Govor gradonačelnika Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana antifašističke borbe

Objavljeno: | Tagovi: nema

Govor gradonačelnika Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana antifašističke borbe, održanoj u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka

Poštovane gospođe i gospodo,

drage drugarice i drugovi!

Sretan sam što Vam danas s ovoga mjesta mogu, iskreno i od srca čestitati Dan antifašizma i zajedno s Vama prisjetiti se zašto nam je taj dan toliko važan, unatoč svim mogućim osporavanjima i negiranjima.

Antifašizam je danas potrebniji i važniji nego prije 75 godina, kada je završen Drugi svjetski rat. U vrijeme završetka tog strašnog rata, emocije i sjećanja bila su toliko bolna i svježa da nikome nije padalo na pamet opravdavati, braniti, a najmanje veličati nacizam i fašizam.

Danas, onih koji opravdavaju, pa čak i glorificiraju fašizam, ima mnogo diljem svijeta. No, situacija u našoj zemlji, u Republici Hrvatskoj je alarmantna. U ovoj se zemlji javno govori kako 1945. godina nije bila godina oslobođenja od fašizma i svega što je taj mračni sustav nosio sa sobom, već se 1945. godina spominje kao godina okupacije, u kojoj su mrski komunisti uveli nečuveni teror i pobili sve što je disalo i mislilo hrvatski.

Jasno i glasno treba kazati da je to zlonamjerna laž, laž koju nam opetovano ponavljaju tzv. moderni hrvatski revizionisti koji se nazivaju suverenistima, braniteljima hrvatstva, državotvornim i monetarističkim braniteljima Hrvatske. U stvari riječ je, jednom to treba kazati jasno i glasno, o ljudima koji uporno, već najmanje trideset godina, pokušavaju opravdati ustaški pokret i režim, pozivajući se na tvrdnju prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana kako je NDH, između svega ostaloga, bila i  izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom. No, sve drugo iz onoga što je prvi predsjednik Republike Hrvatske rekao, prešućuje se i zaboravlja, uključujući i činjenicu da se moderna Hrvatska utemeljuje na odlukama ZAVNOH-a, ali i na Ustavu SFRJ iz 1974. godine.

Moderni hrvatski revizionisti ne spadaju u kategoriju modernih europskih desničara niti konzervativaca. Moderni su hrvatski revizionisti zapravo čuvari  svega što pripada ustaškom pokretu i ustaškom režimu. Zato je zadatak današnjih antifašista raskrinkavati tu rabotu i ukazivati na to kao na problem demokratskog deficita u našemu društvu.

To što je još i Savez komunista Hrvatske, u povijesnoj deklaraciji SKH SDP iz 1990. godine, priznao da je bilo poslijeratnih zločina partizana i uputio javnu ispriku, citiram: „svima onima kojima je iz političkih razloga nanesena nepravda, učinjena šteta ili povrijeđeno dostojanstvo djelovanjem organa vlasti u poratnom razdoblju“, do danas nije prihvaćeno od strane hrvatskih revizionista, branitelja ustaštva. Nigdje u modernoj Europi ne može se nekažnjeno braniti Hitlerovu Njemačku ili Mussolinijevu Italiju. Samo je u Hrvatskoj moguće braniti NDH i služiti mise zadušnice za Poglavnika.

Moramo biti svjesni da Hrvatska ovakvim ponašanjem gubi kredibilitet u modernoj antifašističkoj Europi.  Nedopustivo je da se stalno lamentira o nevinim žrtvama pobijenim na Bleiburgu i križnom putu. Deseci tisuća ljudi koji su skončali u ustaškim konc-logorima, osuđeni pred tzv. ustaškim pokretnim prijekim sudovima  ili mučeni i vješani bez suđenja i likvidirani bez osude - o tim i takvima se ne govori. Oni su valjda krivi jer nisu bili za NDH i ustaštvo i ne uklapaju se u sliku kakva se sustavno gradi u Hrvatskoj: sve što je bilo ustaško nije bilo tako strašno jer je bilo u funkciji jačanja hrvatstva. Sve što je je bilo partizansko, a da ne spominjemo sve što je bilo u vezi s onim dijelom koji je bio vezan uz Komunističku partiju i kasnije Savez komunista, to nikako ne može biti dobro jer je bilo protiv hrvatstva i svega što je hrvatsko, i zato su njihovi zločini nebrojeno puta gori i opasniji od ustaških.

Točno je da je godinama vladao jednopartijski sustav, da nije bilo demokratskih prava i ljudskih sloboda u današnjem smislu riječi, ali sigurno nije točno da je cijela Hrvatska bila jedna tamnica i mučionica onih koji su se osjećali Hrvatima i disali hrvatski. Ta lažna slika stvara se isključivo da bi se opravdalo sve ono  zlo koje je sustavno građeno i zakonski utemeljeno u nizu zakona u NDH.

