Govor gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana oslobođenja Rijeke, 3. svibnja 2021.

Objavljeno: | Tagovi:

Govor gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana oslobođenja Rijeke, 3. svibnja 2021. održanoj u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja

 

Dragi borci Narodnooslobodilačke borbe,

poštovani uzvanici, 

drugarice i drugovi!

Danas obilježavamo 76 godina od oslobođenja našega grada! Iako su želja i  htijenje da ovaj dan obilježimo mnogobrojnim događanjima bili snažni, kako uostalom to Dan oslobođenja Rijeke i zaslužuje, trenutne epidemiološke okolnosti izazvane korona virusom prisilile su nas na znatno skromnije izdanje ove tradicionalne svečanosti. No, kako to kaže naša poznata uzrečica, Krepat ma ne molat!, evo nas ovdje i u ovim posebnim okolnostima, s nadom da će već sljedeće godine ova Mramorna dvorana biti ispunjena do posljednjega mjesta.

Već godinama nastojimo iskoristiti svaku prigodu kako bismo podsjetili javnost na važnost i svevremenske dosege antifašizma te svjedočili o značaju obilježavanja Dana oslobođenja Rijeke. Nažalost, malo živućih svjedoka toga doba. Stoga upravo njima s ove govornice poručujem: Hvala na slobodi koju ste izborili za sve nas! Bez vas, ali i svih ostalih sudionika Narodnooslobodilačke borbe, vaših suboraca, prijatelja, antifašista, Rijeka ne bi bila grad kakav danas jest!

Samo u takvom antifašističkom duhu i okruženju Rijeka je mogla opstati i ostati dosljedna sebi - kozmopolitska sredina, otvorenih pogleda, tolerantna i puna poštovanja prema bogatstvu i različitosti rasa, nacija, religija i kultura.

3. maj nije samo dan kada je Rijeka oslobođena od fašizma. 3. maj nije samo dan kada je u Rijeci završio 2. svjetski rat. To je dan kada je u životima tisuća Riječana i Riječanki zauvijek završilo mračno doba fašističke i nacističke ideologije, doba straha i nemilosti, gladi i smrti, doba kada je šačica ljudi odlučivala o milijunima tuđih života oduzevši im ono najvrjednije – slobodu! I zato je 3. maj dan kada slavimo pobjedu nad ideologijama, slavimo slobodu, slavimo život! Danas odajemo počast borbi kojoj dugujemo mnogo, a odužit se možemo jedino ako je nastavimo.

Nakon 1945. godine i pretrpljenih ogromnih ljudskih i materijalnih gubitaka, Rijeka se uzdigla iz ruševina. I to u još ljepši, snažniji i ponosniji grad, koji je zauzeo visoku strateško-geografsku i industrijsku poziciju u bivšoj državi. Živjeli smo tada punim plućima. Bili smo najveća luka bivše zemlje u koju su uplovljavali mnogi, bili smo pogled prema svijetu, urbano tkivo u kojem su se ispreplitali utjecaji istoka i zapada. Znali smo vrijednosti i jednog i drugog jer su nam bile pred očima – solidarnost i društveni napredak radništva u socijalizmu i sloboda djelovanja pojedinca u demokratskim kapitalističkim zemljama. Vidjeli smo ili okusili i jedno i drugo. Jer nam je bilo dostupno.

A onda su došle devedesete, godine novih promjena, suočavanje s novim ratom praćenim promjenom društveno političkog uređenja.

Rijeka srećom nije porušena, nije fizički uništena, ali je trpjela ratne nedaće i dala snažan doprinos u obrani zemlje u Domovinskom ratu. Riječki, primorski, goranski i otočki branitelji, istinski junaci naše domovine, sa svojim su brigadama odlazili na bojišta diljem Hrvatske. I obranili je. To su bili sinovi i unuci  boraca koji su, braneći zemlju u Domovinskom ratu devedesetih, čuvali i sačuvali ono što su im djedovi ostavili - slobodu, slobodarski duh, mir i ponos.

Cijeneći antifašizam dokazujemo da poštujemo sve velike žrtve podnesene i u narodnooslobodilačkoj borbi i u Domovinskom ratu koje su nas dovele do pobjede i slobode i omogućile da danas  živimo u miru, govorimo svojim jezikom, gradimo svoju zemlju i u njoj vrijednosti koje u središtu imaju čovjeka i njegovu ljudskost, a ne rasno, vjersko ili bilo koje drugo određenje.

