Govor na Svečanoj akademiji povodom Dana oslobođenja Rijeke

Objavljeno: | Tagovi:

Govor gradonačelnika Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji povodom 3. svibnja, Dana oslobođenja Rijeke od fašizma, održanoj u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja

Dragi borci Narodnooslobodilačke borbe,
poštovani predsjedniče županijske skupštine,
poštovana rektorice,
preuzvišeni gospodine Nadbiskupe,
poštovani saborski zastupnici, akademici,
cijenjeni uzvanici,
drugarice i drugovi !

73 su godine prošle otkako je Rijeka oslobođena od fašističke okupacije. 3. svibnja 1945. označen je kraj dugog i užasnoga perioda obilježenog žrtvama, ugnjetavanjem ljudskih prava, potlačivanjem i netolerancijom.  Bio je to dan koji je označio slobodu.

Jean Paul Sartre jednom je prilikom rekao:

Sloboda je ono što radite s onim što vam je dano.

3. maj - Dan oslobođenja Rijeke od fašizma, Riječankama i Riječanima, brojnim svjedocima tadašnjih mračnih ratnih vremena, nikako nije dân -  nije poklonjen niti darovan. Za taj dan, za to vrijeme, za slobodu i za bolje sutra brojni su sudionici Narodnooslobodilačke borbe položili svoje živote, prkoseći tako fašističkom režimu, stvarajući put za sve one nakon.

Riječanima i Riječankama sloboda nikako nije dana ili predana. Nju su izborili borci, partizani. Činjenica da smo danas ovdje govori o velikom priznanju  i zahvalnosti koju svi mi dugujemo borcima narodnooslobodilačke borbe. Govori o golemoj odgovornosti koju su nam naši borci ostavili u nasljeđe. To je obveza i dužnosti koja se prenosi iz generacija u generacije s jednim, ali snažnim i zajedničkim ciljem:  da se nikada više ne ponovi!

Danas kada su etičke vrijednosti postale roba i tek puki temelj za trgovinu, a opet raspravljamo o osnovnim ljudskim pravima, o slobodi izbora i življenja, o pravima žena… na nama je, da zajednički očuvamo one vrijednosti na kojima ovaj grad počiva. To danas sigurno nije lak zadatak, ali nitko me neće uvjeriti da je to uzaludan, pogrešan i nepotreban cilj.

Danas primjerice niču povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Rezultate rada jednoga od njih, ali i nekih drugih poteza vlasti, vidimo danas kada nas u međunarodnim krugovima, svrstavaju uz bok zemalja koje negiraju zločine fašističkih, ustaških snaga u 2. svjetskom ratu. Ali već činjenica da osnivamo povjerenstvo jasna je poruka da činjenice koje su zapisane u mnogim knjigama stručnjaka povjesničara relativiziramo, smatramo ne baš provjerenim.  Pa ako već trebamo suočavanje s prošlošću, zašto onda oči u oči ne pogledamo istinu o tisuće i tisuće boraca poginulih u oslobađanju Rijeke i cijelog ovog kraja.  Zašto, oči u oči ne želimo vidjeti što se dogodilo u Lipi, Podhumu i naravno Jasenovcu. Predsjednica Republike Hrvatske,  štoviše, predlaže i osnivanje međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu. Povjesničar Ivo Goldstein nedavno je taj prijedlog nazvao besmislenim. Ja mislim da je to i puno gore od toga. Mislim da je to poigravanje s identitetom jedne zemlje koja je, ne tako davno, bila sigurna da je iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjedničkih sila, onih koje su uz velike žrtve obranili Europu i svijet od fašizma, diskriminacije, nasilja, ubijanja.. 

Kakvu poruku takvim prijedlozima šaljemo našoj djeci?  Mi zapravo time kažemo: Vidite, da, pobijedili smo u 2. svjetskom ratu, ali ni ta NDH nije baš bila tako loša… Hrvatske ne bi bilo bez NDH.. To je poruka koju šaljemo, a ona je jednako neistinita koliko i zastrašujuća. Naime, Goldstein je u istom intervjuu od prije nekoliko dana, jasno rekao da činjenica da je Hrvatska utemeljena na odlukama ZAVNOH –a „…nije stvar političke korektnosti, pa da mi ne želimo biti ustaše nego partizani, nego naprosto bjelodana činjenica.“ Nažalost, živimo u vremenima kada činjenice, pa ni one zapisane u Ustavu naše zemlje, gotovo ništa ne znače.

