U Novom listu nedavno je došlo do značajnijih promjena u uredništvu. Nadao sam se da će te promjene donijeti drugačiji odnos prema Zakonu o medijima, više profesionalizma, da će se Novi list vratiti na stazu ozbiljne i kvalitetne dnevne novine. Nažalost, nije tako.
19. siječnja novinarka Tihana Tomičić u uvodničarskom tekstu bavila se temom lokalnih izbora i utvrdila da – Rijeka nema izbora. U tom je tekstu bez ikakve argumentacije ispisan niz neistina. Poslao sam ispravak, ali on do dana današnjeg nije objavljen.
Tihana Tomičić napisala je da Rijeka stagnira i da ova gradska vlast nema nikakav odnos prema poduzetništvu, investicijama i gospodarstvu, a time ni prema zapošljavanju i ostanku mladih obitelji u Rijeci. Prostački je zaključila da riječki SDP nema muda, mozga i morala jer ponovo podržava mene kao gradonačelničkog kandidata i strastveno se u tom tekstu trudila objasniti čitateljima da u Rijeci postoji čak 80% nezadovoljnih ljudi koji će to i ostati ako ja pobijedim na predstojećim izborima.
Takve su teze demotivirajuće za sudjelovanje građana u izbornom procesu, ali to nije osnovni problem. Problem je što novinarka s visokim statusom u redakciji može tako olako, bez ikakvih argumenata, ispisivati neistine, obrušavati se na ljude poimence, a oni koje je prozvala, suprotno Zakonu o medijima, nemaju nikakvu mogućnost odgovoriti na lažne optužbe.
To je jedini razlog zbog kojeg koristim ovo mjesto kako bih realnim brojkama i stvarnim činjenicama odgovorio na njene laži.
Rijeka ne stagnira. Prema podacima FINA-e za 2015. godinu (podaci za 2016. bit će dostupni u lipnju 2017.) svi ekonomsko-financijski pokazatelji riječkih poduzetnika govore o povećanju gospodarske aktivnosti. Ukupni prihodi su u odnosu na 2014. godinu porasli za 12% i u 2015. godini dosegli gotovo 18,3 milijarde kuna. Zabilježen je veliki rast prihoda od prodaje u inozemstvu koji su dostigli 4 milijarde kuna, što je porast od 21% u odnosu na 2014. godinu. Uz navedeno, zabilježen je i pozitivan rast prihoda od prodaje u zemlji od 8% (inače, rast je konstantan od 2012. godine), a sve zajedno pridonijelo je povećanju bruto dobiti riječkih poduzetnika za više od 300%. Inače, mali poduzetnici dominiraju u strukturi riječkog gospodarstva i to brojem poduzetnika (99%) i brojem zaposlenih (53%). Također, mali riječki poduzetnici ostvaruju 43% ukupnih prihoda i imaju udio od 43% investicija u dugotrajnu imovinu. Mali poduzetnici su u 2015. godini, u odnosu na 2014. godinu, povećali investicije za 27% uz istodobno smanjenje financijskih rashoda za 11%. U svih pet najznačajnijih djelatnosti riječkog gospodarstva, odnosno u Prerađivačkoj industriji, Građevinarstvu, Trgovini, Prijevozu i skladištenju te Stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima (koje imaju udio od 85% u ukupnim prihodima), ostvaren je rast. Ukupni prihodi pet najznačajnijih djelatnosti riječkog gospodarstva u 2015. godini u odnosu na 2014. godinu porasli su za 12%. Prerađivačka industrija od 2013. godine ima pozitivan trend, a u 2015. bilježi rast od 21%. Djelatnost građevinarstva je u 2015. godini zabilježila rast od 51%, a prihodom od 1 milijarde kuna vraća se na razinu dostignutu prije krize, 2007. godine. Također, broj zaposlenih porastao je u svim djelatnostima. U četiri djelatnosti (koje zapošljavaju 75% ukupnog broja zaposlenih) u 2015. godini je ostvaren rast zaposlenih od 8,4% u građevinarstvu, 7% u trgovini, 5,9% u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima i 4,1% u prerađivačkoj industriji. Povećanje zaposlenih u djelatnostima umjetnost, zabava i rekreacija je 41%, a u djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane 11%.
