Govor gradonačelnika povodom Dana oslobođenja Rijeke

Objavljeno: | Tagovi:

Govor gradonačelnika povodom Dana oslobođenja Rijeke

Govor gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana oslobođenja Rijeke

Poštovani Župane, rektore, cijenjeni saborski zastupnici,

poštovani uzvanici,

drugarice i drugovi!

Naš grad je slobodan već 71 godinu. I svi koji smo danas ovdje to dobro znamo.

U Rijeci su se kroz povijest izmjenjivali režimi, države, zastave, osvajači, vlastodršci, a prije točno 71 godinu Rijeku su antifašisti oslobodili od fašizma! Među vama danas sjede i neki od svjedoka tog vremena, neki od sudionika Narodnooslobodilačke borbe. Hvala na slobodi koju ste izborili za sve nas.

Samo u takvom antifašističkom duhu i okruženju Rijeka mogla opstati i ostati dosljedna sebi - kozmopolitska sredina, otvorenih pogleda, tolerantna i puna poštovanja prema bogatstvu i različitosti rasa, nacija, religija i kultura.

Zato 3. maj, Dan oslobođenja Rijeke od fašizma, za sve nas, a posebno za sudionike Narodnooslobodilačke borbe ima iznimno značenje. Toga dana, u teškoj, ali uspješnoj bitci za Rijeku ovome je gradu vraćeno najveće bogatstvo koje jedan narod može uživati - sloboda!

Te daleke 1945. godine Rijeka je pretrpjela ogromne ljudske i materijalne gubitke, a velik dio grada bio je potpuno uništen.

Godine obnove bile su godine ponosa, snage i optimizma i dovele su Rijeku na stratešku geografsku i industrijsku poziciju bivše države.

Živjeli smo to vrijeme. Bili smo najveća luka bivše zemlje u koju su uplovljavali mnogi, bili smo pogled prema svijetu, urbano tkivo u kojem su se ispreplitali utjecaji istoka i zapada. Znali smo vrijednosti i jednog i drugog jer su nam bile pred očima – solidarnost i društveni napredak radništva u socijalizmu i slobodu djelovanja pojedinca u demokratskim kapitalističkim zemljama. Vidjeli smo ili okusili i jedno i drugo. Jer nam je bilo dostupno.

A onda se u novijoj povijesti naša zemlja suočila s novim ratom, praćenim promjenom društveno političkog uređenja.

Branili smo domovinu. Branili smo je na temeljima slobode koja je izborena i 1945.

Devedesete godine bile su bolne i teške. Rijeka srećom nije porušena, nije fizički uništena, ali je trpjela ratne nedaće i dala snažni doprinos u obrani zemlje u Domovinskom ratu. Riječki, primorski, goranski i otočki branitelji, istinski junaci naše domovine, sa svojim su brigadama odlazili na bojišta diljem Hrvatske. To su bili sinovi i unuci boraca koji su, braneći zemlju u Domovinskom ratu devedesetih, čuvali i sačuvali ono što su im djedovi ostavili - slobodu, slobodarski duh, mir i ponos.

Zbog toga danas govorimo, i moramo govoriti, o kontinuitetu antifašizma. On je utkan u sve pore našeg grada, u sve segmente ove društvene zajednice. Odriču ga se samo oni koji nisu svjesni što mu je kontrapunkt, koji ne razumiju da nasuprot antifašizmu danas stoje suvremeni fašizmi dokidanja ljudskih prava i gušenja dostignutih sloboda.

Cijeneći antifašizam dokazujemo da poštujemo sve velike žrtve podnesene i u narodnooslobodilačkoj borbi i u Domovinskom ratu koje su nas dovele do pobjede i slobode i omogućile da danas živimo u miru, govorimo svojim jezikom, gradimo svoju zemlju i u njoj vrijednosti koje u središtu imaju čovjeka i njegovu ljudskost, a ne rasno, vjersko ili bilo koje drugo određenje.

Antifašizam treba cijeniti bezuvjetno. Uz njega ne pristaju rečenice koje u sebi sadrže ALI.

