Marin Lukanović

Projekt: Razvoj novog modela suradnje u kojem nezavisni kulturni sektor i novoosnovani Studentski kulturni centar upravljaju Palachom, Filodrammaticom i prostorom Marganova | Objavljeno:

Marin Lukanović, filmolog i član udruge Filmaktiv govori o provedbi modela suradnje u kojem riječki nezavisni kulturni sektor i novoosnovani Studentski kulturni centar upravljaju Palachom, Filodrammaticom i prostorom Marganova

Marin Lukanović

Pitanje: Kako je došlo do trenutnog modela suradnje između Grada Rijeke i nezavisnog kulturnog sektora te Studentskog kulturnog centra na upravljanju Palachom, Filodrammaticom i Marganovom ?

Lukanović: Priča oko suradnje između Grada i nezavisnog kulturnog sektora u ovom segmentu seže unatrag tri godine, ali mogli bismo reći da ima neku svoju pretpovijest u ranim akcijama koje su pojedinci i organizacije – i unutar i izvan Molekule – unatrag posljednjih desetak godina poduzimali na polju razvoja nezavisne kulture. Tu treba spomenuti i Povelju o suradnji Grada Rijeke i nevladinog, neprofitnog sektora – koja je potpisana još 2004. godine. Dakle, postoji duga povijest odnosa između lokalne samouprave i civilnog društva, pa onda u tom segmentu i civilnog društva koje se bavi nezavisnom kulturom, suvremenom kulturom i umjetnošću. 

Molekula – kao savez udruga koji trenutno upravlja prostorima Palacha, Filodrammatice, Marganova i Delte – je ustvari skup organizacija koji se okupio još 2007. godine. Zajedno smo tražili prostor koji bismo dijelili i koristili te smo se na koncu organizirali u zgradi Ivex-a, u trenutku kada je otud izašla Akademija primijenjenih umjetnosti. 

Ovo je stvorilo bitnu podlogu za izgradnju kvalitetnih odnosa unutar samog Saveza udruga Molekula kao nositelja spomenutog ugovora za upravljanje Palachom, Filodrammaticom i Marganovim. Suradnja unutar same Molekule, koja je u trenutku raspisivanja ovog natječaja trajala dobrih 5-6 godina, dovela je do toga  da smo u bili u stanju preuzeti upravljanje ovim prostorima. Cijela rasprava oko upravljanja prostorima trajala je gotovo godinu dana te uključivala javne tribine, razgovore i natječaje – od kojih su neki čak i poništeni jer nisu bili potpuno jasno definirani. Na kraju tog procesa iskristalizirala se situacija te su i potpisani ugovori o upravljanju prostorima. U samoj dinamici svakodnevne prakse očekivano su se pojavile i nekakve druge potrebe, na koje je u hodu odgovaramo i koje rješavamo. 

Pitanje: Kako ocjenjujete dosadašnju provedbu tog modela? Da li je ovaj model osigurao povoljnije korištenje prostora? 

Lukanović: Trenutno smo u ovim prostorima nešto više od dvije godine i ustvrdio bih da sve skupa funkcionira.  Naravno, uvijek može biti bolje. Mi se s naše strane neprestano trudimo poboljšati funkcioniranje i u tom smislu vršimo pritisak i na Grad, da sa svoje strane učini što može. U principu, središnje je pitanje uvijek isto: mi tražimo novčana sredstva, a Grad traži više programa. Ipak, uz manje ili veće poteškoće, uspješno rješavamo probleme. 

U Palachu  trenutno imamo i jednu novu situaciju upravljanja, u vidu suživota s ugostiteljskom tvrtkom. Također, U Palachu djeluje i Galerija SKC-a, Studentskog kulturnog centra. Ova suradnja sa SKC-om bila je uvjet koji je u natječaju postavio Grad Rijeka. Suradnja sa SKC-om  prilično je dobra, naročito s obzirom na činjenicu da je riječ o jednoj sasvim novoj organizaciji, odnosno Uredu pri Rektoratu Sveučilišta. 