Netočno je također da za Grad Rijeku ni jedno područje osim kulture, socijale i komunalne infrastrukture nije tema. Ova lokalna vlast spremno prati investicije i komunicira sa svima koji iskažu interes za ulaganjem u Rijeku, a i sama izgradnja kvalitetne komunalne infrastrukture temelj je za dolazak investitora. Dakle, sve investitore koji su u Rijeci vidjeli mjesto za razvoj svojih djelatnosti Grad Rijeka je uvijek podupirao i pratio, naravno, u okvirima nadležnosti koje lokalna uprava ima. U tom smislu je, primjerice, prilikom iskazanog interesa Jadran galenskog laboratorija za širenjem poslovanja i za građenjem hale na Svilnom Grad Rijeka u rekordnom roku izdao sve potrebne dozvole i osigurao potrebnu infrastrukturu. Uloga Grada bila je vrlo bitna u u nastavku rada Brodogradilišta „3. maj“ pri čemu je Gradsko vijeće na moju inicijativu prihvatilo izdavanje garancije potrebne za ugovaranje novih brodova kada država to nije željela učiniti. Nadalje, upravo ova je gradska vlast donijela odluku da zemljište nekadašnje vojarne na Trsatu bez naknade u cijelosti prepusti Sveučilištu za izgradnju Kampusa kako bi se mladost zadržala u Rijeci i kako bi Rijeci bio privučen i veći broj studenata. O daljnjim ulaganjima Grada u Kampus od preko 130 milijuna kuna u godinama koje su uslijedile ne moram ni govoriti jer o tome već svi sve znaju.
Ta „stagnirajuća“ Rijeka o kojoj je novinarka Tomičić pisala, prepoznata je od strane neovisnih stručnjaka da bude Europska prijestolnica kulture 2020, da predvodi urbanu aglomeraciju za koju je osigurano 50 milijuna eura i da realizira najveći projekt vodoopskrbe i izgradnje kanalizacijskog sustava u Hrvatskoj koji se financira EU sredstvima i vrijedan je 230 milijuna eura.
Sve ovo napisao sam u tekstu ispravka koji nikada nije objavljen. No, zato je nedavno objavljen novi članak Tihane Tomičić u kojem ona ponovo ispisuje riječi natopljene mržnjom i pritom se opet ne ustručava pisati apsolutne laži. Bez imalo zazora i bez ikakvih dokaza, ona piše da se „riječka stranačka organizacija drži na okupu na nitima interesne povezanosti i mreže koja je u 25 godina izgrađena u komunalnim poduzećima i neproničnom sustavu javne uprave Obersnelova carstva na Korzu 16, gdje se okružio cijelim sustavom PR-ovaca, a investicije se uglavnom svode na ulaganje u nove portale za veličanje lika i djela uspješnog riječkog gradonačelnika“.
Na ovaj način svoj otrov novinarka Tomičić sipa i po ljudima s kojima surađujem unutar gradskog sustava i unutar moje stranačke organizacije.
Međutim, ta „interesna povezanost“ između stranačke organizacije i gradskog sustava je takva da niti jedan direktor komunalnog i trgovačkog poduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu grada (a ukupno ih je 13) nije član SDP-a. Također niti jedan pročelnik u odjelima i uredima gradske uprave (a ima ih 15), izuzev gospodina Vladimira Benca, nije član SDP-a. Što se same stranačke gradske organizacije tiče, niti jedan član gradskog odbora, niti jedan član gradskog vijeća i niti jedan predstavnik Savjeta gradske organizacije, izuzev gospodina Aleksandra Merlea, nije zaposlen u gradskoj upravi. Samim time, ne postoji nikakva interesna mreža koja bi članove gradske organizacije nekom ucjenom ili nečim sličnim tjerala da me biraju za gradonačelničkog kandidata.
„Sustav PR-ovaca kojim sam se okružio“ toliki je da sadrži tek jednu suradnicu za odnose s medijima. Služba koja se bavi gradskim portalima informira građane o programima i projektima koje provodi gradska uprava, što je zakonska obaveza jedinica lokalne samouprave prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, i razvija modele transparentnosti javne uprave te dvosmjerne komunikacije s građanima. Novi portali, pokrenuti nedavno, upravo se tiču toga, a ne veličanja moga lika i djela. Uostalom, tko ne vjeruje, može lako provjeriti: Portal e-usluga, Portal otvorenih podataka i nova verzija osnovnog gradskog portala rijeka.hr.
Dodatno, nakon što je Rijeka tri puta za redom proglašena najtransparentnijim gradom u Hrvatskoj, programski kod za izradu nove verzije osnovnog gradskog portala stavit ćemo besplatno na raspolaganje svim gradovima i općinama koji ga žele preuzeti.
Novinarkom Tihanom Tomičić i njenim lažima ni u snu se ne bih bavio da nisam svjestan da 100 puta ponovljena laž u percepciji javnosti postane istina. Svjesna je toga i Tihana Tomičić pa laži uporno ponavlja, a meni je jedino nejasno koji je u tome interes uredništva Novog lista koje joj to dopušta ili pak vlasnika Novog lista.
Mreža laži koju je ova novinarka isplela, do sada je najviše štete donijela njoj samoj jer se u praksi već nebrojeno puta pokazalo da su se njena politička predviđanja, utemeljena uvijek na izmišljenim tezama, izjalovila. U svijetu novinarstva s normalnim sustavom vrijednosti takav netko odavno bi izgubio kredibilitet, a radi zaštite digniteta struke kolege novinari prestali bi je smatrati relevantnom političkom novinarkom.