Govor na Svečanoj Akademiji u povodu Dana oslobođenja Rijeke od fašizma

Objavljeno: | Tagovi:

U sklopu programa „Slobodna Rijeka“, gradonačelnik Obersnel održao je govor na Svečanoj Akademiji u povodu Dana oslobođenja Rijeke od fašizma, u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.

3. maj, Dan oslobođenja Rijeke od fašizma, za sve nas, a posebno za sudionike Narodnooslobodilačke borbe, ima iznimno značenje. Toga dana, bitka za Rijeku, vratila je ovome gradu najveće bogatstvo što ga jedan narod može poželjeti  i imati - slobodu!

Rijeka je te, 1945. godine, pretrpjela ogromne ljudske i materijalne gubitke. Jer Riječka je bitka bila jedna od najžešćih vojnih operacija 2. svjetskog  rata i jedna od onih koje su, uz velike žrtve, bitno pridonijele njegovom konačnom kraju. U Riječkoj bitci  slomljen je velik i dobro opremljen njemački vojni korpus, a u krvavim borbama borci iz svih krajeva Hrvatske, u travnju 1945., najprije su oslobodili istočni, a 3. svibnja i zapadni dio naše Rijeke. Svim borcima koji su  danas s nama ovdje, iskreno zahvaljujem u ime svih Riječana.

Pobjeda je izborena na samom izdisaju rata, samo 6 dana prije njegovog konačnog kraja i poraza svih sila fašizma i zla -  9. svibnja koji danas slavimo kao Dan pobjede i Dan Europe čime Europa jasno pokazuje na kakvim je temeljima sazdana. Velik dio našeg grada bio je potpuno uništen. Godine obnove dovele su Rijeku na stratešku geografsku  i industrijsku poziciju bivše države. Potom su devedesetih uslijedile teške godine koje je donio Domovinski rat, u kojem Rijeka srećom nije trpjela ratne nedaće, ali je itekako dala svoj obol u obrani domovine. Riječki, primorski, goranski i otočki branitelji, istinski junaci naše domovine, sa svojim brigadama, otišli su na bojišta diljem Hrvatske. To su bili vaši sinovi i unuci koji su braneći ovu zemlju sačuvali ono što ste im vi ostavili. To su ljudi koji su obranili Vukovar, Slavoniju, Liku,  a time i Rijeku..

Uza sve posebnosti naše Rijeke, na koje smo ponosni, iznimno smo ponosni na duh antifašizma koji živi u Rijeci. Po tome smo drugačiji, mi se antifašizma i partizanskih boraca ne sramimo i ne negiramo da je i u antifašističkoj borbi bilo krivih ljudi i zločina. Mi poštujemo sve one velike žrtve u narodnooslobodilačkoj borbi koje su dovele do pobjede i slobode i omogućile da danas  Rijeka i cijeli naš kraj bude slobodan, da govorimo svojim jezikom, da živimo u miru, da cijenimo one vrijednosti koje su nam ugradili naši stari. Mi u Rijeci ne vjerujemo u isključivost, neravnopravnost, nasilje i razaranje. Ne prihvaćamo one koji ušutkuju, ignoriraju, zatiru i negiraju antifašističku borbu i žrtve antifašističkih boraca kao jedan od temelja naše domovine. 

A jesmo li danas, 74 godine od dana kada je oslobođena Rijeka u Drugom svjetskom ratu sigurni da fašizma više nema? Da je pobijeđen?  Da se više ne mogu dogoditi takve strahote?

Velik broj mladih Amerikanaca ne vjeruje da je holokaust ikada postojao. Teško je reći koliko stvarnih činjenica o holokaustu znaju naša djeca.  Mladi Talijani svake godine dolaze u naše krajeve putevima stradanja Talijana u fojbama u Drugom svjetskom ratu, ali nikada ne posjete ni Lipu ni Podhum ni Bakar, kao mjesta fašističkih i nacističkih logora i stradanja u našem kraju. Zar nam nije stalo da znaju istinu?  Jer istina nema ovu i onu stranu, ne može se prilagoditi, ne može se saviti ni iskriviti. 

Da, istina, danas više nema njemačkih ni talijanskih uniformi, nema bombardiranja i razaranja,  Rijeku i Sušak više ne dijeli granica, ali kukasti križevi su i dalje tu, na zidovima i fasadama, skupa s ustaškim znakovima. Naši maturanti prolaze po Korzu s uzdignutom desnom rukom bez da razumiju što rade -  jer to nisu naučili ni kod kuće, a niti u školi.  

