Dekontaminacija Mlake teška stotine milijuna kuna

Objavljeno: | Tagovi:

Novinar Novog lista Robert Frank piše o ekološkim, urbanističkim i financijskim pitanjima vezanim uz budućnost prostora rafinerije na Mlaki

Na lokaciji Mlake, nekad poznate kao riječki predio Ponsal, prerada nafte, koju je pokrenulo budimpeštansko dioničko društvo Rafinerija mineralnog ulja, protezala se kroz nevjerojatna tri stoljeća – 19., 20. i 21. Rafinerijski ciklus na Mlaki sada se približava kraju, a završit će, po svemu sudeći, kako je i započeo – odlukom Budimpešte. Mađari su, naime, u Rijeci prije 128 godina pokrenuli jedan od pionirskih svjetskih pogona za preradu crnog zlata, a sada će putem MOL-a, ključnog vlasnika Ine, uskoro i službeno staviti ključ u bravu.

Političke okolnosti i gospodarski motivi ključni su razlozi zatvaranja Rafinerije Rijeka na Mlaki, iza koje ostaje trajno onečišćen prostor, od 150 do 200 tisuća četvornih metara, koji stručnjaci smatraju i potencijalnom ekološkom bombom. Pogoni Ine već su godinama bez proizvodnje, a jedino što opstaje, s tek nekih 50 zaposlenika, je namješavanje baznih ulja koja mjesečno dolaze iz Mađarske u količinama od oko 100 tona. Tim se baznim uljima dodaju aditivi, smjesa se miješa te se dobivaju razne vrste ulja koje se pakiraju i puštaju u prodaju. Postupak se naziva »blending«, a njegovo neslužbeno najavljeno dislociranje službeno će označiti potpuni prekid svih aktivnosti Rafinerije Mlaka.

Informaciju o mogućem dislociranju »blendinga« potvrdio nam je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. S druge pak strane, INA i MOL, prema nekim drugim informacijama, ipak bi mogli otezati s tom odlukom jer na taj način odugovlače dekontaminaciju područja na Mlaci. Naime, dekontaminacija bivšeg rafinerijskog područja zahtijeva golemu investiciju mjerljivu u stotinama milijuna kuna, pa se čak govori i o mogućem pretvaranju rafinerijskih postrojenja u muzej.  

Riječki Monte Carlo

Prestankom svake djelatnosti Rafinerije Mlaka za Inu i MOL počinju obveze koje proizlaze iz Zakona o zaštiti okoliša. Člankom 83. propisuje se da je tvrtka, u svrhu cjelovite zaštite okoliša od štetnih utjecaja djelatnosti koje se obavljaju u postrojenju, obvezna osigurati da se po prestanku rada postrojenja poduzmu sve mjere kako bi se izbjegao rizik onečišćenja okoliša i područje postrojenja vratilo u povoljno, odnosno zadovoljavajuće stanje. S obzirom na to da u Zakonu postoje i brojne druge odredbe iz kojih jasno proizlazi da bi INA, u slučaju prestanka aktivnosti na Mlaki, to područje trebala sanirati, pred Inom i MOL-om, nakon eventualnog zatvaranja »blendinga«, zahtjevan je i iznimno skup postupak čišćenja tla.

Rijeka se zbog svoje prostorne skučenosti više nema kamo širiti pa bi se dekontaminacijom potencijalno oslobođeni prostor na Mlaki valorizirao kao jedno od zadnjih mjesta na koje se mogu pozicionirati atraktivni, kvalitetni i gradu nužni sadržaji. Postoji, međutim, bojazan da bi iščekujući taj dan Rijeka mogla postati talac i kolateralna žrtva loših i narušenih odnosa u vrhu Ine, kako u njenoj upravi, tako i u njenom Nadzornom odboru. Hrvatska se strana, barem ako je suditi po riječima predsjednika NO-a Ine Davora Šterna koji ovaj tjedan o tome nije želio javno govoriti, odlučila za Mlaku koju treba pretvoriti u Monte Carlo! To je Štern, naime, izjavio u siječnju ove godine kada je postao predsjednik NO-a Ine.

 – Mlaka bi se, po meni, trebala potpuno zatvoriti. Jako volim Rijeku, puno sam u Rijeci i okolici i radio. Rijeka je, međutim, morski grad koji nije na moru i to treba mijenjati. Rijeka bi trebala biti grad s vizurom Monte Carla, kazao je tom prilikom Štern.

