Bitka za »3. maj« mora se dobiti

Objavljeno: | Tagovi:

Novinar Novog lista Damir Cupać izvještava sa svečane akademije u povodu Dana oslobođenja Rijeke

Gradonačelnik Vojko Obersnel na Svečanoj akademiji u povodu Dana oslobođenja Rijeke najavio je borbu za spas Brodogradilišta »3. maj« koje nosi časno ime velike pobjede koja je izvojevana 3. maja 1945. godine.

 – Za Rijeku je Brodogradilište »3. maj« prije svega pitanje očuvanja radnih mjesta, tradicije i kvalitete koje brodogradilište baštini. Ali to je i pitanje novog razvoja brodogradnje koja je za život našeg grada, ali i Hrvatske, od iznimne vrijednosti. Naše je brodogradilište žarište novih tehnologija i inovacija, u njemu visokokvalificirani stručnjaci i radnici grade brodove koji iz riječke luke, s ugledom riječkog brodogradilišta, kreću prema svim morima. To je vrijednost koju ne smijemo izgubiti i velika bitka koju moramo dobiti na ulasku u Europsku uniju. Jer, Rijeku bez brodogradnje ne mogu zamisliti. I zato je »3. maj« pitanje riječkoga identiteta i poticaj da u očuvanju brodogradilišta budemo uporni, čvrsti i glasni – poručio je Obersnel, dodavši da Rijeka mora ostati svoja – s brodogradnjom, sveučilištem, investicijama, ljudskom solidarnošću i otvorenim duhom koji zna prihvatiti gotovo sve osim mržnje, netolerancije i isključivosti.

Jasan stav o antifašizmu

Riječki gradonačelnik ocijenio je da živimo u vrijeme koje je pojačano krizom donijelo poremećeni sustav vrijednosti i u kojemu mnogi neskriveno favoriziraju ideje za koje se mislilo da ih nikada više nećemo čuti i vidjeti.

– Za razliku od ostatka Hrvatske, u ovom gradu i županiji uvijek je postojao jasno definiran stav o antifašizmu, kao borbi protiv zločinačkih, osvajačkih ideja mržnje i razaranja u Drugom svjetskom ratu, kao i o sličnim idejama, planovima i ciljevima u Domovinskom ratu. Danas, 70 godina nakon početka rata, naša je odgovornost da generacijama koje sada sjede u školskim klupama, generacijama koje odrastaju u ovome gradu pružimo stvarne povijesne istine o Drugom svjetskom ratu i antifašizmu. Treba im reći istinu o tome koju poruku nosi svaki grafit kukastoga križa, svaka poruka mržnje i netolerancije, svaka ideja koja zagovara neslobode i nepoštovanje ljudskih prava. Bez pobjeda i žrtvi antifašističkih boraca i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, Rijeka nikada ne bi bila grad kakav je danas, grad koji su mnogi željeli, ali je uvijek znao ostati svoj – zaključio je Obersnel.

Sloboda neupitna

Predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke Sladić Keserović podsjetio je uzvanike na Svečanoj akademiji koja je održana u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja da se ponekad zaboravlja doprinos i značaj antifašizma i antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu.

 – Kao da nije bilo dovoljno patnji i stradanja. Nemojmo nikada zaboraviti i dopustiti da ikad više dođe u pitanje naša sloboda. Nažalost, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, avet fašizma, ovoga puta s istoka, nam je zaprijetila. Naša djeca, sinovi, unuci i domoljubi krenuli su s Delte da bi obranili ono što su borci NOB-a oslobodili. Antifašistička svijest naših mladih pokoljenja ponovo je došla do izražaja – rekao je Keserović, poručivši svima onima koji bi željeli ponovno pisati i mijenjati povijest da to ne čine jer im to neće proći.

Najžešće borbe na Katarini

Predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke Sladić Keserović podsjetio je na povijesne činjenice i na događanja 3. maja 1945. godine kada je Rijeka oslobođena.

– Bitka za Rijeku bila je odlučujuća jer su se njome rješavala vojna i politička pitanja. Oko 13 sati prije 66 godina borci Trećega bataljuna 19. divizije slomili su posljednji obruč oko Rijeke, a grad je oslobođen uz goleme napore i ljudske žrtve. Najžešće borbe vodile su se na Katarini gdje je bilo najveće neprijateljsko uporište. Tu su se u podzemnim skloništima i nadzemnim bunkerima smjestile jake neprijateljske snage fašističke koalicije: Talijani, Nijemci, ustaše i četnici. U borbama na Katarini najviše je bilo žrtava boraca iz dalmatinskih jedinica. Ostatak neprijateljskih snaga povukao se i tijekom povlačenja uništio luku, tvornice, mostove, a grad je bio u plamenu. Konačno, 7. svibnja 1945. godine, predstavnik njemačkog 97. korpusa u selu Zagorje pored Ilirske Bistrice potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju – naveo je Keserović.

Tekst: Novi list Preneseno s: novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=28602863285D2863285A285828592859286328632863285D285D285B2859285D285928632863286328592863X