Kako je Ladislav Ilčić uništio kurikularnu reformu

Objavljeno: | Komentari | Tagovi:

Kako je Ladislav Ilčić uništio kurikularnu reformu

Kad bismo stvari nazvali pravim imenom, mogli bismo reći da je Ladislav Ilčić najprikladniji kandidat za predsjednika nove radne skupine za kreiranje nove, buduće kurikularne reforme.

Jer ova je reforma izgleda umrla. I to umrla  u povojima, prije no što smo je stigli pročitati i s njom se upoznati, pa čak i prije ikakve javne rasprave o njoj! 

Koordinacijska ekspertna radna skupina, 60 radnih podskupina, 500 učitelja, 35.000 radnika u obrazovanju, sav do sada uložen trud u skoro 500 dana rada…  izgleda da se čitav taj entuzijazam i sva stručnost do daljnjeg trebaju povući u mišju rupu pred čvrstom čizmom hrvatske klerikalno-konzervativne desnice.

Naime, o tome se radi. Ne radi se o stručnosti, ni o sumnji u stručnost. Jer da se radi o tome, o kurikuralnoj reformi ne bi se raspravljalo u medijima nego i nadalje u stručnim krugovima.

Stvar je svjetonazorska, odnedavno vrlo stranački politička i kao takva postala je mučna.

Lijepa demonstracija toga mogla se nedavno vidjeti u čak dvije emisije Otvorenog u kojima je  tema bila upravo kurikularna reforma.

Moram priznati da ne znam je li mi neugodnije bilo gledati Slobodana Prosperova Novaka kako prostački vrijeđa predstavnike radne skupine za izradu kurikuluma, Ružicu Vuk i Borisa Jokića, ili mi je neugodnije bilo gledati Sunčicu Findak koja je svojom „novinarskom stručnošću“ ponudila rijetko viđenu amatersku generalizaciju teme.  Antu Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, najradije ne bih ni spomenuo, ali moram jer je izjavio da je Okvir kurikuluma više jugoslavenski nego hrvatski. Evo tog Okvira, dostupnog u PDF-u,  ja u njemu nisam našao ni riječi o Jugoslaviji, pa ne znam na što je Nazor mislio.

Jedna je izjava u nedavnim događanjima gotovo posve na mjestu. Izrekao ju je upravo gospodin Jokić na press konferenciji koju je održala ekspertna radna skupina pozivajući ministra Šustara da ih zaštiti od političkog pritiska. Jokić je rekao: „Ako se dominantne političke stranke koje vode ovu zemlju, a to su HDZ, SDP i Most ne dogovore oko toga da je jednoznačno potrebna promjena hrvatskog obrazovanja, onda dugoročno nemamo šanse kao društvo za promjenu, i onda dugoročno marginalne stranke i marginalne političke strukture imaju mogućnost utjecaja na vrlo važne procese u budućnosti ove zemlje.“

Potkrala se samo jedna mala greška u tome. Trenutno SDP nije u poziciji da vodi ovu zemlju nego su to HDZ i Most. Dok je Hrvatsku vodio SDP, politički pritisci na stručnu radnu skupinu u vidu inzistiranja na uključivanju politički podobnih „stručnjaka“ nisu se događali.  A sada se događaju. Rađaju se upravo u liku i djelu Ladislava Ilčića koji je za zastupnika u Hrvatskom saboru izabran sa doista marginalnih 2.930 glasova. I tako marginalan uspio je, po vlastitom priznanju, iskamčiti jedan zanimljiv zaključak Saborskog odbora za obrazovanje koji glasi ovako:

Proširena Ekspertna skupina za provođenje Cjelovite kurikularne reforme za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje, treba razmotriti pristigle primjedbe i prijedloge iz stručne i javne rasprave i implementirati one prijedloge koje smatra relevantnima. Stručnu pomoć u tom procesu prema potrebi može im pružiti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.“

Prvi korak u „utjecaju marginalnih političkih struktura na vrlo važne procese u budućnosti ove zemlje“ napravilo je 2.930 glasača, drugi korak napravio je marginalac Ilčić ovim zaključkom koji pak otvara vrata trećem koraku, a u njemu će se u do sad napisanu kurikularnu reformu implementirati prijedlozi koje, recimo, ova gospođa, viša savjetnica za nacionalne programe u Agenciji za odgoj i obrazovanje,  smatra relevantnima. Nju je, kao članicu HRAST-a, lijepo nahvalio upravo Ladislav Ilčić na svom blogu pokrenutom pred izbore, blogu koji sada iz nekih neobičnih razloga više nije dostupan na webu.

