Postizborna

Objavljeno: | Komentari | Tagovi:

Mislio sam da ću na blogu izbjegavati političke teme, ali, eto, ne mogu izdržati. U zadnjem postu sam pisao o prekrasnom doživljaju ponosa i jedinstva koji me ispunjavao u Londonu za vrijeme utakmice naše nogometne reprezentacije, a onda je uslijedilo ono čega sam se bojao pa čak i gore od toga. Nakon izbora i neizvjesnosti oko mandatara, jedinstva više nema, što je bilo i za očekivati, ali priznajem da nisam očekivao da neće biti jedinstva u mojoj stranci (SDP - ako netko ne zna). Naivno sam mislo da su osobne frustacije i ambicije bez pokrića prestale konvencijom održanom u još neviđenom demokratskom ozračju u političkom životu Hrvatske. Uvjerljiva i nadsve transparentna pobjeda Zorana Milanovića vratila je snagu SDPu i povjerenje birača, a nemalu ulogu u tome imala je, bez sumnje, i karizma pokojnog Ivice Račana, koje su mnogi postali svjesni tek nakon njegove smrti. Rezultat izbora za SDP nikad bolji u povijesti uz osvojena čak 22 mandata više. Usput, hvala Riječankama i Riječanima na fantastičnih 49%, a naročito mojim Pećinarima gdje je sa 60% SDP ostvario ponajbolji rezultat u Hrvatskoj. Dostigli smo 33% koje je zacrtao Ivica Račan na svojoj zadnjoj konvenciji. Bio je to cilj u koji je malo tko vjerovao, ali ostvarili smo ga iako ni to nije bilo dovoljno za promjene u Hrvatskoj. I tada na vidjelo stupaju kvazianalitičari koji svi "znaju": gdje je pogriješio SDP, odnosno Milanović. E, pa lako je biti general poslije bitke, a naročito kad nisi sudjelovao u toj bitci. Čak štoviše, nisi sudjelovao niti u jednoj, ali "znaš" kako se bitke vode i dobiva rat. Naročito kad te bitke vodiš s dobro plaćenih mjesta tzv. kolumnista i još se pritom slažeš (a naravno da se slažeš jer si pitao za mišljenje) s mišljenjem svojih gazda ili glavnih urednika. Onda slijede "pobjednici" koji bi se u normalnim okolnostima zvali gubitnici i važno pregovaraju o programima, a ne foteljama i nitko ih ne pita kako su uspjeli koliko-toliko prepoznatljive stranke svesti na stranke lokalnog značenja. Sve bih to mogao nekako otrpjeti, ali kokošare u vlastitim redovima teško. Ti anonimni "visoko pozicionirani" SDPovci koji "hrabro" u svojoj anonimnosti optužuju Milanovića za "poraz", do jučer su se gurali da bi na slici bili što bliže uz njega. Eventalno neslaganje s bilo kim pa tako i predsjednikom stranke je legitimno, ali bi bilo pošteno i odgovorno to izreći javno s imenom i prezimenom. Ma prema kome ja to o poštenju i odgovornosti? Znam da će nastaviti sa svojom podmuklom rabotom, niskim udarcima pod zaštitom anonimnosti sve do konvencije, a onda opet iz početka tj. tko će biti bliže Milanoviću na slikama. O tempora o mores! Blago siromašnima duhom.

Ma dosta za danas. Idem na pivu. Kad već ne mogu izabrati s kim ću biti u stranci, mogu odabrati s kim ću popiti pivu. Naravno, mogu birati i predsjednika stranke. Zadovoljan sam što i u jednom i u drugom izboru nikad nisam pogriješio!

Komentari