Denis Kuljiš napao Rijeku, Obersnel oštro uzvratio

Objavljeno: | Tagovi:

Denis Kuljiš napao Rijeku, Obersnel oštro uzvratio

Denis Kuljiš, novinar koji piše za Jutarnji list nedavno je napisao članak o Rijeci i u kojem se prostački neprikladnim riječima izrazio o našem gradu i o Riječanima. Gradonačelnik Obersnel odgovorio je oštrim reagiranjem, a na članak su reagirali i predstavnici Županije i brodogradilišta Uljanik. Jutarnji list se uz objavljena reagiranja ispričao Rijeci i Riječanima.

Tekst gradonačelnikovog reagiranja na spomenuti tekst donosimo u cijelosti jer nije dostupan u online izdanju Jutarnjeg lista:

Odmah na početku želim napomenuti da u ovom odgovoru neću ni ispravljati ni spominjati teze vezane uz političke osobe navedene u tekstu gosp. Kuljiša. Dakle, ne zanima me i ne dira me njegovo mišljenje o Liniću, ni o Komadini, ni Jovanoviću, ni Milanoviću kao ni o bilo kojem spomenutom političaru. Ne dira me ni što je i mene osobno spomenuo i tek neznatno okrznuo. O političarima i politikama, gospodin Kuljiš ima pravo pisati što god misli ili želi, ali o Rijeci i Riječanima nema pravo i neću mu dopustiti da se samozadovoljava vrijeđajući moj grad i moje sugrađane.

Drskost kojom si je to pravo uzeo, pa bahatim riječima silovao Rijeku u svojem tekstu, teško da ima premca čak i među onim manijakalnim drznicima kojima je, upravo zbog opasnog zagađivanja javnog prostora, uskraćeno pravo na javnu riječ. Ne u maniri cenzure, nego u maniri izopćenja iz redova bitnih.

S genijalnošću skribomanije gospodina Kuljiša teško se hvatati u koštac pa sam do sad uvijek propuštao odgovarati na njegove zle namjere, na već poslovične propuste i greške, višestruko ponavljane - jer u ingenioznom majstorstvu količine i veličine on je, izgleda, ipak najsretniji kad perpetuira i citira samog sebe. Stoga mu, odgovarajući na spomenuti tekst , ujedno odgovaram na više članaka u kojima je ranije iznosio sulude teze o Rijeci pa i riječkoj povijesti da bi ih u ovom novom tekstu reciklirao, valjda u nedostatku mašte.

Rijeka nije nikada bila niti će biti hrvatska selendra pa teško da je se može uspoređivati s ikakvim ruskim selendrama ili selendrama uopće, a Radničko-seljačka Crvena armija Rijeku nije pregazila. Ako gospodin Kuljiš misli da su NOB i antifašizam pandani te armije, onda bi trebao znati da je porušena Rijeka nakon II. svjetskog rata izgrađena, modernizirana i učinjena najvećom lukom i gospodarskim središtem bivše države.

Naslonjena na Zapad, Rijeka je jedino mogla biti metropola multikulturalnih utjecaja koji su dolazili morem pa se širili kontinentom, a tako možda čak pirili i pod pazusima nekad zasigurno mladog gospodina Kuljiša. Ne vjerujem da je oduvijek bio ovako smušen, pa moguće da mu je baš ta riječka slobodarska misao, koja je i onda i sada opsjedala državu, nekada davno dala krila da se vine među elokventne i bitne. Ali, neautentičnost onoga kojem je selendra ipak u srcu i u glavi, kad-tad potakne strmoglavi put među onaniste pred svojom slikom.

I tako, skoro da bih mogao primijetiti da gospodin Kuljiš pišući o Rijeci, piše o samome sebi, pa kroz vapaj metafore traži pomoć svlačeći se pred nama.

Riječki ulični spleen u kojem te nitko ne pita odakle si, stvaran je koliko i Kuljiševo brojanje krvnih zrnaca svakog pojedinačnog Riječanina. No taj je riječki spleen u kvaliteti vrijednosti pošao nebu pod oblake i vijori kao zastava u koju mnogi nedostižno gledaju cijeneći je povrh svega, za razliku od podzemnog svijeta u kojem se vode paklene bitke u pobrojavanju pridošlica i Jugoslavena. I te kako je građanski živjeti u gradu u kojem si čovjek, a ne hodajuća nacionalnost!

Zato se u Rijeci susreću ljudi, a ne različita i nepoznata porijekla. No, onaj kojeg porijekla muče, sigurno pred ljudima ne otvara svoje srce, nego se suzdržano sklanja da ga ne usiše riječka dobronamjernost. A takav je, čini mi se, gospodin Kuljiš. Ono što u drugima vidiš, to je tvoje ogledalo.

Zapušteni neboderi na brijegu, od kojih većina ima obnovljene fasade, veći su lendmark grada od kućice u cvijeću s guskama u okruženju na, primjerice, nekoj zagrebačkoj periferiji s koje tako slavodobitno maše uskogrudni gospodin Kuljiš u širokim proporcijama Jutarnjeg lista.