Potencijalna ekološka bomba

 U očekivanju daljnjih poteza Ine i MOL-a oko Mlake, pokušali smo istražiti na kakvoj je razini zagađenost tla unutar rafinerijskih pogona. Sudeći po saznanjima hrvatskog ekološkog aktivista Vjerana Piršića, ali i nekih osoba uključenih u proizvodnju Rafinerije Mlaka, moglo bi se zaključiti da se radi o potencijalnoj ekološkoj bombi koja vjerojatno neće odmah puknuti, ali je, možda i trajno, u svakom slučaju značajno onečistila područje na kojem se punih 128 godina odvijala rafinerijska aktivnost.

Nema nikakve sumnje, kažu naši informatori, da je tlo ispod rafinerijskih postrojenja na Mlaki značajno natopljeno ostacima nafte i derivata, mazutom, benzinom, bitumenom... Trebalo bi, prema njihovom mišljenju, na kontaminiranom području bušiti rupe, napraviti analizu tla, pri čemu se očekuje da će se utvrditi kako su neka područja više, a neka manje zagađena te shodno tome utvrditi metode sanacije.

 – Nesporno su zagađenja na Mlaki velika. Problem je što nikada nije napravljeno detaljno ispitivanje tla. Svojedobno, ali samo u kratkom razdoblju od 1993. do 1997. godine, na samom moru u krugu postrojenja radili su se takozvani drenažni bunari u kojima su se, kad bi curili, skupljali ugljikovodici prije nego što bi istjecali u more, kaže naš sugovornik. Ističe kako se, ovisno o razini onečišćenja tla, na dispoziciji nalaze tri metode sanacije: termička obrada koja podrazumijeva spalionicu. Ona je najskuplja, ali i najprimjerenija, a provodi se tako što bageri iskapaju zemlju sve dok nailaze na onečišćenja i onda je termički obrađuju. Druga metoda je bioremedijacija, a treća solidifikacija. Prema njegovoj procjeni, vrijeme i cijena sanacije ovise o analizi tla koja se tek mora napraviti, a pokazat će razinu onečišćenja.

Predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić kaže da su rafinerije, odnosno bivše rafinerije, svugdje u svijetu među najopasnijim i najkontaminiranijim dijelovima zagađenog okoliša. Gore od toga mogu biti samo radioaktivni otpadi, odnosno nuklearke.

– U slučaju Rafinerije Mlaka rizik i opasnost od kontaminacije tla su eksponencijalno veće zbog dugotrajnosti obrade, više od 100 godina. Sve svjetske reference upućuju da se i bez preciznih analiza i istraživanja tla, koja su inače neophodna, može zaključiti da u centru grada imamo ekstremno kontaminiran teritorij. Težinu situacije pogoršava neposredna blizina mora pa postoji realna opasnost da oborinske vode opasne i pretežno kancerogene spojeve iz rafinerije nose u more, u ekološki sustav i posljedično u prehrambeni lanac, kaže Piršić koji je nedavno u Švedskoj, kao gost njihove vlade, prošao višemjesečno školovanje o sanaciji industrijskih kontaminacija.

Skandinavski primjer

Poseban je problem, smatra, vjerojatno višegodišnje i višedesetljetno curenje naftnih derivata iz postojećih tankova u podzemlje, što je donedavno bio i problem Janafa u Omišlju. Na Mlaki je to, pretpostavlja Piršić, i izraženije, jer su tankovi barem tri puta stariji.

– Radi se o poznatom problemu truljenja podnica rezervoara za tekuća goriva svugdje u svijetu. Taj se problem rješava kod modernih tankova, što na Mlaci nije slučaj, stavljanjem sloja plina na dno tanka, ispod spremnika, pod manometarskom kontrolom. Kako toga u nas nema, definitivno možemo pretpostaviti da je došlo do enormnih curenja sadržaja tankova u podzemlje. Bez previše ustezanja može se zaključiti kako u centru Rijeke imamo potencijalno ekološko žarište koje je trajno izvorište golemog i opasnog zagađenja koje nužno i ne moramo biti svjesni, kaže Piršić.

Komentirajući konkretan slučaj dekontaminacije bivše Rafinerije Mlaka, dodatnim problemom smatra to što se ne poštuje jedno od osnovnih europskih načela u ovakvim situacijama, a to je da zagađivač plaća onečišćenje – polluter pay!