Vrijeme nakon Domovinskog rata za Rijeku je bilo teško u gospodarskom smislu. Tranzicija je bila bolna, ali pogledamo li s pažnjom naš grad danas, promjene su i te kako uočljive. Iskoristili smo prednosti koje Rijeka ima kao najveća hrvatska luka i važno prometno središte i krenuli prema razvoju novih industrija temeljenih na znanju, znanosti, inovacijama i novim tehnologijama.

Rijeka se danas razvija i kao grad urbanoga turizma, grad uslužnih djelatnosti, grad sporta, mladih i kulture. Ono što nas oduvijek čini drugačijima naše je poštovanje različitosti. I upravo je taj odnos prema različitosti, to uvažavanje i prihvaćanje, taj europski duh po kojem volimo čuti druge i dijeliti s drugima, donio Rijeci titulu Europske prijestolnice kulture 2020.

Da, Europa je ove godine u Rijeci prepoznala upravo ono što smo kroz sedam desetljeća čuvali i razvijali, prostor otvorenosti koji smo lako pretočili i u viziju budućnosti!

No ta ista Europa sagrađena na temeljima antifašističkih načela, dok pruža ruku Rijeci, istovremeno osuđuje smjer u kojem se u posljednje vrijeme kreće Hrvatska.

Nažalost, što zbog zaborava, što zbog neznanja, što zbog bahatog nerazumijevanja povijesti, predstavnici pojedinih institucija naše zemlje danas nam kao nove vrijednosti podastiru najmračnije, davno poražene ideje.

Nastavimo li tolerirati neofašizam, nastavimo li se praviti da ga ne vidimo, i nastavimo li šutjeti pred našim mladim ljudima o tome, uskoro se nećemo znati vratiti na jedinu ispravnu stazu, a pogled u ogledalo izazivat će u nama sram.

Već 70 godina ponavljamo da nikada ne smijemo zaboraviti što se događalo u 2. svjetskom ratu i na koji način su ljudi stradavali u provođenju okrutnih rasnih zakona. Ponavljamo da se takvo što više nikada ne smije ponoviti! Ali izgleda da usprkos svim godinama ponavljanja duhovi zla žive i dalje!

Svjedoci smo rastućeg profašističkog raspoloženja i oživljavanja ustaške simbolike. Zastrašujuće je da smo tako malo naučili iz svoje povijesti. U 2016. godini bismo bezuvjetno trebali slaviti pobjedu nad fašizmom, a ne dvojiti o Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a ne raspravljati je li Jasenovac bio koncentracioni logor ili izletište.

Kada govorimo o antifašizmu, uz njega ne pristaje riječ floskula jer antifašizam je temelj ove države, i cijele Europe, a ni Hrvatska ni Europa nisu floskule.

Antifašizam je upisan u Ustave europskih država, Hrvatska u tome nije iznimka. Čak je i prvi hrvatski predsjednik, pok. Franjo Tuđman jasno izrekao svoj stav o ustaškom znakovlju i imao dovoljno mudrosti da u Ustav RH unese antifašizam kao tekovinu i temelj na kojem je nastala Hrvatska! On je i Titovu bistu držao na Pantovčaku. No, danas to, gle čuda, njegovi politički nasljednici nekako ne spominju!

Suvremeni antifašizam nema nikakve veze niti s komunizmom, niti sa totalitarnim režimom bilo koje bivše ili sadašnje zemlje. Suvremeni antifašizam obuhvaća vrijednosti slobode, miroljubivosti i tolerancije, borbu protiv svih predrasuda i protiv mržnje prema različitostima. I zbog toga je naša obaveza prenositi tu istinu djeci i mladima. A ne prljati suvremeni antifašizam pričama o povratku totalitarnih režima. Strah koji se pokušava usaditi od nepostojećeg bauka komunizma, zapravo je samo premosnica za uvođenje novih oblika fašizama. Oni koji danas plaše mlade ljude govoreći im o povratku totalitarizma pod okriljem antifašizma, imaju u cilju držati u pokornosti te iste mlade ljude.

