećih riječkih turističkih proizvoda. Naravno, ujedno je i važan dio tradicije i kulture našega kraja. Uvijek ima mjesta za poboljšanja i bolje pozicioniranje na mapi svjetskih karnevala, ali onda i u promociju treba uložiti značajna sredstva koja u godinama krize nisu na raspolaganju. Naprosto, trenutno su prioriteti drugačiji. Stvaranje okvira i uvjeta za nova radna mjesta i specifični poticaji poduzetništvu sada su nam u fokusu. Ipak, uoči ovog jubilarnog, 30. karnevala, proveli smo e-konzultaciju s građanima upravo na temu njihovih prijedloga za poboljšanja i mnoge smo prijedloge uvrstili u ovogodišnji karneval. Dakako, one koje je bilo moguće financirati i u tom smislu lako provesti.

I Hrvatska je obećana zemlja

Mnogo Hrvata sanja o odlasku iz Hrvatske. Među hit-destinacijama su Kanada i Australija. Čini se da ih Hrvati gledaju kao obećane zemlje. Kako to komentirate?

Hrvatska je isto obećana zemlja. Samo se treba oboružati voljom, ali i, nažalost, strpljenjem. Ne treba zaboraviti da je svaki oporavak, uvođenje reda i svako dizanje s dna težak proces. Često je lakše otići nego ostati u takvom procesu, ali treba ostati. Srce uvijek ostaje, bez obzira na koji kontinent odlazite.


Tekst: Danas.hr Preneseno s: danas.net.hr/intervju-tjedna/vojko-obersnel-i-hrvatska-je-obecana-zemlja