Nedopustiva zavrzlama: slučaj pomoćnika u nastavi i djece s poteškoćama

Objavljeno: | Komentari | Tagovi:

Nedopustiva zavrzlama: slučaj pomoćnika u nastavi i djece s poteškoćama

Top tema ovih dana su pomoćnici u nastavi i učenici s poteškoćama. Nažalost, nisu top tema u smislu dobrog funkcioniranja sustava i kvalitetnog rješavanja potreba učenika odnosno postojanja adekvatnog statusa samih pomoćnika. Upravo suprotno.

Dogodila se nedopustiva zavrzlama za koju odgovornost snosi Ministarstvo i, budući da se u Rijeci problem rješava jer smo svjesni da učenici ne smiju biti zakinuti ni zbog čijih propusta, ovaj post ne bih ni pisao da nisam isprovociran izjavom ministra Mornara koji gotovo drsko traži da odgovornost za situaciju preuzmu jedinice lokalne samouprave. O eventualnoj ministrovoj isprici učenicima, roditeljima, pomoćnicima u nastavi, udrugama, školama pa i jedinicama lokalne samouprave, naravno da nema ni govora.

Kako su se i u medijima, zbog opće površnosti, pojavljivale različite teze, brojne gluposti pa čak i potpune neistine, imam potrebu ovdje pojasniti problematiku pomoćnika u nastavi, a smatram da imam i sasvim razuman kredibilitet za to, budući da Rijeka program pomoćnika u nastavi provodi već šest godina.

Nepostojanje sustava. Znate li što to znači? To je najbolji put u kaos. Naime, ne postoji sustavno rješenje zapošljavanja pomoćnika u nastavi, ne postoji podzakonska regulativa kojom će jasno biti propisano koja osoba može biti pomoćnik, koje obaveze i prava ta osoba ima te koje dijete s teškoćama ima pravo na obrazovanje u redovnom sustavu uz podršku pomoćnika. Pravilnik za djecu s teškoćama bio je na javnoj raspravi prošle godine u ožujku, međutim do danas nije donesen. Zakonske i podzakonske regulative i pravilnike izrađuje Ministarstvo, a ne jedinice lokalne samouprave. Tako da odgovornost za nepostojanje sustava u ovom segmentu nikako ne možemo preuzeti. Naime, Grad Rijeka u želji da pomogne učenicima s poteškoćama, program pomoćnika u nastavi provodi već 6 godina. Zbog nepostojanja pravilnika i podzakonske regulative, odluke se donose na razinama jedinica lokalne i regionalne samouprave te u okvirima pojedinih projektnih prijedloga raznih udruga koje se bave djecom s teškoćama. Budući da je pravo na školovanje Ustavom zagarantirano pravo, ministrovo prebacivanje odgovornosti na gradove i županije nikako ne može biti rješenje. Pitam se je li ministar svjestan različitih konteksta u kojima pojedina djeca žive, različitih financijskih mogućnosti unutar pojedinih lokalnih proračuna ili smatra irelevantnom činjenicu da sada pravo na adekvatno školovanje djece s posebnim obrazovnim potrebama ovisi o mjestu njihova rođenja?

Upravo zbog nepostojanja sustava i nejasnih pravila do sada su se pomoćnici u nastavi financirali na različite načine. Dio pomoćnika financiralo je Ministarstvo putem natječaja za udruge koje se bave djecom s poteškoćama. Dio su financirali gradovi, općine ili županije prema svojim odlukama i mogućnostima. No, svi učenici s poteškoćama uključeni u redovnu nastavu moraju imati jasno propisana i zagarantirana prava i ta prava ne mogu ovisiti o različitim mogućnostima lokalnih ili regionalnih proračuna. Niti ta prava smiju ovisiti o snalažljivosti udruga i dobroj volji za pisanje projekata, a pogotovo ne smiju ovisiti o sreći ili nesreći (ne)prolaska na natječajima.

Što se to dogodilo ove godine? Ove godine po prvi puta otvorila se mogućnost korištenja sredstava Europskog socijalnog fonda za ove potrebe. Ministarstvo ni u jednom trenutku nije reklo da sredstva Europskog socijalnog fonda trebaju zamijeniti dosadašnja izdvajanja samog Ministarstva za pomoćnike u nastavi. A to ne bi bilo ni logično ni fer. Dapače, Ministarstvo je, kao i svake godine, raspisalo svoj natječaj za udruge putem kojeg je i do sada financiralo pomoćnike u nastavi. I dok su se udruge, poput riječke Udruge za cerebralnu i dječju paralizu, javile na taj natječaj Ministarstva, jedinice lokalne samouprave, poput Grada Rijeke, javile su se na drugi natječaj, onaj za sredstva Europskog socijalnog fonda.

