Govor gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela na Svečanoj akademiji u povodu 70. obljetnice oslobođenja Rijeke, HNK Ivana pl. Zajca, 4. svibnja 2015.

Objavljeno: | Tagovi:

U Muzeju otpora nacizmu u Berlinu, citirana je jedna jako poznata rečenica pastora Niemőllera koja glasi otprilike ovako: „Prvo su došli po komuniste. Kako nisam bio komunist - šutio sam. Kada su zatvarali socijaldemokrate, šutio sam, jer nisam bio socijaldemokrat. Kad su došli po sindikalce, nisam se pobunio; jer nisam bio sindikalac. A tada su došli po Židove. Nisam učinio puno jer nisam Židov.

A kada su došli po mene, nije više bilo nikoga da se pobuni.“

Danas smo ovdje radi ljudi koji su se pobunili 1941. I kako kaže hrvatski povjesničar Tihomir Jakovina „ Oni, baš ti antifašisti koji su u hrvatskom slučaju uglavnom komunisti, ali ne samo oni, već i oni svećenici koji su bili s Titom, svi borci za slobodu, seljaci i djeca, stvorili su Europu koja se temelji na antifašizmu.Za tu se vrijednost treba boriti stalno i svaki dan iznova“

Danas smo ovdje i radi toga da se ponovo ne dogodi da netko jednoga dana dođe po nas, a nikoga više nemamo za pozvati upomoć. Danas smo ovdje jer ne želimo okrenuti glavu od iscrtanih kukastih križeva i ustaškoga znakovlja, jer ne zatvaramo uši pred govorom mržnje, jer ne vjerujemo u isključivost, neravnopravnost, nasilje i razaranje. Danas smo ovdje jer ne prihvaćamo one koji ušutkuju, ignoriraju, zatiru i negiraju antifašističku borbu i žrtve antifašističkih boraca kao jedan od temelja naše domovine. Danas smo ovdje jer imamo odgovornost istinu prenijeti novim generacijama, a znamo da neznanje i manipulacije poviješću vode u nove ratove.

3. maj, Dan oslobođenja Rijeke od fašizma, za sve naše građane, a posebno sudionike Narodno-oslobodilačke borbe ima iznimno značenje. Prije sedam desetljeća, bitka za Rijeku vratila je ovome gradu najveće bogatstvo, slobodu!

Naša je Rijeka tada pretrpjela ogromne ljudske i materijalne gubitke, a velik dio grada bio je sravnjen sa zemljom. Ovom je pobjedom izbrisana umjetno stvorena granica na Rječini, „Riječki zid“, a naš grad, nakon što su ga mnogi svojatali, prisvajali i dijelili, oslobođen i ujedinjen, vratio se u okrilje hrvatske domovine, kao i dijelovi priobalne Hrvatske koje su upravo ti lažni domoljubi prodali Italiji.

Nikada ne smijemo zaboraviti ove događaje kako se takvo što više nikada ne bi ponovilo! U tom smislu iznimno sam ponosan što smo na Korzu, glavnoj riječkoj šetnici, u suradnji s Muzejom grada Rijeke organizirali izložbu „Rijeka, sjećamo se“, svjedočanstvo o presudnim trenucima za oslobađanje grada i njegove prve korake u slobodi. Za ovakvu smo se izložbu odlučili iz razloga kako bi što više naših sugrađana i posjetitelja moglo vidjeti kako je 1945. godine izgledao naš grad i što su značili fašizam i nacizam te što su te ideologije donijele našem gradu. Već sada, samo tjedan dana nakon otvorenja sigurni smo da smo učinili pravu stvar, a izložba je polučila uspjeh iznad svih naših očekivanja. Poseban je osjećaj vidjeti sve te ljude, mlade i stare, koji zastaju kako bi razgledali ove fotografije, a svi znamo da slika govori više od tisuću riječi!

No, unatoč tome, potrebno je govoriti, ponavljati i ponavljati. Jer iako kažu da je povijest učiteljica života, vidimo, nažalost, da tome i nije baš tako. Zastrašujuće je, naime, da Hrvatska gotovo ništa nije naučila iz svoje povijesti, pa umjesto da danas, na 70. godišnjicu pobjede nad fašizmom, slavimo ravnopravno s drugim narodima - Englezima, Amerikancima i Rusima, mi ponovno raspravljamo o NDH koju mnogi sve otvorenije smatraju pravim temeljem hrvatske državnosti, a podsjetit ću da je ta NDH ostala jedan od zadnjih vjernih suradnika nacista, čak i nakon Hitlerove smrti. Nadam se da će ova izložba i ova naša obraćanja te svakodnevni napori koje činimo u tom smislu barem malo doprinijeti osvješćivanju onih koji tumače povijest na samo sebi znan način.

U to ime, svim borcima koji su danas s nama ovdje, iskreno zahvaljujem u ime svih Riječana i Riječanki! Jer mi danas uživamo pravo na slobodu, suživot, različitost, toleranciju i multikulturalnost koje ste Vi obranili prije 70 godina uz velike žrtve kojima odajemo iskrenu počast.