Režim rada u samoj Filodrammatici u principu je možda najmanje promijenjen u odnosu na prijašnji. Došlo je do izmjene u profiliranju sadržaja, koji su sada uglavnom iz sfere suvremene kulture i umjetnosti. SKC također koristi prostore Filodrammatice, ponajviše u kazališnom segmentu, kroz studij glume i medija. 

Sve u svemu, u prostorima koji su nam dani na upravljanje djeluje zaista puno aktera. Nije riječ samo o organizacijama koje su članice Molekule, budući da smo otvorenim i prema trećim korisnicima, odnosno organizacijama i pojedincima koji povremeno imaju potrebu doći i koristiti neke prostore. Premda zasad u tom smislu imamo prostorno ograničenje, pruža se mogućnost nekim ad hoc skupinama da dođu i organiziraju nešto što nije vidljivo samo na van, već uključuje i razne pripreme,  odnosno pretprodukciju. Naša je želja da se i dalje razvijamo u tom smjeru  i konačnici postanemo polilokacijski društveno-kulturni centar.

Među glavnim problemima na koje nailazimo istaknuo bih derutnost prostora. Ovo pogotovo dolazi do izražaja  u Marganovu, gdje je uz to prisutan i nedostatak infrastrukture u samoj zgradi, što je rezultiralo time da smo morali ograničiti programe na toj lokaciji. Na taj smo problem pokušali odgovoriti projektima putem kojih financije tražimo izvan lokalne samouprave. Pored toga, tu je i stalni problem sa zvučnom izolacijom u Palachu. 

Organizacija i koordinacija tako složenog modela katkad je dosta komplicirana, ali ne i neizvediva. Komplikacije izniču prvenstveno iz činjenice da Molekula nema dovoljan kapacitet, nema zaposlene ljude koji će se samo time baviti – primjerice tehničko osoblje. Zbog toga sve obavljamo kroz dogovor, usklađivanje i – što je najvažnije - uzajamno poštovanje. U tom svjetlu, protekle bih dvije godine upravljanja i djelovanja u ovim prostorima ocijenio dobrima. 

Važno je istaći i da da se svi nabrojani prostori, pogotovo Filodrammatice i Ivex-a,  a djelomično i Palacha, koriste u dvojnom režimu. S jedne strane, svi su ti prostori prezentacijski, dakle prostori u koje publika dolazi pogledati predstavu ili izložbu, poslušati koncert, sudjelovati na tribini, itd. S druge strane, svi su ti prostori istovremeno i produkcijski, što znači da ih same organizacije koriste za razvoj svojih projekata, za radionice i slično. Primjerice, Filmaktiv koristi prostor za montažu i filmsku produkciju, Prostor Plus za produkciju predstava i slično. Otud, postoji jedan veliki dio aktivnosti koji na van nije direktno vidljiv, ali koji upravo kroz tu infrastrukturu koja nam je dana –  dakle, uredima koji su zagrijani – omogućuje da dodatno doprinesemo razvoju scene. 

Pored toga,  organizacije o kojima govorimo djeluju ne samo u nabrojanim prostorima. Neke od njih njeguju jaku suradnju s gradskim ustanovama u kulturi – s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti, Art kinom, Gradskim kazalištem lutaka, Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca  –  ali i sa Sveučilištem u Rijeci i još nekim institucijama. Takva intersektorska i posljedično međusektorska suradnja same po sebi stvaraju plodnu situaciju i nove potencijale. 

Iz svega rečenog, jasno je da njegujemo otvorenost i fluidnost, da smo otvoreni prema drugim organizacijama u smislu ustupanja prostora na korištenje, ali i da očekujemo suradnju i u drugom smjeru. Takvu diseminaciju smatram vrlo pozitivnom. 