Grad Rijeka je na natječaj za sredstva Europskog socijalnog fonda prijavio projekt „RInkluzija – Riječki model podrške učenicima s teškoćama“, te dobio sredstva u iznosu od 1.865.065,00 kuna za 44 pomoćnika. Bitno je naglasiti da su svi zaposleni pomoćnici predloženi od škola koje učenici pohađaju, te ih je odobrilo Povjerenstvo Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo a u skladu sa kriterijima za dodjelu pomoćnika te kriterijima iz Natječaja EU socijalnog fonda. Ostalo je neriješeno pitanje učenika prvih razreda osnovnih škola, budući da u trenutku prijave projekta na natječaj EU fonda, nije još u potpunosti bila spremna dokumentacija za te učenike, te je stoga Grad Rijeka planirao iz vlastitog proračuna financiranje pomoćnika u nastavi za navedene učenike prvih razreda. Tako da Grad Rijeka trenutno ima sredstva za 44 pomoćnika preko Europskog projekta (u 18 riječkih škola) te još 5 koje financira vlastitim sredstvima („Centar“, „Gornja Vežica“, „Srdoči“, „Eugen Kumičić“ i „San Nicolo“.)

Problem koji se pojavio u nekim školama poput škole Gornja Vežica koja je ovih dana bila medijski eksponirana, tiče se činjenice da sama škola u početku Gradu nije prijavila više od 4 učenika, jer su smatrali da će dio potreba „pokriti“ na način koji je i do sada bio uobičajen, odnosno preko Udruge za cerebralnu i dječju paralizu koja se javlja na natječaj Ministarstva. Naime, do sada je 11 pomoćnika u nastavi u OŠ Gornja Vežica koji su dolazili iz Udruge za cerebralnu i dječju paralizu bilo financirano od strane Ministarstva.

No, posve iznenada i bez prethodne najave, čak i unatoč tome što je raspisalo svoj natječaj za udruge, Ministarstvo je očito odlučilo povući dio svojih dosadašnjih sredstava obrazlažući taj čin postojanjem sredstava Europskog socijalnog fonda na čiji natječaj se javio Grad Rijeka. Ali Ministarstvo je, osim što je propustilo prethodno najaviti po kojem će ključu financirati udruge koje prolaze na njihovom natječaju, previdjelo da niti svi učenici, niti svi pomoćnici mogu zadovoljiti uvjete Natječaja za europska sredstva. Time je još jednom potvrđena nužnost sustavnog rješavanja problema pomoćnika u nastavi.

Na sastanku održanom u petak, 7. studenog u Udruzi osoba sa cerebralnom i dječjom paralizom, nakon duge i iscrpne rasprave odaslana je konačno poruka kako nadležno Ministarstvo nema sredstava za sve udruge koje su tražile pomoćnike na Natječaju Ministarstva raspisanom u rujnu. Naknadno, dakle, tek nakon što su uvidjeli da nema dovoljno sredstava za sve prijavitelje koji su udovoljili svim uvjetima njihovog Natječaja, u Ministarstvu su odlučili ad hoc donijeti novi kriterij (za koji nigdje nema pisanog traga) u kojem govore kako na natječaju nisu prošle one udruge koje se nalaze u gradovima i županijama koje su dobile novac za pomoćnike iz Europskog socijalnog fonda.

Ne može se ne zaključiti da se takvim stavom „kažnjavaju“ one jedinice lokalne i regionalne samouprave koje prate sve natječaje, promišljaju dugoročno i kontinuirano nastoje održavati visoki pedagoški standard unatoč ovim teškim vremenima i nepostojanu cjelovite sustavne politike u pogledu obrazovanja učenika s teškoćama.

Pomoćnik ministra Staša Skenžić je na spomenutom sastanku apelirao na jedinice lokalne samouprave da pomognu Ministarstvu riješiti nastali problem (prilog o tome emitiran je i u emisiji Hrvatska uživo 7.11.).

No istovremeno, ministar Mornar, odgovarajući na pitanje novinara o pomoćnicima u nastavi, izjavljuje kako te iste jedinice lokalne samouprave trebaju preuzeti dio odgovornosti. S obzirom na sve navedeno i cjelokupnu kronologiju događaja kao i problematiku koja nije od jučer, ova je izjava više nego drska. Upućuje na poraznu činjenicu da ministar Mornar očito nema dovoljno saznanja o ovoj tematici, obzirom da pojedini gradovi i županije, uključujući i Grad Rijeku upravo u ovom trenutku nastoje sanirati štetne posljedice odluka donesenih u nadležnom ministarstvu, njegovom ministarstvu.