Goldstein dodaje da je današnja ustašizacija simptom kulturnoga nazadovanja društva i „manje govori o ustašama i partizanima iz Drugog svjetskog rata, a više o nama samima, o ovome društvu danas, koje je postalo agresivno, koje vrijeđa, napada druge i drugačije, u kojemu se svjesno limitira prostor slobode..“   

Rijeka je po tome različita… jer odbija prihvatiti takav model društva i zajednice. Rijeka je, kažu neki, samozatajna, a ipak drugačija i prkosna. Unatoč brojnim režimima kroz koje je prošla, Rijeka je živjela vrijednosti antifašizma. To je naše nasljeđe, i to je način života koji s ponosom živimo. I baš zbog toga imamo odgovornost očuvati ga, prenositi, cijeniti i razvijati u suvremenom svijetu.

Naime, na istim vrijednostima iskovanim sada već daleke '45. počivala je i žrtva brojnih hrvatskih branitelja ovoga kraja, koji su jednakim žarom i prkosom, različiti i drugačiji, branili našu Domovinu. Ponosni smo što su Riječani, Primorci, Gorani, otočani bili prvi kada je trebalo braniti Hrvatsku početkom devedesetih. Volio bih da danas ima više tog prkosa kada treba braniti neke druge slobode koje potiho postaju upitne.

Jer, našoj djeci najbolje pokazujemo vlastitim primjerom, primjerom narodnooslobodilačkih boraca u 2. svjetskom ratu, primjerom hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, primjerom svakoga od nas onda kada reagiramo i ne prihvaćamo sve ono što poništava bilo koje ljudsko pravo, sve ono što vrijeđa druge i drugačije, svako nasilje i netoleranciju.  Moramo biti bolji od toga.

Promjenom i poboljšanjem obrazovnog sustava, uvođenjem građanskog odgoja, koji potiče kritičko razmišljanje, riječkoj djeci pružamo znanja i vještine kojima sami mogu doći do istinskih vrijednosti našeg društva. Želimo našoj djeci i mladima dati znanja da budu odgovorni, hrabri, obrazovani i aktivni građani, građani koji ne okreću glavu od nepravde, građani koji znaju prigrliti prave vrijednosti otvorenog demokratskog društva i reći NE onima koji temeljne ljudske vrijednosti smatraju smetnjom ili opterećenjem koje što prije treba relativizirati. Takve su vrijednosti izborile Rijeci slobodu i utabale put današnje Europske prijestolnice kulture.  

Istina koju promiču građani ovog grada, vrijednosti koje s ponosom nosimo, dovele su Rijeku kao Luku različitosti  do kulturnog trona Europe 2020. godine. Pritom se nismo stidjeli, po mnogima, kontroverznih dijelova naše prošlosti. Prigrlili smo ih. Imali smo industriju, imali smo radnike, diktature i režime. Nismo ih zaboravili, nismo ih niti ignorirali. Naučili smo mnogo iz tih dijelova naše povijesti i postali jači. Ono što bi neki prozvali nedostacima, pretvorili smo u prednosti. Tako to rade ambiciozni i kreativni gradovi. Rijeka je postala moderan grad, europski grad, koji toliko toga ima za ispričati. To pokazuje sve veći broj gostiju u našem gradu, kao i sadržaja, kojih je iz godine u godinu sve više. To pokazuje novi val investicija koji je započeo.

Važno je još jednom jasno reći  svega toga ne bi bilo da Rijeka prije 73 godine nije oslobođena od fašističkih snaga. Važno je da i nakon više od 7 desetljeća znamo da nam sloboda nije dana, da je izborena uz najveće žrtve. Važno je što s tom slobodom radimo danas.

Svima Vama ovdje prisutnima, i svim građanima našega grada čestitam 3. svibnja,  Dan oslobođenja Rijeke.