Pitanje: Da li je došlo do planirane veće vidljivosti programa? 

Lukanović: Broj programa koji se realiziraju je jako velik, a odaziv publike dobar. Pri svemu tome, pokušavamo povezivati različite stvari. Primjerice organizirati izložbu i predstavu u istu večer, tako da publika koja je došla pogledati izložbu ostane i na predstavi, a publika koja bi došla pogledati predstavu prije toga pogleda izložbu. Na taj način pokušavamo graditi i razvijati publiku, a ujedno i imidž svih tih prostora. 

Sigurno je da marketinški dio aktivnosti nije dovoljno jak. Zbog izrazito smanjenih financija prisiljeni smo smanjiti i marketing, kako bismo spasili programske segmente. Naravno, ako nemate sredstava za marketing, javnost neće biti dobro obaviještena o tome što radite. S druge strane, ako puno uložite u marketing, neće vam ostati puno novaca za sam program, dakle za samu jezgru aktivnosti. Riječ je o osjetljivoj ravnoteži na kojoj još treba poraditi. U trenutnoj konstelaciji financija, ne samo na razini Grada, nego i na razini cijele države, riječ je o segmentu koji je zapostavljen, čega smo itekako svjesni. 

Pitanje: Da li se riječki model suradnje  može usporediti s modelom u drugim hrvatskim gradovima? 

Lukanović: Riječke organizacije su dobro povezane sa srodnim organizacijama iz cijele zemlje, naročito kolegama Zagreba, Pule, Splita i Dubrovnika, ali i drugih gradskih centara. Spomenute gradove sam istakao jer u njima postoje neki donekle slični modeli. U Puli je to Rojc, u Splitu je to Dom mladih, u Zagrebu je to Pogon. U jednom trenutku, u vrijeme dok je Molekula koristila zgradu Ivex-a, Rijeka je bila daleko ispred ostalih gradova. Tada smo kolegama iz drugih gradova, primjerice zagrebačkom Autonomnom kulturnom centru Medika, pomagali da riješe svoje probleme. 

U Hrvatskoj postoje različiti modeli upravljanja prostorima i njihovog korištenja. Izdvojio bih Pulu, gdje je Grad Pula dao Rojc na upravljanje Savezu udruga Rojc koji broji preko stotinu organizacija.  Grad Zagreb je suosnivač prve i dosada jedine mješovite kulturne ustanove Pogon. Osnivači Pogona su u podjednakom omjeru lokalna samouprava, odnosno Grad Zagreb, te Savez udruga Operacija Grad, kojeg čini pedesetak zagrebačkih organizacija i koje upravljaju dvoranom Jedinstvo. 

Trenutno su neke od članica Saveza udruga Molekula članice nacionalnog  saveza Clubture. Mreža Clubture se, među ostalim, bavi i kulturnim politikama, odnosno pitanjima razvoja odnosa između nezavisnog kulturnog sektora, lokalne samouprave i državnih vlasti. Kroz tu mrežu razmjenjujemo iskustva i pomažemo jedni drugima da se spomenuti modeli unaprijede. 

Pitanje: Koji su, po vašem mišljenju, daljnji potencijali razvoja ovog modela suradnje?

Lukanović: Model suradnje između Grada Rijeke i ovog dijela riječke nezavisne kulturne scene zasada funkcionira. Mi imamo prijedloge kako da model dodatno unaprijedimo, pogotovo u svjetlu mogućnosti koje nudi  Europski socijalni fond, gdje planiramo aplicirati s ciljem daljnjeg razvijanja ovog polilokacijskog modela društvenog kulturnog centra. O tome vodimo razgovore s Gradom Rijekom te nudimo različite prijedloge za daljnji razvoj suradnje na dobrobit grada, građana i cijele scene, dakle ne samo Molekule.

Preneseno s: https://www.youtube.com/watch?v=tfI3dHFH8y4