Govor gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana državnosti i Dana antifašističke borbe

Objavljeno: | Tagovi:

Govor gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu Dana državnosti i Dana antifašističke borbe u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja

Preuzvišeni gospodine nadbiskupe
Poštovani g. Župane
Poštovani g. Rektore
cijenjeni hrvatski branitelji,
poštovani borci u narodnooslobodilačkom ratu
poštovani gosti i uzvanici,

Živjeti u slobodi najveća je vrijednost, svakoga čovjeka i naroda. Pozivam Vas da onima koji su za našu slobodu, u Drugome svjetskom ratu i u Domovinskome ratu uložili svoje živote, minutom šutnje odamo počast. 

U godini smo velikih obljetnica za slobodu našega kraja i cijele Hrvatske. Za dva dana obilježit ćemo 75. godina od osnutka prvoga partizanskoga odreda u našoj zemlji, a to je ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi. Otpor protiv fašizma u našem kraju, od svojih početaka, uhvatio je duboke korijene i izrastao u važan i prepoznatljiv dio našeg identiteta. Želim podsjetiti da je, dvadesetak godina prije toga, Rijeka imala nesretnu povijesnu priliku okusiti krvave začetke fašističke ideologije i na ulicama vidjeti prve crnokošuljaše u D'Annunzijevom pohodu na Rijeku. I ta se tragična povijesna epizoda duboko urezala u povijest i pamćenje našeg grada. I zato, kada je fašizam i nacizam buknuo opet zapalivši europska ratišta, Rijeka i Riječani znali su kojim putem treba krenuti. Neljudske fašističke ideje mržnje i rasizma nisu mogle proći. Zato je, kroz antifašistički pokret u narodnooslobodilačkoj borbi, pružen žestok i bespoštedan odgovor i otpor onima koji su, na tim temeljima, željeli iscrtati novu kartu svijeta. U četiri godine koje su slijedile, za taj su cilj poginule tisuće i tisuće boraca uz nezamisliva razaranja. Uz velike žrtve, među zadnjima, gotovo potpuno srušena, oslobođena je i Rijeka. Bilo je to samo nekoliko dana prije kraja Drugog svjetskoga rata, koji Europa slavi kao svoj dan.

Danas, kada smo i formalno dio te europske obitelji, moramo biti svjesni da joj pripadamo i po tome što antifašizam, kao jedan od temelja nove Europe, ima svoje začetke u Hrvatskoj. Ali mislim da je važnije od ponosa da si danas postavimo pitanje: Kada ste zadnji put sa svojom djecom i unucima pričali o narodnooslobodilačkoj borbi? Kada ste im pokušali objasniti što su snage zla htjele učiniti, kakve su strašne zločine osmislili i proveli? Vjeruju li naši mladi da holokaust nije postojao? Vjeruju li da su cool i zabavni kada ponavljaju ustaške pozive i pozdrave? Jeste li im objasnili što to znači? Znaju li koliko je ljudi ubijeno jer nisu pristali na ustašku ideologiju ili jednostavno zato jer su bili drugačiji po vjeri, nacionalnosti, po stavovima i uvjerenjima? Znate li što o svemu tome piše u udžbenicima iz kojih uče? Jeste li im objasnili da izbjeglice koje u Europu dolaze iz Sirije i drugih zemalja dolaze upravo radi toga jer žele slobodu i život u miru za sebe i svoju obitelj?

Naša je odgovornost izgraditi društvo u kojem djeca i mladi ne ignoriraju već reagiraju na poruke mržnje, na kukaste križeve, na nasilje i netoleranciju; bilo je da je to na ulici, u klupama ili na tribinama sportskih igrališta. Jeste li pričali sa svojom djecom o onome što se prije nekoliko dana dogodilo na utakmici na kojoj nas je nogometna reprezentacija sportski predstavljala Europi i svijetu?

I zato kažem da je naša odgovornost prenijeti mladima nasljeđe antifašizma, a to možemo samo znanjem i činjenicama i glasnom istinom o antifašističkoj borbi. Pri tome ne smijemo nikada negirati da je i u antifašističkoj borbi, u narodnooslobodilačkom ratu bilo zločina i onih koji su taj slobodarski pokret u ratu i nakon njega okaljali neljudskim djelima. Bilo ih je i u Domovinskome ratu, i ne treba ih skrivati. Zločince treba osuditi, ali to ne znači da Domovinski rat nije bio istinska, ljudska borba i žrtva za slobodu Domovine. To ne znači da Hrvatska treba zatrti svoje antifašističke korijene i sve vrijednosti antifašističke borbe.

Bez njih, bez partizana i boraca, ne bi danas bilo Hrvatske. Ti ljudi su ljudi kojima se ponosi Europa i cijeli slobodni svijet. Budimo i mi ponosni narod koji slijedi tekovine antifašizma. I zato mislim da oni koji žele pobrisati dio te povijesti neće uspjeti.

Jer upravo nas je povijest naučila da mržnja zna naći svoj put, da se nečovječne ideje osvajanja, razaranja i ubijanja mogu ponovno rasplamtjeti. I kada smo prije točno 25. godina proglasili svoju neovisnost i samostalnost, te su ideje, u srcu Europe, opet izašle na površinu. U krvavim godinama Domovinskoga rata, samo iz našega kraja. bez svojih najdražih ostalo je 230 obitelji. Zahvaljujući njihovoj žrtvi i žrtvi svih naših hrvatskih branitelja zaustavljene su na ratištima širom naše zemlje težnje onih koji su Hrvatsku silom htjeli zaustaviti da u miru ostvari svoje povijesno pravo na vlastite granice. Rat nije bio naš izbor. Hrvatska se Domovinskim ratom branila i obranila, a velik doprinos koji su u toj pobjedi dali Riječani, Primorci, Gorani i otočani, bio je znak da znamo vrlo jasno pokazati da ovdje ideje mržnje, zla i netolerancije i dalje ne mogu proći. I zato moram ponoviti da Rijeka, koja se ponosi svojom otvorenim i tolerantnim duhom, za takve ideje i ideologije uvijek ima čvrsto zatvorena vrata.