– Nesporno je, naime, da su naftne kompanije koje su djelovale na području Rafinerije Mlaka više od sto godina ostvarivale ekstremne profite koristeći odličnu poziciju uz more. Nesporno je i da su u tom razdoblju ugrožavali zdravlje i živote Riječana s emisijama benzena i ostalih spojeva. Zbog toga je ideja da vlasnik bivše rafinerije odbija ili samo odgađa platiti postupak sanacije u najmanju ruku bezobrazna. U samoj svojoj biti suprotna je svim europskim normama. Bilo bi najbolje da neovisni tim međunarodnih eksperata istraži stupanj kontaminacije, napravi kvalitetan program sanacije te da se urbanističkim rješenjima omogući da se nakon sanacije na Mlaki omogući gradnja kvalitetnog stambenog naselja kao u Stockholmu i Malmou.

Eksperti iz skandinavskih tvrtki koji su radili sanacije mnogih visokokontaminiranih područja po cijelom svijetu, 2008. godine su bili u Rijeci kao predavači u jednom edukacijskom procesu te su rekli da su spremni ponuditi avangardno, kvalitetno i jeftino rješenje dekontaminacije. Prema mojoj procijeni, dekontaminacija područja bivše Rafinerije Mlaka otprilike bi mogla stajati oko 300 milijuna kuna. No pretpostavljam da bi taj trošak bio manji od komercijalne vrijednosti projekta koji bi se osmislio oko stanogradnje i nove revalorizacije tog prostora, kaže Piršić.

Nužna kvalitetna analiza

Prema njegovim saznanjima, suvremena praksa sanacije rafinerija u svijetu je već toliko uhodana da se pretvara u rutinu. Najbolja je, pak, praksa prisutna u Skandinaviji, konkretno u Švedskoj, gdje je, primjerice, sanirana bivša rafinerija tvrtke Shell na ulasku u štokholmski arhipelag s 25 tisuća otoka. Također je po kvaliteti postupaka i metodologiji čuvena sanacija zapadne luke u Malmeu, preko puta Kopenhagena.

– Poanta tih avangardnih metoda sanacije je da se najprije napravi kvalitetna procjena rizika i analiza kontaminacije. Nakon toga se saniraju ugroženi i rizični dijelovi kontaminiranog područja, a manje opasna područja se inertiraju – umrtve, čime se sprječava njihovo širenje. Drugi princip skandinavskih modela sanacije je pretvaranje bivših kontaminiranih područja u skupa, rezidencijalna područja u gradovima. S novostvorenim vrijednostima dijelom se financira sanacija. Postojeća praksa u Hrvatskoj je da se sanacije pretvaraju u velike praonice novca. Vidjeli smo da se u proteklih sedam godina u Hrvatskoj svaki postupak takozvane sanacije obavljao na način da bude najskuplji mogući i pritom najnekvalitetniji, kaže Piršić.

Turato: Jedan od važnih izlaza grada na more

 Poznati arhitekt Idis Turato kaže da je područje bivše tvornice za preradu naftnih derivata INA na Mlaki važan prostorni resurs grada Rijeke.

– Kao što znamo, Rijeka je u novom ustroju lokalne samouprave sa svih svojih strana okružena susjednim gradovima i općinama, te nema mogućnost klasičnog i lakog širenja novih gradskih sadržaja na nove teritorije. Rijeka je osuđena, što je po meni prednost, na reorganizaciju, revitalizaciju i rekonstrukciju postojećih ugaslih tvorničkih i industrijskih područja. Takva reorganizacija teritorija unutar samoa grada može rezultirati vrlo specifičnim i originalnim rješenjima novoga grada koja se mogu prepoznati kao velika kvaliteta i razvojni zamašnjak urbanosti ovog prostora. Plato Ine na Mlaki je od iznimnog urbanističkog značenja za grad. Prostor sadrži i vlastitu luku koja može biti jedan od važnih i lako izvedivih izlaza grada na more. Također promatrano područje može na sebe primiti i sve potrebne namjene suvremenog grada, od stambene do poslovne, preko trgovačke do uslužno-proizvodne. Svjedoci smo trenutačne izgradnje Zapadnog trgovačkog centra koji se nadovezuje na ovaj prostor i koji će snažno utjecati na brzi razvoj ovog prostora za koji će trebati imati spremne odgovore i strategije razvoja.

U proteklom razdoblju kao profesor na arhitektonskom fakultetu u više sam navrata sa studentima razrađivao i simulirao moguće scenarije razvoja ovog potentnog i dragocjenog platoa. Pokazalo se da Rijeku i ovaj prostor treba gledati i planirati kao centar šire regije i prstena koji putuje od Raše, preko Opatijske i Crikveničke rivijere, te prelazi na otoke Krk i Cres. Ovaj se dio grada nalazi u samom epicentru gravitirajućeg područja i sada je dobro povezan cestovnom infrastrukturom. Moramo biti svjesni da se ovaj prostor također nastavlja na velebne hale Torpeda sa zapadne strane koje su u međuvremenu dobile novog privatnog vlasnika, te lučka skladišta Metropolis s istočne strane, tako da se u predstojećem razdoblju može očekivati kvalitetan urbanističko arhitektonski pritisak i uzbudljiv proces razvoja ovog područja. Pred planere i javnost postavlja se lijep i intrigantan zadatak da osmisle budućnost ovoga grada. Uz Harteru, Školjić i Benčić ovaj je prostor jedini pravi resurs specifičnog i kvalitetnog urbanog razvoja grada i regije, kaže Idis Turato.

