Grad je postupio sukladno zakonu

Objavljeno: | Tagovi:

Reagiranje gradonačelnika Obersnela u Novom listu povodom izvještaja s konferencije za medije PGS-a

U izvještaju s konferencije za medije PGS-a se navodi kako su predstavnici PGS – a medijima obznanili kako su došli do dokumenta kojima je Građevinska inspekcija 1993. godine naredila Gradu Rijeci sanaciju fasade Čandekove 8. Pri tome aludiraju da je riječ o dokumentima koji nisu bili dostupni javnosti, a o kojima se samo pričalo dok ih upravo PGS nije dobavio i objavio na ovoj konferenciji za medije.

To je, naime, netočno jer su dokumenti o kojima je riječ sastavni dio sudskoga spisa u predmetu vezanom uz Čandekovu 8. Štoviše, tijekom niza rasprava o toj temi na sjednicama Gradskoga vijeća Grada Rijeke nikada nije bilo sporno postojanje toga rješenja iz 1993. godine kao ni činjenica da je Grad Rijeka na to rješenje uložio žalbu. Dakle, rješenje iz 1993. godine nije pravomoćno. Žalba je uložena isključivo iz razloga što su stanovi u zgradi prodavani temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Zato Grad Rijeka, kao pravni slijednik Fonda stambeno – komunalnih djelatnosti, više nije bio jedini vlasnik zgrade. Naime, na dan donošenja toga rješenja 20. svibnja 1993. godine od ukupno 144 stana u toj zgradi već je 55 stanova bilo u vlasništvu fizičkih osoba. Te su stanove vlasnici stekli u vlasništvo temeljem sklopljenih Ugovora o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, od čega je Grad Rijeka sklopio tek 16 ugovora, od ukupno 52 stana koje je imao u svojem vlasništvu u toj zgradi. Najvećim brojem stanova - čak 56 - u zgradi Čandekova 8 raspolagao je Fond mirovinsko – invalidskoga osiguranja.

Pri tome treba istaknuti da kriterije i način bodovanja stana za utvrđivanje prodajne cijene nije određivao Grad Rijeka već je to bilo definirano Zakonom o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, i pripadajućim Pravilnicima. Dakle, i konstatacija da je Grad Rijeka prodao stanove po cijeni prve kategorije potpuno je tendenciozna, jer Grad nije imao utjecaja na kriterije po kojima su stanovi vrednovani i na koncu bodovani za utvrđivanje prodajne cijene od koje je kroz prodaju 55% pripadalo državi, a 45% Gradu.

Grad Rijeka je postupio sukladno zakonu koji omogućava Žalbu na rješenje i pokazalo se da je takav potez bio ispravan budući da je tri godine kasnije uvažena žalba (a ne prijedlog Grada Rijeke, kako navode predstavnici PGS –a) i poništeno prvo rješenje. Rješenje je postalo pravomoćno 19. lipnja 1997. godine i njime je svim suvlasnicima bilo naređeno da sudjeluju u otklanjanju nedostataka na neboderu.

Treba istaknuti da je Grad Rijeka još tijekom 1996. godine pozvao suvlasnike zgrade na zaključenje Ugovora o sufinanciranju sanacije, s tim da je predloženo financiranje na način da se iz solidarnih sredstava Fonda podmiri 40%, da Grad Rijeka podmiri troškove sukladno svojem vlasništvu koje je tada iznosilo 9,73%, a svi ostali suvlasnici iznos do pune cijene sanacije koja je tada temeljem izrađenoga elaborata iznosila cca 700.000 DEM ili tada cca 2,6 milijuna kuna.

Grad Rijeka je suvlasnicima ponudio i kreditiranje do godinu dana. S obzirom na utvrđeni dio koji bi bili u obvezi sufinancirati ostali vlasnici, utvrđeno je da je svaki vlasnik imao sudjelovati s iznosom od oko 250 kn (ili 67,10 DEM) po m2. Kako se površina stanova u predmetnoj zgradi kreće od 31,92 do 54,85 m2 proizlazi da su suvlasnici bili u obvezi sudjelovati sa iznosima od 2.150 do 3.700 DEM.

Međutim, suvlasnici se nisu odazvali, te Ugovor o sufinanciranju na predloženi način nije niti sklopljen.

Isto tako, Građevinska inspekcija, odnosno država, nije temeljem pravomoćnoga rješenja, putem druge osobe provela Rješenje na trošak suvlasnika, niti je izrekla novčanu kaznu suvlasnicima radi neprovođenja rješenja.

U narednim je godinama upravo Grad Rijeka kroz hitne popravke na zgradi u otklanjaju oštećenja i opasnosti te djelomičnoga saniranja zgrade utrošio 2.148.395,94 kn.

Nadalje, netočna je i konstatacija da je naplata sudskih troškova od suvlasnika koji su pokrenuli tužbu protiv Grada odmazda Grada prema suvlasnicima Čandekove 8. Naime, prema Zakonu o parničnom postupku, odvjetnici kao punomoćnici imaju pravo primiti dosuđene parnične troškove za stranku koju zastupaju. Ističemo još jednom da spor nije pokrenuo Grad Rijeka već suvlasnici zgrade. Odluku o parničnom trošku donio je sud na temelju uspjeha u sporu, a sve u skladu s Odvjetničkom tarifom, te ovisno o tzv. visini predmeta spora. Naime, sami su stanari Čandekove 8 podnijeli tužbu, sami su odredili vrijednost predmeta spora zahtijevajući isplatu 6.000.000,00 kn, izgubili su spor, a tko izgubi spor dužan je, prema zakonskim propisima, strani koja je dobila spor platiti parnične troškove. Na odluku suda o parničnom trošku stanari Čandekove 8 nisu podnijeli žalbu što ukazuje da su sami ocijenili da je odluka suda o parničnim troškovima zakonita i pravedna. Odluka o trošku pravomoćna je i ovršna, dakle, naplativa.

Potpuno neobjektivne i vrlo jeftine političke manipulacije PGS – a ovom temom nastavljene su na njihovoj konferenciji za medije, a toga su, vjerujem, svjesni i sami stanari Čandekove 8. Uostalom, sasvim je jasno koliko su takve manipulacije do sada »pomogle« suvlasnicima Čandekove 8 u rješavanju ovoga problema. Stoga sve tvrdnje da je u postupanju Grada Rijeke prema Čandekovoj 8 riječ o prevari ili nemaru ne samo da nemaju nikakve temelje, nego ih treba promatrati isključivo u kontekstu pokušaja dobivanja medijske pozornosti za PGS.

I na kraju, ističem da će Grad Rijeka kao i do sada, a prema svojim mogućnostima i nadležnostima, ukoliko to stanari zatraže, uložiti maksimalne napore da pomogne u konačnoj sanaciji nebodera u Čandekovoj 8.

Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke

Tekst: V. Obersnel Preneseno s: novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=28592861286328602863285A285828592859286328632863285D285E285D28592858285C28632863286328592863M