Iznenadila bi gospodina Kuljiša činjenica da u ovoj otuđenoj Rijeci riječki nadbiskupi riječki imam ravnopravno s građanima sudjeluju u razgovorima o Strategiji razvoja Rijeke. A kada bi teza o političkom kadroviranju na Riječkom sveučilištu bila istinita, teško mi je za povjerovati da bi liberalna Europa baš takvom sveučilištu dodijelila 25 milijuna eura za nabavku najmodernije znanstveno istraživačke opreme, što predstavlja najveću takvu investiciju u hrvatskoj znanosti.

I najvažnija činjenica riječke demografije nisu nikakva etnička čišćenja i uporno falsificiranje povijesti. Najvažnija demografska činjenica Rijeke je da gospodin Kuljiš s ovim gradom nema nikakve veze. I o nama nema blagog pojma.

Rijeka je postala Fiume stjecajam nesretnih okolnosti i igara velikih sila nakon prvog svjetskog rata, umjetnom podjelom na dva grada. Sve je to rezultiralo tragičnim događanjima u kojima su žrtve bili i Hrvati i Talijani i brojni drugi stanovnici Rijeke. I baš zato danas u Rijeci žive građani, ovaj grad je zajedništvo Hrvata, Talijana, Srba i pripadnika još petnaestak nacionalnih manjina, a svi su oni prije svega Riječani.

To što je gospodinu Kuljišu mrsko naseljavanje Jugoslavena u Rijeku nakon rata, valjda je teška trauma njegova predporođajnog razdoblja u kojem je, čak pet godina prije no što se rodio, u grču i boli gledao kako se karakter našeg grada neoprostivo mijenja u radnički i kozmopolitski duh koji izrastaju poglavito na lučkoj i brodograđevnoj djelatnosti. Nije Rijeka ostala nikakav "corpus separatum", nego se u nadolazećim godinama u kojima se gospodin Kuljiš zibao u kolijevci ili izrastao u momka koji kopa nos, prometnula u najpropulzivniju sredinu koja je nešto kasnije iznjedrila punk i novi val, suštinsku anarhiju i otpor sistemima, i sve to u vrijeme dok se gospodin Kuljiš bavio šminkerskim temama u mainstream medijima. Mogu razumjeti odakle kompleksi, al način obračuna ipak je nedopustivo osoban i jadan.

Neće Rijeka preteći Sovjetski Savez kao država u kojoj je komunizam najduže na vlasti, nego će gospodin Kuljiš, ako nikog drugog ne bude da ga riječju komunizam povremeno plaši, preteći samog sebe vičući si u lice "Komunizam!" i tako će se valjda održati na životu strepeći pred neprijateljem. Nekog moraš naći da ti prijeti, tek da znaš da si živ. Pa lijepo je kad bauk komunizma vreba sa svih strana. Zamišljam, gospodin Kuljiš trese se pod plahtom od straha, a komunizam iz Rijeke navire i širi se do provincije.

Jeste li znali, gospodine Kuljiš, da vam je teza o "fantomskoj riječkoj industriji koja crpi državne resurse" prazna kao balon koji se ispuše čim vidi i najtanju iglu. Da čitate išta osim samoga sebe, naišli biste na podatak Instituta za javne financije po kojem su samo četiri od 21 županije neto uplatitelji, a 17 neto primatelji iz proračuna opće države. I zamislite čudesnoga čuda: najbolju prosječnu godišnju fiskalnu poziciju ima Grad Zagreb, od 13,7 milijardi kuna, al tu je i centralizacija duboko uplela svoje prste. No na drugom mjestu je Istarska županija s fiskalnom pozicijom u plusu od 795 milijuna kuna, a slijede Primorsko-goranska sa 731 milijunom kuna te Zagrebačka županija sa 134 milijuna kuna. Ako Vam i dalje nije dovoljno jasno, prevest ću na posve jednostavan jezik - od cijele zemlje samo Zagreb, Istra i Rijeka, u proračun daju više no što od njega dobivaju. Sram Vas može biti jer to niste znali, a usuđujete se pisati 11 kartica teksta o Rijeci i prostački, kao neki birtijaš, tvrdite da isisavamo nacionalno bogatstvo i pretvaramo ga u lokalno siromaštvo.

Rijeka nije toksični otpad, nego su to Vaše riječi. Naša luka nije smrdljiva, u njenom su putničkom dijelu cijele godine usidrene skupocjene jahte. Snobu poput Vas to se može jedino sviđati, zato mi nije jasno kako su Vam promakle. Odnosno, pretpostavljam da Vam se toliko zastrašujuće sviđaju da ih i ne želite gledati da vam ne potekne slina, pa pogled svrćete na druge brodove. Botel je za Vas podrtina jer valjda niste ludi da spavate na brodu, a inače, botel je jedini hrvatski hostel na brodu koji je gotovo cijelu godinu pun mladih ljudi iz cijelog svijeta, a pritom oni nisu članovi socijalističke inernacionale.