I tako, zahvaljujući velikim strankama koje su sve od devedesetih do sada obnašale vlast u RH i koje u svim ovim desetljećima nisu našle za shodno uvesti građanski odgoj u škole, danas imamo minimalno 2.930 birača koji u predstavljanju HRAST-a kao političke stranke nisu vidjeli ništa opasno, koji u porukama o dokidanju ljudskih prava ne vide ništa sporno, koji slijeđenje kršćanskog nauka ne smatraju osobnim izborom pojedinca, nego obaveznim setom vrijednosti koje pojedincu treba nametnuti gotovo u maniri terora.

Jedan ali vrijedan HRAST-ovac provukao se u Sabor pod okriljem Domoljubne koalicije i sasvim mu odgovara tanka većina koju vladajući imaju, jer upravo ta tanka većina njega marginalnog čini velikim i važnim. I u tom grmu leži zec. I na to Jokić upozorava.

Nije li posve ljudski, humano i logično hodati gradom u povorci „Za život“ i nije li lijepo voljeti svoje ukućane, svoju djecu i roditelje pa ispunjen tom ljubavlju potpisati bilo što „Za obitelj“?

I nije li pritom zastrašujuće i užasno biti slijep na manipulaciju koja se krije iza tobože afirmativnih poruka? Jedino glava koja razmišlja može vidjeti manipulaciju, jedino ljudi koji znaju što su ljudska prava mogu strepiti nad ukidanjem tih prava i jedino oni koji poznaju procese borbe za ljudska i građanska prava mogu se za njih boriti.

Ova kurikularna reforma mogla se nastaviti da joj je prethodilo 20 godina građanskog odgoja u hrvatskim školama. Tad bi bitno veći postotak stanovništva (jer ne govorim samo o učenicima koji su građanski odgoj trebali slušati, nego i o njihovim roditeljima koji su se posredno s građanskim pravima i obavezama tako mogli upoznavati) razumio o čemu se u ovom slučaju točno radi, što je crno, što je bijelo, i ne bi pravovjerna HTV-ovka Sunčica Findak bila u mogućnosti mlohavo tvrditi „da se napravila velika konfuzija u društvu i da nikome više ništa nije jasno“.

Svima koji znaju misliti savršeno je jasno o čemu se radi, a konfuzija je umjetno stvorena u vještoj manipulaciji građanskim društvom koje je, nažalost, još uvijek građanski neobrazovano. Da nije tako, ova se podmukla svinjarija odustanka od pokrenute kurikularne reforme uopće ne bi mogla servirati javnosti, a pogotovo se ne bi moglo dogoditi da Ladislav Ilčić u tome bude ikakav relevantni faktor.  

Udahnimo i zamislimo se nad činjenicom da je reformu hrvatskog obrazovnog sustava porazio čovjek koji između ostalog tvrdi da trebamo strepiti pred muslimanima jer su biološki jači, čovjek koji generalizira radne navike ljudi prema njihovoj vjeroispovijesti, čovjek koji je, nabrajajući udruge civilnog društva poput GONG-a, Platforme 112, Iskoraka, Kontre, pa i Centra za mirovne studije, ustvrdio da nam je civilno društvo „duboko bolesno“.

Nameće se samo po sebi sljedeće - duboko je bolesno samo to što dozvoljavamo da Ladislav Ilčić uživa u svojih pet minuta kojima nam krade sljedećih 20 godina.

I zato se ne treba predati. Baš zbog građanske Hrvatske i naše djece koja moraju odrastati u građanskoj Europi. Postoji peticija podrške kurikularnoj reformi.  Potpisujući je, možemo pokazati da nas ima puno više od  2.930. 

 

Tekst: Vojko Obersnel