Nemojmo hraniti trolove!

Objavljeno: | Komentari | Tagovi:

Nemojmo hraniti trolove!

Trolovi su – kao što je poznato svima onima koji prate fantastične filmove i književnost - mitološka bićaTi neugodni, svadljivi i pomalo „sporo-kopčajući“ stvorovi, kazuju nam mitovi i dječje bajke, žive u divljini i ne vole ljude te im često nanose štetu.

Otkad je internet premrežio naše živote, postali smo svjesni da tehnologija nije neutralna. Početna idealizacija tehnologije koja nam omogućava neograničeni pristup znanju i informacijama te instant komunikaciju s praktički neograničenim brojem ljudi ustupila je mjesto zrelijem saznanju da nediskriminativna uporaba tehnologije ima i svoje naličje. I dok smo trepnuli okom, online svijet postao je nalik na veliko bojno polje na kojem je moguće učiniti puno štete. Danas se u svijetu uvelike barata terminima poput online zlostavljanja, a ljudi koji se u njega upuštaju nazivaju se – što i nije iznenađujuće – trolovima. Trol je, kaže općeprihvaćena definicija: osoba koja širi razdor na internetu tako što započinje svađe ili uznemiruje ljude tako što objavljuje „infektivne“ i zlonamjerne sadržaje, nevezane za temu, a u okviru neke online zajednice kao što je novinski portal, forum, chat room ili blog, sve sa smišljenom namjerom da u čitateljima isprovocira pretjerane emocionalne reakcije ili na bilo koji drugi način unese razdor i prekid u normalnu tematsku diskusiju. Ovo katkad poprima tragične razmjere, kao u dokumentiranim primjerima ljudi – ili što je krajnje nedopustivo – djece - koja su počinila samoubojstvo nakon što su bila izložena harangama takvih napada. Da ne bi bilo zabune, „trolanje“ se ne zbiva samo na Facebooku i javnim blogovima, nego je nerijetko prisutno čak i u akademskim online zajednicama.

Puno je tu pitanja i puno problema. Zreli korisnici i aktivni kreatori Interneta diljem svijeta već iznalaze konstruktivna rješenja za navedene probleme. Nakon što su trolovi godinama okupirali javne forume, onemogućavajući brojnijim i konstruktivnim čitateljima da sudjeluju u diskusiji, mnoge su svjetske poznate novinske kuće i portali jednostavno zatvorili mogućnost javnog komentiranja ispod samih članaka. Odgovorni urednici i novinari procijenili su da je šteta koju trolovi uzrokuju nedopustiva ne samo po nekakav komfor ostalih čitatelja, nego i po vjerodostojnost samih informacija te da postoje i drugi online kanali za komunikaciju koji se neće moći zloupotrebljavati na štetu i gubitak svih.

U svijetu je nedavno odjeknuo švedski TV show naziva „Lovac na trolove“ u kojem poznati novinar Robert Ascheberg „lovi“ trolove „zalazeći u ružne uglove interneta kako bi razotkrio rasiste, ljigavce i licemjere“ te potom ove anonimne ili poluanonimne nasilnike izložio oku televizijske javnosti.

Naše novinske kuće uglavnom se još nisu povele za tim primjerom.

Osobno sam, zbog javne funkcije koju obnašam i zbog online prisutnosti – već pomalo i navikao i donekle sam spreman na takvo zlonamjerno i antisocijalno ponašanje koje je ispod svih civilizacijskih normi. Najsvježiji je primjer kiša mrziteljskih ispada koju sam doživio povodom predstave „Hrvatsko glumište“. Nakon što sam o predstavi napisao i blog, uslijedio je novi val „trolanja“. Ovdje nikako ne govorim o argumentiranim - koliko god strasni bili – stavovima koji izražavaju svjetonazor ili političko uvjerenje koje je drugačiji od mojeg. Govorim o vrijeđanjima koja uključuju spominjanje četnika, izgone preko Drave, prijetnje, spominjanje analnog područja, genitalija i fekalija, IQ-a, cijeli raspon nevjerojatnih fantazmagorija o mom privatnom životu i najluđa bapska naklapanja. Naravno, takvi prostački komentari zahvaljujući moderiranju, nisu objavljeni pod postom, ali neki koji su ipak manje prostački no i dalje pomalo agresivni, objavljeni su.

Svjestan sam da svi svakodnevno u online komunikaciji susrećemo takve primjere. Osobno, smatram da je stil svih tih vrijeđanja i provokacija – koji je ispod svake civilizacijske norme – žaljenja vrijedan. Njihovi autori zbog nekog čudnog razloga misle da isti spadaju u domenu slobodnog izražavanja i slobodnog govora i demokracije. Ono što nalazim posebno problematičnim je da to vrijeđanje nerijetko predstavlja anonimni poziv na linč, cenzuru, fašistoidni populizam i nasilje raznih vrsta. A problematična je i činjenica da građanska većina sve to skupa šutke trpi.

Nije zgorega spomenuti da su sveprisutni „trolovi“ postali predmetom ozbiljnih znanstvenih psiholoških istraživanja. Jedno od najnovijih provedeno je na Sveučilištu Manitoba u Kanadi. Znanstvenici su pronašli da je internetsko trolanje manifestacija svakodnevnog sadizma i psihopatologije.

Sadisti se vole zabavljati, naročito anonimno, a internet je njihovo igralište. Znanstvenici su nadalje detaljno potkrijepili kako su internet trolovi oličenje četiri najgore ljudske osobine: sadizma (uživanja u tuđoj boli), narcisoidnosti (koja je karakterizirana grandioznošću, ponosom, egoizmom i manjkom empatije), makijavelizma (koji je u biti sklonost manipulaciji i iskorištavanju drugih, ciničnom zanemarivanju moralnosti, fokusu na vlastiti interes i obmanu) te psihopatije (što uključuje antisocijalno ponašanje, impulzivnost, sebičnost, okorjelost i izostanak žaljenja).

Zato pozivam sve ljude zdrave pameti da sljedeći puta kada na Internetu susretnu ove nasilnike, koji pritišću svačiju „dugmad za uzbunu“ kako bi učinili da se drugi sudionici ponašaju bilo pretjerano emocionalno ili na neki način budalasto, a sve s namjerom da ih potom ponize ili povrijede, pritom se nemilosrdno zabavljajući... dakle, pozivam sve nas ostale da se prisjetimo jedne kratke upute: „Nemojmo hraniti trolove!“

Tekst: V. Obersnel