Uopće mi nije jasno iz kojih je razloga Ministarstvo donijelo ovakvu odluku te stavilo u međuodnos dva različita natječaja koji se financiraju iz različitih izvora, obzirom da su sredstva koja se transferiraju udrugama iz Državnog proračuna, dok su sredstva koja će se dodijeliti jedinicama lokalne samouprave sredstva iz Europskog socijalnog fonda i pravo na njih imaju samo oni gradovi i županije koji su kompetentno i na adekvatan način pristupili Natječaju i postupku apliciranja na isti.

U tom dijelu samo ministarstvo kao posredničko tijelo ili za lakše razumijevanje - provedbeno tijelo - bez obzira na svoju participaciju od 15 % u konačnici transferira gradovima i županijama sredstva iz europskog fonda.

Dakle, kada iz MZOS-a navode povećanje broja pomoćnika u odnosu na proteklu godinu, sa 290 na 1350 tada bi trebali dodati i kako je njihov doprinos u ukupnom financiranju pomoćnika preko Europskog socijalnog fonda 4.620.000,00 kuna dok su preostalih 26.180.000,00 kuna europski novci koje su za pomoćnike u nastavi osigurali gradovi i županije aplicirajući na natječaj. Od 1350 pomoćnika nadležno ministarstvo financira 331 pomoćnika, putem spornog natječaja za udruge, a 1022 pomoćnika sufinancira sa 15% iznosa dok su preostala sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Kada ministar navodi povećanje broja pomoćnika i sredstava koja odvajaju tada je pošteno to i razjasniti! Dakle, europska sredstva su "povukle" jedinice lokalne i regionalne samouprave javljajući se na natječaj za ta sredstva. Nije li to stvarno preuzimanje odgovornosti? Ukoliko ministar ipak smatra da nije, onda ga možda očara činjenica da je Grad Rijeka preuzeo odgovornost još prije punih šest godina kada je pokrenut pilot projekt Pomoćnici u nastavi te od tada sustavno skrbi o djeci s posebnim obrazovnim potrebama uloživši do sada 3. 200.000,00 kuna.

Grad Rijeka, dakle, već 6 godina financira rad pomoćnika u nastavi unatoč činjenici da ne postoji zakonska regulativa. Ove godine, Grad Rijeka je koristeći sredstva iz Europskog socijalnog fonda te sredstva iz vlastitog proračuna osigurao pomoćnike u nastavi za 54 učenika te će odgovoriti i na apel pomoćnika ministra, a sve u interesu djece koja su usred polugodišta ostala bez pomoćnika. Međutim, i dalje imamo problem jer sve dok Ministarstvo ne donese podzakonske akte i sve dok se ne sagleda rješavanje ovog problema na razini nacionalnog odgojno-obrazovnog sustava radit će se stalno o kaosu, o trenutnom smirivanju situacija i umirivanju tenzija, a to ne može biti trajno rješenje.

Pritom drske prozivke od strane ministra nisu nikakva pomoć i nikakva razumna reakcija.

Upravo se Rijeka često navodi kao primjer dobre prakse i kao grad koji skrbi za one najpotrebitije pa ćemo i u budućnosti nastojati osigurati sredstva za ovu svrhu, ali ono što manjka jest to da ovaj primjer dobre prakse postane i dio sustava! Zato predlažem ministru Mornaru da nas posjeti u Rijeci ili da nas pozove na sastanak pa da pokušamo zajednički pronaći dugoročno rješenje za problem učenika s poteškoćama koji trebaju pomoćnike u nastavi. Mi imamo dugogodišnje iskustvo, on ima aktualni problem, a njegovo ministarstvo dugu povijest nerješavanja ovog problema.

Teme za razgovor mogu nam biti: kategorije učenika s poteškoćama, obaveza da se učeniku osigura pomoćnik koja bi bila navedena u Rješenju ureda državne uprave, utvrđivanje vezivanje pojma pomoćnika u nastavi uz učenika, razred ili nastavnika, potrebna stručna sprema ili kompetencije pomoćnika u nastavi, referalni centri i mogućnosti korištenja stručnjaka iz područja edukacijske rehabilitacije, transparentnost modela financiranja rada pomoćnika u nastavi itd.

Tekst: V. Obersnel