Zato smatram da Građanski odgoj u školama koji će isticati vrijednosti slobode mišljenja i djelovanja može imati najveću ulogu u promjeni ove paradigme. Samo povijesnim činjenicama se možemo boriti protiv iskrivljenog tumačenja povijesti i protiv nametanja straha. Našu djecu moramo naučiti da ne smiju okrenuti glavu kad vide nasilje, da moraju reagirati na grafite s kukastim križevima ili ustaškim znakovima, da im ne smije biti svejedno jer ti simboli su simboli ugnjetavanja i smrti. Ova odgovornost leži na svima nama, to je odgovornost obitelji, društva, vrtića i škola kao ustanova, ali i ministarstava i Vlade.

Našoj djeci moramo reći da je prvi organizirani otpor fašizmu u okupiranoj Europi počeo upravo u Hrvatskoj, da je poruka koju šalje antifašizam te pobjeda nad ustaštvom, nacizmom i fašizmom poruka koja se baštinila i u Domovinskom ratu, da su naši Primorci, Gorani i otočani i tada bili u prvim redovima.

Da budem posve jasan, naša djeca moraju znati da je Pavelić cijeli hrvatski Jadran izdao i na pladnju predao talijanskim fašistima, i to ne nakon izgubljene bitke – nego jednostavnim potpisom.

Moraju znati da se holokaust dogodio.

Moraju znati za logore smrti - Auschwitz, Birkenau, Jasenovac i druge. Moraju znati što se dogodilo u obližnjoj Lipi i Podhumu, francuskom Oraduru i češkim Lidicama.

Moraju znati da je vojna pobjeda u antifašističkoj narodno oslobodilačoj borbi omogućila provođenje odluka ZAVNOHa kojima su prodana područja, uključujući i Rijeku, konačno vraćena u sastav Hrvatske i da je upravo to bio temelj hrvatske državnosti.

Moraju znati za 22. lipnja, kao što moraju znati i za Vukovar.

Kada sve to budu znali bez imalo dvojbe, bez falsificiranja na svakome uglu, tada će im biti jasno zašto su im djedovi i pradjedovi, bake i prabake, a onda nekima i očevi i majke ginuli po vrletima u krvavim borbama za slobodu zemlje.

Duboko se nadam da će današnja proslava oslobođenja Rijeke od fašizma odjeknuti dovoljno snažno da ušutka glasove koji veličaju iscrtane kukaste križeve, ustaško znakovlje i govor mržnje svih onih koji tumače povijest na čudan, iskrivljen i opasan način.

Inače, danas se obilježava i Svjetski dan slobode medija, pa nije na odmet podsjetiti da se uz porast nacionalizma, diskriminacije i govora mržnje, Hrvatska susreće i s gušenjem slobode medija. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Reporteri bez granica, nedavno su upozorili na gušenje slobode medije koji se u Hrvatskoj . Reagirao je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava upozoravajući na nasilje, diskriminaciju i netoleranciju, naročito prema manjinama i medijima u našoj zemlji. Nažalost, najvažnije hrvatske institucije nisu se posebno zabrinule zbog ovih upozorenja. A dodatno je zastrašujuće znati da u suvremeno doba sva najstrašnija dokidanja ljudskih prava započinju gušenjem slobodemišljenja i slobode medija.

Mislim da svi koji smo se ovdje okupili ne vjerujemo u isključivost, neravnopravnost, nasilje i razaranje. Ne prihvaćamo one koji ušutkuju, ignoriraju, zatiru slobode, koji negiraju antifašističku borbu i žrtve antifašističkih boraca. Mi ostvarenu slobodu moramo živjeti stalno i svaki dan iznova.

Svim Riječankama i Riječanima sa željom da zajedno, s ponosom čuvamo vrijednosti antifašizma i razvijamo naš grad u suvremenom slobodarskom duhu, čestitam 3. svibnja – Dan oslobođenja grada Rijeke!

I završio bih s rečenicom:

Dolje fašizam, živjela sloboda, živio antifašizam!

Tekst: Vojko Obersnel