Ovu istinu o Rijeci i istinu o Domovinskome ratu dužni smo prenijeti našoj djeci i unucima. O tome, već sam rekao, moramo pričati u obitelji, u vrtiću i školi, o tome moramo govoriti kroz medije. Jer generacije koje su danas u školskim klupama ne mogu se sjećati ratnih devedesetih godina godina, ali moraju znati koliko je za njihov život važno da danas rastu u miru i slobodi, u svojoj zemlji, u našoj Rijeci. I zato Vas danas okupljene ovdje, ali i sve nas želim pitati? Kada ste zadnji put sa svojom djecom govorili o tome? Kada ste im objasnili za što su se borili hrvatski branitelji, kada ste im objasnili da su Hrvatsku htjeli uništiti, da su nas htjeli pokoriti, da su htjeli da nestanemo, samo zato jer smo Hrvati i jer su htjeli silom osvojiti dijelove Hrvatske. Jeste li sa svojom djecom i mladima prošli preko Mosta hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata? Jeste li im objasnili zašto naše ulice i trgovi nose imena 111. i 128. brigade, Marina Jakominića...Znaju li koliko je prognanika zbrinuo ovaj kraj? Znaju li da su se ovdje, u Rijeci u torpedu, proizvodila oklopna vozila za ratišta širom Lijepe naše? Jeste li ih odveli u Spomen sobu Domovinskog rata ovdje u ovom Muzeju? To je odgovornost svih nas!

I zato kroz cijelu ovu godinu obilježavamo 25 obljetnicu od početka Domovinskoga rata i hrvatske neovisnosti. Godina je ovo obljetnice osnutka svih slavnih brigada s našega područja i zato podržavamo proslavu kojom će se na Dan državnosti u riječkom kazalištu obilježiti tu veliku obljetnicu, zato podupiremo izdavanje monografije 128. brigade i mnoge druge aktivnosti kojom vrednujemo sve ono što su hrvatski branitelji za sve nas učinili.

Ipak, usudio bih se reći – spomenici su važni, ali još je važnije živjeti svakoga dana sa stvarnom zahvalnošću na ono što antifašistički borci i hrvatski branitelji stvorili. Još je važnije razvijati naš grad na tim temeljima, kao grad koji ne odustaje od svojih prioriteta i svih onih vrijednosti koje nas, Riječanke i Riječane, povezuju. Tako najglasnije možemo reći hvala!

Uostalom, takve su vrijednosti, programi koje smo ponudili i naš identitet otvorenog grada bili jedan od glavnih razloga zašto su nas europski stručnjaci proglasili Europskom prijestolnicom kulture za 2020. godinu. To naravno nije samo projekt kulture i kulturnjaka, to je projekt cijeloga grada i svih koji su nam se u tome pridružili. To je nov poticaj razvoju i vjerujem da će nam donijeti jaču vidljivost na europskoj karti i veću društvenu povezanost.

Rijeka već sada postaje grad u kojem se može dobro poslovati i ugodno živjeti, grad studenata, vrhunskoga sporta i kulturne ponude, grad koji podiže standard svojim građanima izgradnjom stanova, vrtića, suvremenih cesta, kilometara novoga vodovoda, i odvodnje, novih sportskih objekata, grad s kvalitetnom urbanom turističkom ponudom,. I tim smo putem vrlo odlučno nastavili naš veliki investicijski ciklus. Uz sve ovo, naša odgovornost znači da moramo skrbiti za one koji trebaju pomoć svoje zajednice, a među njima posebno za antifašističke borce te hrvatske branitelje iz Domovinskoga rata i njihove obitelji.

Kako je povijest htjela da su dva, možda najvažnija dana za hrvatsku državnost tako blizu, treba reći da ih povezuje puno više od datuma. Antifašistička je borba, naime, stvorila temelje odlukama ZAVNOH –a kojim su utvrđene današnje granice Republike Hrvatske. A vođen upravo tim odlukama, hrvatski narod 25. lipnja 1991. godine, proglasio je samostalnost i neovisnost naše domovine što smo u Domovinskome ratu, uz velike žrtve, i ostvarili. I zato mi je neprihvatljivo da danas svjedočimo tolikoj neodgovornosti u vlasti da cijela jedna zemlja, u koju je toliko uloženo, može biti na čekanju. Mislim da ovu apsurdnu situaciju treba odmah prekinuti i riješiti jer napredak Hrvatske i bolji život svih građana Lijepe naše, dugujemo generacijama boraca iz NOB –a i hrvatskih branitelja. To bi nam svima trebao biti putokaz da država, društvo i zajednica moraju biti ispred privatnih i stranačkih interesa.

I zato čestitam svim građanima Dan antifašističke borbe i Dan državnosti. Ponosan sam što otvorena i miroljubiva Rijeka, kao grad tolerancije, multikulturalnosti i razumijevanja, s istinskom zahvalnošću prema borcima Narodno oslobodilačke borbe i našim hrvatskim braniteljima, čuva ideje i vrijednosti antifašizma i Domovinskoga rata.

Tekst: Vojko Obersnel