Zbog toga danas govorimo, i moramo govoriti, o kontinuitetu antifašizma.  On je utkan u sve pore našega grada, u sve segmente ove društvene zajednice. Nije dovoljno samo upaliti svijeću ili položiti vijenac. Važnije od toga je naša opredijeljenost i naša odlučnost da se suprotstavimo relativizaciji zločinačkog karaktera i idejama koje vode do moralne propasti društva, da prodrmamo odgovorne državne institucije koje zatvaraju oči pred profašističkim raspoloženjima i oživljavanjima ustaške simbolike. A usput donose i oslobađajuće presude za takve pokušaje. Dosta je toga!

Antifašizam je vrijednost koja se bezuvjetno brani. I zbog toga je naša obaveza prenositi tu istinu djeci i mladima. Naša djeca i unuci moraju znati koje su vrijednosti  antifašizma, moraju poznavati povijesne činjenice i povijest stvaranja naše zemlje, Domovinski rat koji nas je zadesio kao tek stvorenu državu. Međutim, radi svih koji dobronamjerno i manje dobronamjerno postavljaju pitanje što je antifašizam danas, treba jasno odgovoriti. Kada govorimo o antifašizmu danas onda je to borba protiv svakog oblika netrpeljivosti ili nasilja, borba protiv diskriminacije po vjeri, spolu, rasi, naciji, prema spolnoj orijentaciji ili drugačijim pogledima na svijet.  Jer kada znamo što je stvorila iskra antisemitizma tridesetih godina prošloga stoljeća, kakva zvjerstva s počinjena u to ime, onda danas moramo reagirati sada i odmah, puno prije nego što bilo kakva diskriminacija uzme zamaha.  Mislim da smo svi i previše svjesni da danas nitko više ne može reći da se takav razvoj događaja ne može ili neće dogoditi... Braniti pravo na jednakost u različitosti, to je antifašizam danas. 

 I nakon Domovinskog rata smo se dugo oporavljali. Gospodarstvo je stagniralo, tvornice su se zatvorile, ali nekako je i to prošlo. Iskoristili smo prednosti koje Rijeka ima kao najveća hrvatska luka i važno prometno središte i krenuli prema razvoju novih industrija temeljenih na znanju, znanosti, inovacijama i novim tehnologijama. Rijeka se razvila i kao grad urbanoga turizma, grad uslužnih djelatnosti, grad sporta, mladih i kulture. Ono što nas oduvijek čini drugačijima naše je poštovanje različitosti. I upravo je taj odnos prema različitosti, to uvažavanje i prihvaćanje, taj europski duh po kojem volimo čuti druge i dijeliti s drugima, donio Rijeci titulu Europske prijestolnice kulture 2020.  S ponosom smo slavili 1. veljače – dan kada je Rijeka postala EPK. No, ubrzo nam je svjetska pandemija uzrokovana virusom Covid -19 onemogućila da zasjamo u punom sjaju. Ipak, unatoč svemu, uspjeli smo održati više od 600 događanja. Ovim projektom, Rijeka je, zajedno s partnerima i uz pomoć europskih strukturnih fondova, uložila i u razvoj kulturne infrastrukture – dobili smo  novu kulturnu četvrt gdje su prenamjenom bivše tvornice Rikard Benčić svoj novi dom dobili Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Muzej grada Rijeke i Dječja kuća, a kroz godinu dana tamo će svoja vrata građanima otvoriti i Gradska knjižnica Rijeka.

S ponosom smo nosili titulu Europske prijestolnice kulture i ponosni smo što je  Europa u Rijeci prepoznala upravo ono što smo kroz sedam desetljeća čuvali i razvijali, prostor otvorenosti koji smo lako pretočili i u viziju budućnosti!

Ponosan sam na ostavštinu naših djedova kao što sam ponosan što je Rijeka u mojih 21 godinu kao gradonačelnika Rijeke bila i ostala „bedem obrane antifašizma“, oaza tolerancije, različitosti i mentalne otvorenosti u današnjoj Hrvatskoj. Uvjeren sam da će tako i ostati!

Svim Riječankama i Riječanima, sa željom da i dalje zajedno, s ponosom čuvamo vrijednosti antifašizma i razvijamo naš grad u suvremenom slobodarskom duhu, čestitam 3. svibnja – Dan oslobođenja grada Rijeke! 

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

Tekst: Vojko Obersnel