A zamislite što vam je u naslađivanju nad samim sobom također promaklo – Vaš Jutarnji list relativno nedavno donio je priču o ulaganju 65 milijuna eura u Rijeku za izgradnju najmodernijeg terminala za brodove u Europi. Ovo vam je citat iz tog teksta pa progooglajte malo imajući u cilju vlastitu mentalnu higijenu, ako Vam higijena pera već nije toliko bitna: "...teretni brod kineskog brodogradilišta ZPMC dovezao je 20. svibnja iz Šangaja u Rijeku, na gat kontejnerskog terminala na Brajdici, deset golemih novih dizalica. Dvije su dizalice kranovi na tračnicama za istovar kontejnera s post-panamax klase brodova koji krcaju 18 redova kontejnera po širini, u osam katova na palubi i još sedam slojeva u utrobi. Šest je portalnih dizalica za prenošenje kontejnera na terminalu i još dvije za ukrcaj kontejnera na željezničke vagone. Brod je morao oploviti Afriku i nije mogao proći kroz Suez jer je njegov teret bio toliko širok da bi zapinjao za druge brodove u prolazu." Bio je to jedan korak u dovršavanju i puštanju u rad Adriatic Gate Container Terminala u Rijeci. Vidite, o tome nisu pisale riječke novine u kojima SDP tobože ima zadnje uporište, nego je o tome pisao list u kojem Vi radite.

Na drugoj strani luke prošle je godine započela izgradnja Zagrebačke obale. Na to smo čekali cijelo desetljeće jer se brojači krvnih zrnaca, poput Vas, koji umjesto riječiRijeka vide uvijek samo crvenu krpu, nisu usudili dozvoliti ovom gradu da se razvija. Valjda bismo trebali crknuti tako crveni, jugoslavenski i komunistički kakvima nas vidite! Ipak, uspjeli smo doći do toga da će u drugoj polovici 2017. godine Zagrebačka obala biti dovršena nakon čega predstoji opremanje tog terminala, koji će u punoj funkciji biti kad se sve tri komponente spoje i realiziraju – pomorski terminal, željeznička pruga i cesta D-403. Nismo mi Socijalistička autonomna pokrajina Rijeka nego smo mi prilika da se cijela Hrvatska razvija na tragu našeg prometnog pravca, ali plemenski um poput Vašeg vidi samo boje i krvave tragove. Njuškate poput nekih hijena naša porijekla i najsretniji biste bili da nas možete izopćiti pa nas zato i nazivate SAP Rijekom, ali Hrvatska je naša koliko i Vaša iako mi Riječani s Vama, gospodine Kuljiš, nemamo ništa zajedničko.

Umjereni boljševizam nije u modi kod riječkog biračkog tijela, jer Riječani nisu pomodni i ne prate trendove. Toliko biste se morali informirati o mentalitetu grada o kojem pišete 20 tisuća znakova. Riječani nameću trendove! Pa ako se bojite umjerenog boljševizma, opustite se jer on u stvarnosti ne postoji, to je iluzija u koju ste se nekako uigrali. Riječani biraju odgovorne i poštene. A kako oduvijek nenametljivo ali uporno nameću trendove, ima nade i za ostatak Hrvatske.

I konačno, što se tiče Domovinskog rata, te omiljene teme svima onima koji sa žaljenjem konstatiraju da Rijeka nije primila metak, nadam se da ćete se zacrvenjeti kad pročitate da je u tom ratu svoj život položilo 230 pripadnika Hrvatske vojske s ovog područja, više od tisuću ih je ranjeno, mnogi su ostali trajni invalidi i o njima danas skrbe država i lokalna zajednica. Sram Vas može biti pred tim ljudima i njihovim obiteljima kada tvrdite da je Rijeka zauzela poziciju neutralca u Domovinskom ratu. Odaziv na mobilizaciju bio među najvišima u Hrvatskoj, a Rijeka je nesebično i otvorenog srca primila na tisuće prognanika i izbjeglica i brinula o njima godinama. I usput, ranije spomenuta fantomska industrija bila je tada u funkciji proizvodnje oružja, opreme i streljiva.

Čitam ponovo Vaš tekst, gospodine Kuljiš, i pitam se jesam li preskočio koji udarac. Nakon svega što ste napisali obračunavajući se s Rijekom u boksačkim rukavicama, čini mi se da bi najelegantnije bilo ignorirati Vas, nasmijati Vam se i prošetati dalje jer mi Riječani (a za Vas smo samuraji), ne bismo se trebali osvrtati na kreket žaba. Ali ipak poslat ću ovaj odgovor i zamoliti za objavu, tek da znate da smo vas primijetili pa da se u tom ushitu možete olakšati u udobnosti vlastitog doma ili kancelarije.

Unaprijed zahvaljujem na objavi odgovora.

S poštovanjem,

Gradonačelnik Rijeke

Vojko Obersnel

Tekst: V. Obersnel