I stoga kada bosanski fratri (Drago Bojić i Ivan Šarčević) pišu kako „Tuđe fašizme nećemo, svoje ne damo“, samo su djelomično u pravu. Mi sasvim sigurno naše fašizme ne damo, a tuđe ćemo spremno prihvatiti kao svoje, ako su u funkciji jačanja naših fašizama. Zato postaje normalno da se podižu spomenici protofašistu i okupatoru Rijeke D'Anunziu, da se ne reagira na mađarske karte koje obuhvaćaju pogoleme dijelove hrvatskog teritorija, da se na Orbanove ispade gleda s tolikom blagonaklonošću da to postaje nepodnošljivo ljigavo, da se proglašavanje dana oslobođenja Trsta mijenja i za dan oslobođenja se uzima dan kada je tadašnja jugoslavenska vojska - treba li podsjećati: PARTIZANSKA - temeljem sporazuma s anglo-američkom komandom, nakon što je oslobodila Trst, prepustila ga američkoj i britanskoj vojsci.

Takvim ponašanjem naša aktualna vlast potiče i indirektno pomaže rehabilitaciji NDH i ustaškog pokreta, idući na ruku modernim hrvatskim revizionistima. Zato smo tako blagonakloni prema svim posezanjima za našim teritorijima i to pravdamo time da se u modernoj EU granice ne mogu mijenjati! No, iredentističke, velikosrbijanske i velikomađarske aspiracije ostaju i hrane se takvim našim ponašanjem.

Želim danas ovdje podsjetiti i na Tuđmanov stav vezano uz pozdrav ZDS. 1992., u razgovoru s novinarom Romanom Bolkovićem, jedan od gledatelja pitao je Tuđmana zašto zanemaruje borce HOS-a, a sve u kontekstu pozdrava ZDS. Tuđman je odgovorio, citiram: „Ja znam da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali začuđujuće je da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na crnokošuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama? To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti. Današnji svijet se gradi na načelima one antifašističke koalicije. Traži se demokratski poredak iz mnogih razloga“.

Dozvolite mi da se zajedno prisjetimo kako je na današnji dan, 22. lipnja 1941. godine, u šumi Brezovica kod Siska, osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva anti-hitlerovska postrojba u okupiranoj Europi. U trenutku kad je cijela Europa bila porobljena pod fašističkom i nacističkom čizmom, taj mali partizanski odred (od 77 boraca) prerastao je u veliku Narodno-oslobodilačku vojsku predvođenu Titom! U završnim operacijama sloma fašizma, NOV samostalno je, u dogovoru s ostalim članicama AF koalicije, vodila borbe za oslobođenje naših krajeva i time stvorila pretpostavke za priključenje Istre, Rijeke i otoka matici Hrvatskoj.

Uskoro ćemo obilježiti još jedan važan dan, dan veličanstvene pobjede u Oluji prije 25. godina, koja je uz operaciju „Bljesak“ dovela do kraja Domovinskog rata, rata za Hrvatsku. Prisjetimo se, stoga, svih naših palih boraca i branitelja u Domovinskom ratu, svih nevinih žrtava i civila koji su izgubili živote u tim ratovima. Tim ljudima, koji su svoje živote ugradili u temelje naše slobode, dužni smo iskazati istinsku zahvalnost i poštovanje za njihovu žrtvu. Kao ljudi, a pogotovo kao političari,  dužni smo čuvati mir i raditi na njemu, prenositi poruke mira i nikada ne dozvoliti da se obnovi i ojača ideja fašizma kao dominantna politička ideologija.

Na današnji sam dan sretan jer zajedno obilježavamo važan dan ne samo za našu Domovinu, nego i za cijelu Europu i cijeli civilizirani svijet – i takvu poruku šaljemo našoj djeci i mladima! No, pomalo sam i tužan, jer, formalno će se položiti vijenci i upaliti svijeće, a s figom u džepu će se sve učiniti da Dan antifašizma ne bude državni praznik, kao što neki zapjenjeni ustašoljupci predlažu. I zato je obilježavanje Dana antifašističke borbe važno. Još je važnije shvatiti da se antifašizam ne treba obilježavati. Treba ga živjeti!

Upućujem iskrene čestitke povodom Dana antifašističke borbe, 22. lipnja svim preživjelim borcima Drugog svjetskog rata, svim borcima Domovinskog rata, svim našim Riječankama i Riječanima te žiteljima naše Županije i Lijepe naše, i naravno svima Vama u ovoj dvorani.

Živjeli!