Danas nema više ni rasnih zakona NDH iz 1941.  koji govore o Arijevcima, kao pripadnicima elitne europske rasne zajednice, i Židovima i Romima, kao manje vrijednim građanima drugoga reda.  Ali danas, već samo pogled na turiste druge rase ili pak drugačijeg životnog izbora potiče prijavu policiji. Oni koji od ratnih stradanja u svojim zemljama bježe prema Europi u potrazi za sigurnošću i boljim životom ovdje nisu dobrodošli, oni su opasnost.  Danas ponovno želimo graditi zidove, žice i granice između nas i onih koji su drugačiji. I te su pojave zastrašujuće i traže naš odgovor.  Zato jer znamo kamo takav put vodi, zato jer su danas s nama još uvijek živi svjedoci i borci koji su morali braniti slobodu naše zemlje i naših ljudi od onih koji su sijali mržnju i želi samo strah, smrt, nasilje i razaranje.

Jesmo li još uvijek sigurni da danas fašizam više ne stanuje ovdje? Možda pod drugim imenima, možda umivene i u lijepom celofanu, ali one ideje koje su stvorile najmračniju i neljudsku ideologiju fašizma i nacizma i danas su tu. I sve su glasnije.  U Jasenovac se naime ide u tri kolone, a u Bleiburg, u kojem je odavno trebalo, s puno poštovanja prema svakoj žrtvi, odijeliti vjerski obred od ustaškoga folklora, samo u jednoj.  Europa je odavno rekla što o tome misli.

I zato ovaj moj govor danas zaista nije još jedan govor o ustašama i partizanima. Poruka koju želim poslati na Dan oslobođenja Rijeke od fašizma je poruka o ljudskim vrijednostima  i pravima, koje su danas, opet, u Europi, ali i cijelom svijetu -  da se poslužim rječnikom svoje struke - ugrožena vrsta. 

Važno je glasno reći da i danas nismo spremni odustati od tih ljudskih vrijednosti, nismo spremni okrenuti glavu kad se krše ljudska prava, da nismo spremni šutjeti, da nismo spremni pustiti da prođe. Važno je reći da smo odlučili da naša djeca trebaju biti odgovorni građani, svjesni svojih prava i obveza,  i svjesni drugih i drugačijih. Na to nas obvezuje sloboda izborena u 2. svjetskom ratu, uz neopisive žrtve.  Na to nas obvezuju hrvatski branitelji i slobodna domovina Hrvatska koju danas imamo.  Na to nas obvezuje i titula europske prijestolnice kulture koju će ponijeti  za manje od 8 mjeseci kao Luka različitosti, a to je  najveći, ali ipak samo jedan od velikih razvojnih projekata koje smo pokrenuli.

Danas kad se u Rijeku ulaže više milijardi kuna europskih, gradskih i državnih sredstava kroz komunalnu infrastrukturu, nove muzeje, knjižnicu, dječju kuću, kroz nove prometnice i vrtiće, a nadam se, uskoro i novu bolnicu na Sušaku,  Luka različitosti gradi novu budućnost. To je razvoj kojim mladim ljudima želimo pokazati da ima razloga da ostanu i vrate se u Rijeku. Iskreno se nadam da Vlada neće dozvoliti da simbol riječke pobjede nad fašizmom, naš 3. maj prestane postojati. Jer 3. maj je i tradicija i veliki potencijal ovoga grada, to su tisuće vrijednih i sposobnih ruku koje već mjesecima ne primaju plaću. To su ljudi koji znaju raditi brodove, ali se mogu i prilagoditi tržištu u vremenima u kojima živimo.  Još jednom i s ovoga mjesta vjerujem da iz ovih najgorih trenutaka u brodogradilištu možemo izaći s pobjedom i opstankom proizvodnje.  Vjerujem da će ipak biti odgovornosti da brodogradnja ostane dio riječke budućnosti.

Naš je razvoj, naime, temeljen na znanju, znanosti i  inovativnoj proizvodnji, na kulturi i novim industrijama, na svim mogućnostima koje donosi digitalizacija. To je razvoj temeljen na otvorenosti i tolerantnosti za sve, za većinu i manjinu, za prosječne, nadarene, one kojima treba pomoć, za one koji misle i rade drugačije.

I na kraju, jučer sam imao priliku biti na predstavljanju hrvatskog prijevoda knjige Umberta Eca "Vječni fašizam" u kojoj Eco zaključuje da se fašizam danas može vratiti u najnevinijim oblicima i da je "naša dužnost da ga razotkrijemo i da ukažemo prstom na svaku od njegovih novih formi – svakoga dana u svakom dijelu svijeta." U toj se knjizi citiraju i Rooseveltove riječi koje glase: "Sloboda i oslobađanje zadaci su kojima nikad nema kraja. Neka to bude naša misao vodilja: Nemojte zaboraviti!"

Sa željom da zajedno, s ponosom čuvamo vrijednosti antifašizma i dalje razvijamo naš grad, svim Riječankama i Riječanima čestitam 3. svibnja – Dan oslobođenja  naše Rijeke!