Danas se sjećamo i svih onih generacija koje su izborivši slobodu, čuvajući je, nastavili graditi poslijeratnu razrušenu Rijeku. Na to ih je pozvao i maršal Tito koji je nekoliko godina nakon oslobođenja, upravo na otvorenju ponovno izgrađenoga mosta preko Rječine, rekao: "Na ovom historijskom mjestu, zbrisana je za vjekove granica koje je tu umjetno bila postavljena. Budite jedinstveni, živite u bratstvu, slozi i ljubavi, jer to je zalog našeg prosperiteta, to je garancija da ćemo mi izgraditi porušenu Rijeku, da ćemo podići naše tvornice, naše škole, naše kulturne ustanove, naš bolji i sretniji život." Kad se već podsjećamo Titovih riječi, moram podsjetiti i da se njegov život ugasio upravo na današnji dan, 4. svibnja, prije 35 godina.

Kada već spominjem Tita, poslužit ću se još s nekoliko rečenica Tvrtka Jakovine koji kaže: "Reći da Tito nije isto što i antifašizam to je kao da se kaže da Tesla nije isto što i električna struja. Doista nije. I bez Tesle bismo zasigurno imali struju, no takvo argumentiranje udar je na zdrav razum. Danas, 70 godina od pobjede nad fašizmom, cilj je pretvoriti Drugi svjetski rat u veliku tragediju promatranu samo kroz Bleiburg. Također, novo je i nastojanje da se sam termin antifašizam učini besmislenim ili krivim, da ga se izjednači s komunizmom. Ne, antifašizam nije komunizam, ali je istina da su u Hrvatskoj svi komunisti bili antifašisti i da su oni poveli u borbu protiv fašizma, pa onda i sve druge antifašiste koji nisu vjerovali u komunizam.“

Istina je, i s antifašističke strane u ratu i u komunističkoj Jugoslaviji nakon njega bilo je zločina za kojih nema opravdanja i koje uvijek treba osuditi. I pred tom istinom ne zatvaramo oči.

Ali ono što su naši borci izborili u 2. Svjetskom ratu treba nas uvijek ispuniti ponosom. I tog se ponosa ovdje nikada nećemo sramiti.

Antifašizam je dio našega identiteta, to je jedna od temeljnih vrijednosti Rijeke i Europe, a naša je obveza, kao što sam već rekao, u klupe i u torbe, u svjetonazor i stajališta naše djece i mladih prenijeti tu istinu. Prenijeti te vrijednosti antifašizma, vrijednosti slobode, miroljubivosti i tolerancije i borbu protiv svih predrasuda, mržnje i nejednakosti uvesti u svaki dječji vrtić, u škole i u naše obitelji.

Našoj djeci moramo reći da je prvi organizirani otpor fašizmu u okupiranoj Europi počeo upravo u Hrvatskoj, da je poruka koju šalju antifašizam i pobjeda nad ustaštvom, nacizmom i fašizmom poruka koja se baštinila i u Domovinskom ratu, a naši su Primorci, Gorani i otočani opet bili u prvim redovima. I ponosni smo zbog toga. Naši hrvatski branitelji, časni, hrabri i pošteni ljudi ustali su kada su „došli po nas“ zato jer smo Hrvati, zato jer smo Riječani, zato jer smo svoji i mislimo drugačije, zato jer su željeli dio ove zemlje. Žrtva hrvatskih branitelja veliki je dug za sve nas, kao i žrtva antifašističkih boraca.

Iako je Rijeka oduvijek odisala europskim ozračjem, danas smo i službeno ravnopravna članica Europske unije. U europskoj Hrvatskoj, nema mjesta za govor ili pjesme u kojima se potiče mržnja, nema mjesta za glasove onih koji gotovo neskriveno favoriziraju ideje za koje smo se nadali da ih više nikada nećemo vidjeti i čuti. U europskoj Rijeci svi su doma, a gosti su dobrodošli i primljeni otvoreno i bez predrasuda. Ovdje se generacijama gradi tolerancija i multikulturalnost, suživot i razumijevanje. To je Rijeka koja je odavno dio europske kulture i civilizacije.

I baš zato Rijeka danas mora ostati svoja – sa investicijama za novi razvoj gospodarstva, prometa, luke..., s ambicioznim sveučilištem, uspješnim sportašima i željom da postane Europska prijestolnica kulture. Ali Rijeka prije svega mora ostati svoja s ljudskom solidarnošću i otvorenim duhom koji zna prihvatiti gotovo sve osim mržnje, netolerancije i isključivosti. I zato treba ponoviti da, bez žrtvi i pobjeda antifašističkih boraca kao i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, Rijeka nikada ne bi bila grad kakav je danas, grad, koji su mnogi željeli, ali je znao sačuvati svoje vrijednosti i svoj identitet.

S tom željom, koju, vjerujem, svi dijelimo, svim borcima antifašističke koalicije želim reći veliko hvala, a svim Riječanima čestitam dan velike pobjede - DAN OSLOBOĐENJA GRADA RIJEKE.

Tekst: V. Obersnel