Ina: U planu izrada istražnog projekta

Iz Sektora korporativnih komunikacija Ine poslali su odgovore kojima uglavnom nisu dali pojašnjenja na većinu naših pitanja. Poručuju kako strategija INA maziva, koja je trenutno u fazi revizije, ima kao prioritet, poboljšanje efikasnosti na svim područjima:

– Optimizacija proizvodnih lokacija je jedna od njih te projektni timovi evaluiraju optimalni opseg i vrijeme za koncentraciju proizvodnih lokacija, a o čemu ćemo, nakon donošenja odluke, izvijestiti javnost. Odluka o daljnjim koracima vezanima za poslovanje na lokaciji Mlaka ovisit će o procjeni mogućnosti nastavka poslovanja, u dogovoru s našim dioničarima. U tom smislu, cilj nam je donijeti odluku koja će biti zadovoljavajuća za sve strane, a koja će se temeljiti na svim relevantnim parametrima. Vezano uz sanaciju, u planu je izrada istražnog projekta kako bi se predložile optimalne metode sanacije. Izradu ovog istražnog projekta preuzet će tvrtke ovlaštene za obavljanje ovakvih djelatnosti od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Trenutno smo u početnoj fazi ispitivanja, odnosno prikupljene su informativne ponude, poručuju iz Ine.

Obersnel: Nemamo informacije o stupnju onečišćenja

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel kaže da Grad novim prostornim planovima predviđa da Mlaka više neće biti striktno industrijske namjene.

– Već smo pokrenuli postupak promjene plana s definicijom tog prostora s mješovitom namjenom, što pretpostavlja prostor za stanovanje i nekakve oblike tihog poduzetništva. S Inom smo već nekoliko puta o tome razgovarali, upoznali smo ih s našim planovima i novom definicijom tog prostora. Naglasili smo i da očekujemo da pristupe demontaži postrojenja i sanaciji zemljišta. U Ini su to načelno prihvatili. S obzirom na to da uskoro, barem prema mojim informacijama, INA planira ugasiti »blending« na Mlaki, cjelokupni prostor bivše Rafinerije bit će prazan. Po logici poslovanja, za Inu bi bilo besmisleno da taj prostor ostane neiskorišten, a da za njega Gradu plaćaju komunalnu naknadu, kaže Obersnel.

Riječki gradonačelnik ističe da je njegov dojam kako su Uprava i vlasnici Ine svjesni problema s terenom na Mlaki, te da bi se na rješavanju tog problema moglo i brže raditi, no uvažava činjenicu kako sve neugodne aktualnosti oko Ine prolongiraju i donošenje konačnih odluka njenih ključnih tijela o budućnosti prostora na Mlaki.

– Sigurno je kako je prostor na području Rafinerije Mlaka onečišćen. No mi, nažalost, nemamo informacije ili analize o stupnju onečišćenja, kaže Obersnel. Dodaje kako je dosad bilo nekoliko investitora zainteresiranih za zonu Rafinerije Mlaka, od kojih je izdvojio investicijske fondove iz SAD-a i Izraela koji su zainteresirani za mješovitu namjenu tog prostora, u rasponu od stanovanja i tihih proizvodnih pogona do kulturnih sadržaja i trgovine. Poznata mu je svojedobna namjera Ine da prostor Rafinerije Mlaka pretvori u muzej, ali ne na cijelom području, kaže riječki gradonačelnik, već na način da se kao muzejska vrijednost očuva samo manji dio postrojenja. Jedna od spekulacija zašto INA i njeni vlasnici odugovlače dekontaminaciju zemljišta na području Rafinerije Mlaka je moguća procjena da se nakon analize stupnja onečišćenja dođe do zaključka kako je postupak dekontaminacije skuplji od eventualne tržišne vrijednosti »čistog«, dekontaminiranog  zemljišta. Obersnel na tu tezu kaže da je to ipak »primarno problem Ine«.

 

Tekst: Novi list Preneseno s: novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=28592861286328602863285A285828592859286328632863285D285E285E285B2861286128632863286328592863P